Croatian Supreme Court awards compensation for reasonable time of trial violation due to procedural delays.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia awarded compensation to plaintiffs for a violation of their right to a trial within a reasonable time. The court found that a six-year duration, driven by the Second Instance Court returning the case three times for clerical errors and missing powers of attorney, constituted a breach of Article 29 of the Constitution. Consequently, the court ordered the Republic of Croatia to pay 10,200 kuna to each plaintiff within three months.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 29. st. 1. Ustava; čl. 28. st. 1. Zakona o sudovima: A prolonged judicial proceeding, particularly when caused by the appellate court repeatedly remanding the case for clerical corrections or missing procedural documents without valid complexity justification, constitutes a violation of the constitutional right to a trial within a reasonable time.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Gzp 212/07-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja: 1. L. G., W., 2. D. N. S., W., 3. A.-I. S., G., svi iz R. A., svi zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 30. travnja 2007., dana 31. prosinca 2007.,
r i j e š i o j e :
I. Predlagateljima: 1. L. G., W., L.-S. G. 2. D. N. S., W., 3. A.-I. S., G., svi iz R. A., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 10.200,00 (desettisućadvjesto) kuna svakom od predlagatelja.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč.I.izreke ovog rješenja u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelji su 30. travnja 2007. podnijeli ovom sudu kao neposredno višem sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1637/06, temeljem odredbe čl.27. st. 1. Zakona o sudovima («Narodne novine» 150/05, 16/07 dalje:ZS). Predlagatelji smatraju da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka koji se, u vrijeme podnošenja zahtjeva, povodom žalbi stranaka protiv prvostupanjske presude posl.br.P-283/01 od 3. listopada 2002., vodio kod Županijskog suda u Šibeniku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Šibeniku posl.br.P- 283/01 i očitovanja Županijskog suda u Šibeniku broj 26 Su-758/07, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl.29.st.1.Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br.41/01- pročišćeni tekst 55/91-dalje:Ustav):
- da je 6. veljače 2001. tužiteljica mldb. K. S. iz S., podnijela Općinskom sudu u Šibeniku tužbu protiv tuženika: 1. L. G., W., L.-S. G. i 2. A.-I. S., G., radi naknade štete;
- da je podneskom od 30. kolovoza 2001. punomoćnik tuženika dostavio punomoć za zastupanje i umješača na strani tuženika D. N. S., W.;
- da je sud, nakon toga, održao ročišta 12. prosinca 2001., 23. siječnja 2002., 21. veljače 2002., 17. svibnja 2002., 28. lipnja 2002., 6. rujna 2002. i 3. listopada 2002., kada je donio presudu pod posl. br. P-283/01;
- da je, povodom žalbi stranaka spis dostavljen Županijskom sudu u Šibeniku koji je dopisima od 15.travnja 2003. te od 2. prosinca 2004. spis u dva navrata vraćao Općinskom sudu u Šibeniku radi pribavljanja punomoći za mldb. tužiteljicu kao i radi ispravljanja očite pogreške u pisanju presude;
- da je rješenjem posl. br. P-283/01 od 8. prosinca 2004., Općinski sud u Šibeniku ispravio presudu posl. br. P-283/01 od 3. listopada 2002.;
- da je, dopisom od 13. lipnja 2006., Županijski sud u Šibeniku ponovno spis vratio Općinskom sudu u Šibeniku radi ispravljanja očite pogreške u pisanju prvostupanjske presude;
- da je, dopisom od 13. rujna 2006. Općinski sud u Šibeniku dostavio spis Županijskom sudu u Šibeniku na odlučivanje o žalbama stranaka s obrazloženjem da je očitu pogrešku u pisanju presude ispravio još rješenjem od 8. prosinca 2004.;
- da je presudom posl. br. Gž-1637/2006 od 5. ožujka 2007. Županijski sud u Šibeniku odbio kao neosnovane žalbe stranaka te je potvrdio pobijanu prvostupanjsku presudu;
- da je punomoćnik tuženika primio navedenu drugostupanjsku presudu 30. travnja 2007.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu da li predlagatelji osnovano zahtijevaju zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o tom zahtjevu predlagatelja.
Međutim, kako je konkretan postupak pravomoćno dovršen prije donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, to pravno relevantno razdoblje predstavlja razdoblje od 6.veljače 2001., kada je podnesena tužba, do 30. travnja 2007., kada su predlagatelji, po svom punomoćniku, primili presudu Županijskog suda u Šibeniku, što ukupno iznosi šest godina, dva mjeseca i dvadesetčetiri dana.
Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01-pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav).
Ovo bez obzira na to što Općinski sud u Šibeniku nije imao nekih većih zastoja u postupanju te što je i prvostupanjsku presudu donio nakon nešto manje od dvije godine.
Međutim, kada se ima u vidu da je Županijski sud u Šibeniku, u razdoblju od tri godine, u tri navrata spis vraćao Općinskom sudu u Šibeniku radi pribavljanja punomoći za tužiteljicu te radi ispravljanja očite pogreške u pisanju presude, navedeno ipak ukazuje na to da postupak nije vođen učinkovito i u skladu s načelom ekonomičnosti.
Ništa ne upućuje na to da bi se radilo o tako složenom predmetu da bi to eventualno opravdavalo duljinu trajanja postupka, a ni predlagatelji svojim ponašanjem nisu pridonijeli duljini trajanja sudskog postupka.
Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, zbog čega je, temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS, valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 31. prosinca 2007.
SUTKINJA:
Katarina Buljan, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.