Criminal investigation request dismissed due to insufficient factual description and missed statute of limitations.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the victim's appeal against the district court's refusal to conduct a criminal investigation. The court found the investigation request lacked specific factual elements required for the alleged crimes of abuse of position and false testimony, and the request was filed after the five-year limitation period expired. Furthermore, the victim failed to correct the deficiencies in the factual description despite the court's invitation to do so.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 188. st. 3. Zakona o kaznenom postupku; Čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku: An investigation request is inadmissible if the factual description does not contain the specific elements of the alleged crime or if it is filed after the expiration of the limitation period, and the prosecutor fails to correct identified deficiencies.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž 111/06-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću, sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog I. K. i dr., zbog kaznenih djela iz 337. st. 4. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi oštećenog trgovačkog društva „K.“ d.o.o, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 10. studenog 2006. godine, broj Kv- 203/06 (Kio-30/06), u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2006. godine,
r i j e š i o j e :
Žalba oštećenika kao tužitelja „K.“ d.o.o. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem vijeće Županijskog suda u Sisku, odbilo je istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja „K.“ d.o.o. Istražni zahtjev je podnesen dana 06. travnja 2006. godine protiv osumnjičenih I. K. i M. R., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, čl. 312. Kaznenog zakona, čl. 303. st. 1. Kaznenog zakona i čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj trgovačko društvo „K.“ d.o.o., po punomoćniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda - I. R. i M. R. iz S., zbog, kako navodi, svih žalbenih razloga, premda je samo uopćeno obrazložen razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se „uvaži žalba i ukine pobijano rješenje od 10. 11. 2006. godine te nastavi s ovim postupkom na način da se provedu svi dokazi na koje je upućivao oštećenik, a posebno očevid uz građevinskog vještaka te nakon toga donese zakonito rješenje“.
Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.
Oštećenik kao tužitelj je podnio istražni zahtjev protiv osumnjičenog I. K. zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337 .st. 4. Kaznenog zakona i krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. Kaznenog zakona (toč. I. istražnog zahtjeva) i zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 303. st. 1. Kaznenog zakona (toč. II. istražnog zahtjeva), a protiv osumnjičenog M. R. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona (toč. III. istražnog zahtjeva).
IV Kž 111/06-2
Razmatrajući činjenični opis djela pod točkom I. zahtjeva, koji je oštećenik kvalificirao kao kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337 .st. 4. Kaznenog zakona i krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. Kaznenog zakona, ovaj sud zaključuje da u odnosu na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337 .st. 4. Kaznenog zakona činjenični opis istražnog zahtjeva ne sadrži to inkriminirano kazneno djelo. Naime, u predmetnom činjeničnom opisu nabrajaju se određene nepravilnosti u postupcima osumnjičenog I. K., kao nadzornog organa u „K.“ d.o.o. prilikom ovjeravanja građevinskih dnevnika, te se dalje navodi da je takvim nepravilnim postupanjem pribavljena imovinska korist osumnjičenom M. R.. Međutim, nije vidljivo na kakve građevinske radove se odnose ti građevinski dnevnici, te nije vidljivo koji su radovi izvedeni i koji to radovi nisu izvedeni, a koji su navodno ovjereni građevinskim dnevnicima, te na koji je točno način pribavljena imovinska korist, pa iz takvog činjeničnog opisa nije vidljiva uzročna veza, dakle konkretna zlouporaba, između postupanja osumnjičenog I. K. i navodno protupravno ostvarene imovinske koristi za osumnjičenog M. R.. Naime, iz podataka u spisu o ovim okolnostima vidljiva je intencija zahtjeva za provođenje istrage, te je i bez provođenja predloženog građevinskog vještačenja bilo moguće u činjeničnom opisu uspostaviti ovu uzročnu vezu. Dakle, opisano postupanje ne sadrži kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, već samo kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. Kaznenog zakona, pa je stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske navedeni činjenični opis, a sud je vezan samo za činjenični opis, razmatrao samo u odnosu na kazneno djelo krivotvorenja službene isprave.
Međutim, u odnosu na ovo kazneno djelo (čl. 312. Kaznenog zakona – „Narodne novine 110/97) nastupila je relativna zastara prije nego što je podnesen istražni zahtjev. Naime, da bi se uopće mogao voditi kazneni postupak potrebno je poduzeti prvu postupovnu radnju u okviru zakonom predviđenog roka tzv. relativne zastare, koji rok je u čl. 19. st. 1. Kaznenog zakona propisan s obzirom na visinu zapriječene kazne. Za kazneno djelo iz čl. 312. Kaznenog zakona koji je bio na snazi u inkriminirano vrijeme propisana je kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca do pet godina. U činjeničnom opisu je inkriminirano razdoblje navedeno neprecizno jer je kao vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela navedeno razdoblje od 22. srpnja do 05. kolovoza 1998. godine, te „od 18. pa nadalje…“ pa je zbog ovakve djelomične nepreciznosti kao inkriminirano vrijeme sud mogao uzeti u obzir samo ovo razdoblje od 22. srpnja do 05. kolovoza 1998. godine, zbog čega je relativna zastara, sukladno čl. 19. st. 1. alineja 4. Kaznenog zakona, nastupila najkasnije dana 05. kolovoza 2003. godine, a istražni zahtjev je kao prva postupovna radnja podnesen tek dana 06. travnja 2006. godine, dakle nakon što je protekao rok relativne zastare, pa se zbog ove zakonske zapreke u konkretnoj situaciji ne može voditi kazneni postupak.
Slična procesna situacija postoji i u odnosu na kazneno djelo koje se stavlja na teret osumnjičenom M. R., koje je u istražnom zahtjevu kvalificirano kao kazneno djelo iz prijevare čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona, za koje propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Ovdje je također nastupila relativna zastara s obzirom da se prema činjeničnom opisu inkriminirani događaj odnosi na dane 04. siječnja 1999. godine i 18. listopada 2000. godine, a temeljem gore navedenih zakonskih propisa, istražni zahtjev je trebao biti podnesen u roku od pet godina, dakle najkasnije 18. listopada 2005. godine.
Nadalje, činjenični opis kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 303. st. 2. Kaznenog zakona iz toč. II istražnog zahtjeva ne sadrži inkriminirano djelo s obzirom da u
IV Kž 111/06-2
tom činjeničnom opisu nije preciziran lažni navod u iskazu I. K. u postupku Općinskog suda u Sisku pod brojem P-1417/01 koji je lažan, odnosno u čemu se točno sastojala neistinitost njegovog iskaza, već je samo uopćeno navedeno da je „lažno svjedočio, a na temelju kojeg iskaza je donesena presuda kojom se ovdje oštećenoj firmi „K. d.o.o nalaže da M. R. isplati iznos od 54.939,99 kn“. Takav opis, osim što nije precizirao vrijeme počinjenja djela, nije uspostavio potrebnu uzročnu vezu između iskaza i konačne odluke. Dakle, ovakav činjenični opis u sebi ne sadrži potrebne elemente kaznenog djela iz čl. 303. st. 2. Kaznenog zakona, pa je stoga nepodoban za postupanje.
U vezi ovdje navedenih nedostataka u činjeničnim opisima istražnog zahtjeva, valja istaknuti da je oštećenik kao tužitelj imao priliku navedene nedostatke ispraviti budući da je sud sukladno čl. 71. st. 3. Zakona o kaznenom postupku pozvao tužitelja da sudu dostavi ispravljeni istražni zahtjev, kojom prilikom je tužitelju i naznačeno u čemu se nedostaci činjeničnog opisa sastoje. Oštećenik kao tužitelj je pogrešno protumačio taj pravilan postupak suda jer je sudu dostavio podnesak u kojem je istaknuto da je istražni zahtjev sastavljen sukladno čl. 188. st. 3. Zakona o kaznenom postupku te je djelomično reproduciran sadržaj istražnog zahtjeva, a također je sudu upućena neprimjerena primjedba kojom se tvrdi da je takav zahtjev prekompliciran da bi sud postupio po njemu.
Iz ovdje navedenih razloga je pravilna odluka o odbijanju zahtjeva za provođenje istrage oštećnika kao tužitelja „K.“ d.o.o., te stoga je i njegovu žalbu na takvu odluku valjalo odbiti kao neosnovanu.
Nadalje, žalitelju još treba napomenuti i to da je iz sadržaja istražnog zahtjeva kao i iz žalbe, a posebno iz žalbenih prijedloga, koji su neprovedivi prema Zakonu o kaznenom postupku, očito da oštećenik ne poznaje odredbe tog Zakona koje se odnose na istragu (Glava XVII, čl. 187. do 210.), pa mu nije poznato da je za provođenje istrage već u trenutku podnošenja istraženog zahtjeva potreban relevantan stupanj osnovane sumnje da su inkriminirana djela počinjena, a bez takve sumnje nije moguće provođenje niti pojedinih istražnih radnji u sklopu istrage. Tako oštećenik kao tužitelj u žalbi predlaže da se nastavi s postupkom (koji još nije niti započeo budući da nije doneseno rješenje o provođenju istrage) i da se provede očevid s građevinskim vještakom (što nije moguće jer još nije započeo postupak), te donese zakonito rješenje, što je opet kontradiktorno s prijašnjim žalbenim prijedlozima jer je donošenje rješenje o provođenju istrage pretpostavka za poduzimanje prije predloženih radnji.
Slijedom iznesenog na temelju čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 19. prosinca 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivona Horvatić, v.r.
Ana Garačić, v.r.