Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-742/1999-3 Generato dall'IA

Supreme Court increased murder sentence from four years to seven years due to insufficient mitigating circumstances.

Numero d'incarto I Kž-742/1999-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal to increase the defendant's sentence for murder from four years to seven years. While the court upheld the conviction and rejected the defendant's appeal regarding the facts, it found the mitigating circumstances, such as diminished capacity and provocation, insufficient to justify the lower original sentence. Consequently, the judgment was modified to impose a heavier penalty deemed appropriate for the crime's gravity.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 34. st. 1. KZRH; čl. 38. st. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH: The Supreme Court may increase a sentence if the mitigating circumstances established by the first-instance court are not of such intensity or significance as to justify a penalty below the statutory minimum.

Parole chiave

Generato dall'IA
murder sentencing mitigating circumstances statutory minimum penalty provocation defense diminished capacity prosecutor appeal criminal law hierarchy

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 34. st. 1. KZRH
i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika J.
čl. 38. st. 1. OKZRH
čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH
i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci, te opt.
čl. 64. OKZRH
Na temelju čl. 64. OKZRH opt.
čl. 126. st. 3. ZKP
s time da se na temelju čl. 126. st. 3. ZKP ranije spomenuti nož ima uništiti dok će se pištolj predati PU O.
čl. 90. st. 4. ZKP
Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP prvo i drugooptuženici oslobađaju se dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl.
čl. 45. OKZRH
Na temelju čl. 45. OKZRH opt.
čl. 382. ZKP
čl. 390. st. 1. ZKP
čl. 387. ZKP
čl. 386. ZKP
i čl. 386. ZKP odlučeno je kao u izreci.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-742/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Senke Klarić- Baranović, Josipa Budinskog i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i višeg savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. A. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika J. A. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 9. lipnja 1999. godine broj K-27/95, u sjednici održanoj 12. lipnja 2001. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragana Novosela,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. J.A. za kazneno djelo zbog kojeg je proglašen krivim pod toč. 1. pobijane presude, na temelju čl. 34. st. 1. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, u koju mu se na temelju čl. 45. st. 1.OKZRH uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 16. veljače 1995. godine do 16. ožujka 1995. godine.

II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. J.A., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na opt. F.M. se odbacuje.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, presudom od 9. lipnja 1999. godine broj K-27/95 proglasio je krivim opt. J.A. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH i na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 38. st. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci, te opt. F.M. zbog kaznenog djela protiv pravosuđa, pomoć počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz čl. 301. st. 1. KZ i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Na temelju čl. 64. OKZRH opt. J.A. izriče se sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i od istog se oduzima jedan lovački nož dužine oštrice 18 cm, te pištolj marke CZ cal. 7,65 mm tvorničkog broja ... s time da se na temelju čl. 126. st. 3. ZKP ranije spomenuti nož ima uništiti dok će se pištolj predati PU O.

Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP prvo i drugooptuženici oslobađaju se dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1.-6. ZKP i isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Na temelju čl. 45. OKZRH opt. J.A. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 16. veljače 1995. godine do 16. ožujka 1995. godine.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicima izreknu kazne u duljem vremenskom trajanju.

Opt. J.A. se žali po branitelju mr. D.M., odvjetniku iz O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona i predlaže da se pobijana presuda u odnosu na opt. A. ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u pravnoj kvalifikaciji i odluci o kazni.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 8. prosinca 1999. godine broj DOKŽ-1653/99 predložio je da se žalba opt. A. odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati.

U dopisu od 11. lipnja 2001. godine broj DOKŽ-1653/99 zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske je izjavio da odustaje od podnesene žalbe županijskog državnog odvjetnika u Osijeku u odnosu na opt. F.M.

S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u toč. III. izreke ove odluke.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. A. nije osnovana.

Opt. A., žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodi da je u vrijeme počinjenja djela bio u stanju razdraženosti koju jedan vještak ocjenjuje “srednje jakom”, a drugi “jakom” pa je tu činjenicu prvostupanjski sud trebao cijeniti. Navodi da je točno da je on osoba povećane osjetljivosti, ali prema vještacima, po tome ne izlazi iz prosjeka dakle, nije neka izvanredno krajnje osjetljiva osoba, a niti se kaznenopravni pojam jake razdraženosti može primijeniti samo na “prosječno emocionalno stabilne osobe”, jer takvo stajalište, na koje se poziva prvostupanjski sud, ukoliko postoji, nije znanstveno. Nalazi da je povod takvom njegovom stanju bilo upravo grubo vrijeđanje od strane oštećenika, koje on nije ničim izazvao niti uzrokovao.

Ovakav stav optuženika se može djelomično prihvatiti, što je u skladu s mišljenjem da jaku razdraženost treba prosuđivati prema konkretnoj ličnosti, a ne prema nekom prosječnom čovjeku, jer bi to bilo u neskladu sa smislom privilegirajućeg delikta koji se temelji na

uvažavanju krivnje određene osobe, koja je uvijek osobna, individualna. Uzima se konkretan slučaj s njegovim senzibilitetom, temperamentom i ocjenjuje se da li je jaka razdraženost bila izazvana teškim vrijeđanjem međutim, postojanje prevelike preosjetljivosti, gdje između povoda i stupnja razdraženosti nema odgovarajućeg razmjera, ne govori u prilog postojanja kaznenog djela ubojstva na mah.

Stoga je, dakle, u pravu prvostupanjski sud kada nalazi da u konkretnom slučaju, između povoda za razdraženost i njenog intenziteta, ne postoji izvjestan razmjer. Naime, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskih vještaka, prije svega dr. G., opt. A. je neurotski strukturirana osoba, kod koje se na njegovu neurotsku problematiku sve više nadograđuju simptomi organskog psihosindroma, uvjetovani aterosklerotskim procesima i potencijalnim oštećenjima nastalim u fazama prekomjerne konzumacije alkohola. U psihičkom statusu taj se sindrom manifestira, između ostalog, i u pojačanoj emocionalnoj labilnosti.

Psihologijskim testiranjem po prof. Đ.B. utvrđeno je da projektivna tehnika ličnosti optuženika ukazuje na paranoidne i opsesivne crte, time da su pri tome uvaženi i biografski podaci koje je o sebi dao optuženik.

Sve navedeno se očituje u dodatnoj preosjetljivosti odnosno povišenoj spremnosti na agresivno reagiranje u situacijama u kojima osoba s takvim obilježjima ima osjećaj, između ostalog, i povrede vlastite ličnosti.

Dakle, stanje jake razdraženosti kod optuženika tempore criminis utvrđeno psihijatrijskim vještačenjem je prije svega osobina njegove ličnosti, pa je stoga prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda, koji sam za sebe potvrđuje i reakcija opt. M. koji na istovjetne provokacije uopće ne reagira, za razliku od opt. A. koji odlazi u sobu po pištolj, puca u oštećenika dva hica i kada ostaje bez metaka, uzima nož, ubada ga i zadaje ostale ozljede.

S obzirom na navedeno činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, a s obzirom da nije utvrđena činjenična osnova za drukčiju pravnu kvalifikaciju, koja se predlaže u žalbi, nije ostvaren ni žalbeni osnov povrede kaznenog zakona.

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik nalazeći da olakotne okolnosti, utvrđene na strani opt. A. nisu takvog intenziteta i značaja da bi opravdavale primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne.

Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni po žalbi državnog odvjetnika i u smislu čl. 382. povodom žalbe opt. A., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je prihvatio sve okolnosti utvrđene po prvostupanjskom sudu, a koje utječu na odmjeravanje kazne međutim, smatra da one ne opravdavaju izricanje kazne ispod zakonom propisanog minimuma kazne za ovo kazneno djelo.

Dakle, prihvaćajući kao olakotne okolnosti životnu dob optuženika, smanjenu uračunljivost, da je djelo počinjeno u stanju jake razdraženosti, narušeno zdravstveno stanje, korektno držanje pred sudom i izvjestan doprinos oštećenika, ovaj sud nalazi, imajući u vidu

njegovo ponašanje nakon počinjenja djela, te samu težinu i društvenu opasnost istog, da je trebao izreći kaznu kao u izreci ove presude, za koju nalazi da je primjerena i da će se njome ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja.

Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, a iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba optuženika iz istog žalbenog osnova.

Sigurnosna mjera je zakonita i pravilna.

S obzirom na sve navedeno, na temelju čl. 390. st. 1., čl. 387. i čl. 386. ZKP odlučeno je kao u izreci.

Zagrebu, 12. lipnja 2001. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.