Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kr-186/1993-3 Generato dall'IA

Criminal appeal dismissed because birth of a child after sentencing does not justify extraordinary sentence mitigation under Croatian law.

Numero d'incarto I Kr-186/1993-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia rejected the prisoner's request for extraordinary sentence mitigation based on the birth of a third child after the final judgment. Although the court acknowledged the new circumstance, it found the crime involved deceiving seventy-one victims and the defendant failed to return any illicit gains, rendering the family situation insufficient to warrant leniency. Consequently, the court ruled that the statutory conditions for mitigation were not met and dismissed the request.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Čl. 399. ZKP; Čl. 401. st. 6. ZKP: Extraordinary mitigation of a final sentence is permitted only if new circumstances exist that clearly warrant a lighter punishment, regardless of whether they were known at the time of sentencing.

Parole chiave

Generato dall'IA
extraordinary sentence mitigation new circumstances after judgment family situation relevance criminal liability degree Croatian Criminal Procedure Act

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 399. ZKP
Sukladno čl. 399. ZKP, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda, ili sud nije tada za njih znao, iako su postojale, a koje su okolnosti takove pravne prirode da bi očito dovele do blaže osude.
čl. 401. st. 6. ZKP
ZKP, to je temeljem čl. 401. st. 6. ZKP, riješeno kao u izreci.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 186/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudofla, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. S.V. zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 2. KZRH (sada čl. 137. st. 2. KZRH), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Zagrebu od 2. srpnja 1993. Ko-1332/91 (Kv-777/93), u sjednici održanoj 27. listopada 1993.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne os. S.V.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 23. lipnja 1992. br. Kv-405/92, osuđen je S.V. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i sedam mjeseci.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem, kao novu okolnost ističe podatak da mu se nakon pravomoćnosti presude, rodilo treće dijete o kojoj okolnosti prilaže Izvod iz matične knjige rođenih.

Sud prvog stupnja, dostavljajući zahtjev ovom Vrhovnom sudu, predložio je da se on odbije, a negativni su i prijedlozi općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, te državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Razmatrajući zahtjev, ovaj Vrhovni sud našao je da on nije osnovan. Sukladno čl. 399. ZKP, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda, ili sud nije tada za njih znao, iako su postojale, a koje su okolnosti takove pravne prirode da bi očito dovele do blaže osude.

Podnositelj u svom zahtjevu ističe okolnost koja je nova, a vezana je za rođenje sina M., te s tim u vezi složene obiteljske prilike u kojima se našla njegova supruga.

No, ta okolnost, iako nova, ipak nije takvog značaja da bi s obzirom na težinu djela, te naglašeni stupanj kazneno-pravne odgovornosti osuđenika, koja se ogleda u činjenici da je izvršenjem djela prevarena čak sedamdeset i jedna osoba (a iz podataka u spisu ne proizlazi da je osuđenik makar i dio imovinske koristi vratio oštećenicima) očito dovela do blaže osude, sve da je i postojala ranije, odnosno bila poznata sudovima u vrijeme izricanja presuda.

Kako, dakle, nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 399. ZKP, to je temeljem čl. 401. st. 6. ZKP, riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 27. listopada 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)