Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gž-5539/2009-2 Generato dall'IA

Croatian court dismissed appeal in financial lease dispute, confirming lower court's award of damages to lessor.

Numero d'incarto Gž-5539/2009-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The County Court in Zagreb dismissed the appellant's appeal against a first-instance judgment ordering the lessee to pay the lessor damages totaling over 134,000 Croatian kunas. The court found that the lessee had a contractual right to claim damages for the early termination of the financial lease agreement due to the lessor's breach, which was validated by expert testimony. Consequently, the court confirmed the lower court's decision that the lessee was not liable for the lessor's losses but was entitled to compensation for the vehicle's residual value.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o parničnom postupku; The court confirmed a first-instance judgment awarding damages to a lessor for early termination of a financial lease agreement, rejecting the lessee's claim that they were liable for the lessor's losses.

Parole chiave

Generato dall'IA
financial lease agreement early termination damages lessee liability contractual breach expert valuation appeal dismissal residual value compensation

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br.
čl. 8. Zakona o parničnom postupku
čl. 22. toč. 3. Ugovora
Nesporno je da tuženi u datim okolnostima ima pravo na naknadu štete nastale prijevremenim prestankom Ugovora prije dosizanja ugovorenog trajanja uz uračunavanje možebitno postignutog viška utrška iz unovčenja vozila sukladno odredbi čl. 22. toč. 3. Ugovora.
čl. 25. Ugovora
Naime, tako proizlazi iz odredbe čl. 25. Ugovora, na koju se nadovezuje opisana obveza tuženoga obavijestiti tužitelja o vrijednosti vozila, te mu ponuditi zaključenje kupoprodajnog ugovora za vozilo za tako utvrđenu cijenu.
čl. 26. toč. 1. Ugovora
Naime, obveza tuženoga obavijestiti tužitelja o vrijednosti vozila iz čl. 26. toč. 1. Ugovora tereti tuženoga samo u slučaju ako dođe do isteka ugovora a ne i u slučaju prijevremenog prestanka istoga zbog razloga na strani tužitelja.
čl. 26. toč. 2. Ugovora
Prema tome, tek u slučaju isteka Ugovora tužitelj može otkupiti vozilo, odnosno imenovati treću osobu koja također može ponuditi kupnju vozila pod istim uvjetima u smislu odredbe čl. 26. toč. 2. Ugovora.
čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku
čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Posl. br.: 14 Gž-5539/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Hriberski, kao predsjednika vijeća te Tatjane Radić i Ivice Veselića, kao članova vijeća, u parničnom predmetu tužitelja-protutuženoga A. P. iz V. G., koga zastupa M. S., odvjetnik iz V. G., protiv tuženoga-protutužitelja P. p. u. d.o.o. iz Z., koga zastupa D. A., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja- protutuženoga, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 19. ožujka 2009., poslovni broj P-4086/02-32, u sjednici vijeća održanoj dana 11. siječnja 2011. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja-protutuženoga kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. ožujka 2009., poslovni broj P-4086/02-32 u cijelosti (stavak I. i stavak II. izreke).

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj protutuženi (u daljnjem tekstu tužitelj) traži da mu tuženi protutužitelj (u daljnjem tekstu tuženi) isplati iznos od 134.978,65 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2002. godine do isplate, te da mu naknadi parnični trošak (stavak I. izreke).

Istom presudom naloženo je tužitelju isplatiti tuženome iznos od 16.139,75 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2001. godine, te iznos od 925,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2002. godine do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 19.468,40 kn (stavak II. izreke).

Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ta presuda preinači, odnosno ukine, uz naknadu troška parničnog postupka tužitelju za žalbu.

Žalba je neosnovana.

Sud prvog stupnja u skladu je s odredbama ZPP-a proveo raspravu i sastavio pobijanu presudu, pa se prema tome nije ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Obzirom na navode žalbe istaknute za taj žalbeni razlog treba reći, da je sud valjano i u skladu sa stanjem spisa dao razloge, pa između stanja spisa i datih razloga nema nesklada.

Taj sud utvrdio je sve činjenice koje su potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu, te je ocjenom dokaza u skladu sa odredbom iz čl. 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

Među strankama nije sporno da su one zaključile Ugovor o financijskom leasingu, temeljem kojeg je tuženi tužitelju predao na korištenje osobno vozilo pobliže opisano u razlozima pobijane presude.

Također nije sporno da je tužitelj tuženome temeljem tog Ugovora platio iznos od 126.609,47 kn, kao i to da je on u jednom trenutku zakasnio sa plaćanjem dospjelih obveza iz tog Ugovora dulje od 30 dana.

Nije sporno da se je tuženi sa tim u vezi poslužio svojim pravom iz čl. 22. toč. 1. Ugovora te jednostrano raskinuo Ugovor koji su stranke zaključile kao i to da je on povratio neposredni posjed na vozilu u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. toč. Ugovora.

Nije sporno da je tuženi nakon toga vozilo prodao a dana 26. listopada 2001. godine dostavio tužitelju račun kojim je sačinio konačni obračun i specificirao štetu koju trpi uslijed prijevremenog raskida Ugovora, iznose neplaćenih obveza po fakturama i opomenama te uzeo u obzir učešće koje je tužitelj platio prilikom zaključenja Ugovora.

Nesporno je da tuženi u datim okolnostima ima pravo na naknadu štete nastale prijevremenim prestankom Ugovora prije dosizanja ugovorenog trajanja uz uračunavanje možebitno postignutog viška utrška iz unovčenja vozila sukladno odredbi čl. 22. toč. 3. Ugovora.

Provođenjem odgovarajućih dokaza a napose provođenjem vještačenja po financijskom vještaku, čiji nalaz i mišljenje je valjano ocijenio i prihvatio, sud prvog stupnja pouzdano je utvrdio da tužitelj tuženome na ime naknade štete zbog prijevremenog prestanka Ugovora o financijskom leasingu duguje ukupni iznos od 16.139,75 kn čemu treba pribrojiti i iznos od 925,00 kn kao trošak protestiranja mjenice tužitelja kod javnog bilježnika dana 13. ožujka 2002. godine.

Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da se tuženi nije u odnosu na tužitelja pridržavao ugovornih obveza iz navedenog Ugovora, slijedom čega da on ne bi imao pravo na naknadu štete zbog prijevremenog prestanka Ugovora, budući se iz dokaza provedenih u tijeku prvostupanjskog postupka takav zaključak ne može izvesti. Naime, obveza tuženoga obavijestiti tužitelja o vrijednosti vozila iz čl. 26. toč. 1. Ugovora tereti tuženoga samo u slučaju ako dođe do isteka ugovora a ne i u slučaju prijevremenog prestanka istoga zbog razloga na strani tužitelja.

Naime, tako proizlazi iz odredbe čl. 25. Ugovora, na koju se nadovezuje opisana obveza tuženoga obavijestiti tužitelja o vrijednosti vozila, te mu ponuditi zaključenje kupoprodajnog ugovora za vozilo za tako utvrđenu cijenu.

Prema tome, tek u slučaju isteka Ugovora tužitelj može otkupiti vozilo, odnosno imenovati treću osobu koja također može ponuditi kupnju vozila pod istim uvjetima u smislu odredbe čl. 26. toč. 2. Ugovora.

Budući, dakle, da tuženi ni na koji način nije prekršio svoje ugovorne obveze prema tužitelju, on ne odgovara tužitelju za štetu koju je on pretrpio zbog prijevremenog prestanka Ugovora, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je takav zahtjev tužitelja kao neosnovan odbio.

Naprotiv, zbog opisanog prestanka Ugovora tuženi ima pravo na naknadu štete, sukladno gore citiranoj ugovornoj odredbi, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja za naknadu te štete usvojio.

Visina štete obračunata je sukladno ugovornim odredbama Ugovora o financijskom leasingu, te provođenjem vještačenja po financijskom vještaku.

Dio štete odnosi se i na trošak koji je tuženi imao zbog protestiranja mjenice tužitelja.

Pri tome treba istaknuti da tužitelj na nalaz i mišljenje financijskog vještaka više nije imao primjedbi a nakon što je on odgovorio na njegove primjedbe na ročištu dana 5. ožujka 2009. godine.

Odluka o trošku pravilno je donesena i u skladu je s odredbom iz čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP, pa žalba nije osnovana ni u pogledu odluke o parničnom trošku.

Zbog datih razloga žalba nije uvažena već je presuda suda prvog stupnja, temeljem odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, potvrđena kao zakonita.

U Zagrebu, 11. siječnja 2011. godine

Predsjednik vijeća:

Branka Hriberski