Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-401/1995-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal in construction contract dispute over defective work and breach of time limits.

Numero d'incarto Rev-401/1995-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court judgment ordering payment for construction services. The court found that while the defendant performed work on a smaller bathroom poorly, the plaintiff had the right to terminate the contract for the larger bathroom due to the defendant's failure to start work within the agreed timeframe. Consequently, the defendant was ordered to pay the reduced value of completed work plus the full advance payment for unstarted work with interest. The appeal was rejected because the lower courts correctly applied the Obligations Act and no fundamental error in civil procedure was identified.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o obveznim odnosima čl. 620. st. 3.; Zakon o obveznim odnosima čl. 127.; Zakon o obveznim odnosima čl. 132. st. 2. i 5.; Zakon o parničnom postupku čl. 385. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 10. and čl. 393.; When a contractor performs work defectively but fails to start subsequent work within the agreed time, the client may terminate the contract for the unstarted portion and claim the return of the advance payment with interest.

Parole chiave

Generato dall'IA
construction contract dispute defective work performance termination for breach return of advance payment interest on debt civil procedure appeal Obligations Act

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 620. st. 3. Zakona o obveznim odnosima
Kada je utvrđeno da je tuženik nekvalitetno izvršio radove u maloj kupaonici, tužitelj ima pravo na smanjenu cijenu koja je plaćena, što je umanjeno za 10% prema odredbi čl. 620. st. 3. Zakona o obveznim odnosima budući tuženik nije otklonio nedostatke (koje su utvrdili sudovi).
čl. 127. Zakona o obveznim odnosima
čl. 132. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
čl. 132. st. 5. Zakona o obveznim odnosima
godine (čl. 132. st. 5. Zakona o obveznim odnosima).
čl. 385. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
ZPP - u reviziji nije navedeno čime je ostvarena bitna povreda parničnog postupka), to je revizija odbijena kao neosnovana i suđeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 401/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.P. iz Z., .... , koga zastupa punomoćnik D.R., odvjetnik u Z., protiv tuženika "R. " oblikovanje, obrada i ugradnja kamena, vlasništvo T.B. iz Z., ... , koga zastupa punomoćnik N.G., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 18. listopada 1994. br. Gž 6318/94-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 1993. br. P 2408/92, u sjednici održanoj 16. veljače 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tuženik obvezan da plati tužitelju iznos od 6.329 DEM u dinarskoj protuvrijednosti na dan isplate, sa kamatom koja se plaća na štedne uloge u DEM po viđenju, a teku od 5. 3. 1990. do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 4,789.350 HRD.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio reviziju zbog svih razloga u čl. 385. st. 1. toč. 1. - 3. ZPP, te predlaže da se obje presude preinače i odbije tužbeni zahtjev ili ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

U pismenom odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbije.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je u postupku da su stranke zaključile ugovor o djelu, tako da je tuženik obvezan da tužitelju izvede radove na uređenju dvije kupaonice - manje i veće - da je tuženik izveo radove i uredio manju kupaonicu, da nije ni započeo radove na uređenju veće, da je tužitelj isplatio akontaciju tuženiku za izvođenje radova u iznosu od 20.000 DEM 4. ožujka 1990. godine i da su radovi u manjoj kupaonici ugovoreni na iznos od 15.190 DEM.

Dalje je utvrđeno (vještačenjem) da je tuženik izveo radove u manjoj kupaonici nekvalitetno i loše, da je cijenu trebalo zbog toga umanjiti za 10% čime bi cijena tih radova na manjoj kupaonici iznosila 13.671 DEM (15.190 DEM umanjeno za 10%).

Utvrdivši da tuženik nije ni započeo s radovima na uređenju veće kupaonice, a da bi cijena radova u manjoj kupaonici iznosila 13.671 DEM, zatim da je tužitelj požurivao i reklamirao izvršenje ukupno ugovorenih radova (na manjoj i većoj kupaonici) - koji su bili ugovoreni za mjesec dana, a ovlašteni punomoćnik tužitelja je 30-tak puta požurivao dovršenje radova koji su odužili na pet mjeseci, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, te su tuženika obvezali na plaćanje tuženog iznosa od kojega se svota od 1.519 DEM odnosi na 10% plaćene cijene za manju kupaonicu, a razlika za 20.000,00 kn na akontaciju za radove u većoj kupaonici koji nisu ni započeti. Inače je bila ugovorena cijena radova za obje kupaonice ukupno 50.000 DEM.

U reviziji tuženik ističe da nije bilo mjesta smatrati raskinutim ugovor o dijelu za veću kupaonicu ili obvezati ga na plaćanje razlike, pozivom na čl. 608. Zakona o obveznim odnosima, na koji se pozivaju nižestupanjski sudovi, jer tužitelj nije pismeno otkazao ugovor niti mu dao rok za dovršenje ugovorenih radova. Ističe da nije jasno zašto kamata na dosuđeni iznos teče od 5. ožujka 1990. godine.

Kada je utvrđeno da je tuženik nekvalitetno izvršio radove u maloj kupaonici, tužitelj ima pravo na smanjenu cijenu koja je plaćena, što je umanjeno za 10% prema odredbi čl. 620. st. 3. Zakona o obveznim odnosima budući tuženik nije otklonio nedostatke (koje su utvrdili sudovi). To se odnosi na dosuđeni iznos od 1.519,00 kn.

Tuženik je dužan vratiti primljeni predujam za obavljanje radova u većoj kupaonici, u kojoj nije ni započeo radove tuženik i nakon upozorenja da ih započne i dovrši (kasnio je pet mjeseci u odnosu na ugovoreno vrijeme dovršenja radova na obje kupaonice).

Kako je iz ponašanja tuženik očigledno proizlazilo da on svoju obvezu za obavljanje radova na većoj kupaonici (protek roka od pet mjeseci, a da ih nije ni započeo), to je tužitelj imao pravo raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje (čl. 127. Zakona o obveznim odnosima), to on - tužitelj ima pravo na traženje i povratak novčanih sredstava koje je platio na račun poslova koji nisu obavljeni (čl. 132. st. 2. Zakona o obveznim odnosima) - jer je on svoju obvezu ispunio - plativši radove za malu kupaonicu, te ima pravo i na zateznu kamatu od dana kada je tuženik isplatu primio - a to je 4. ožujka 1990. godine (čl. 132. st. 5. Zakona o obveznim odnosima).

Na osnovu navedenog, dosudivši tužitelju iznos koji je utužio, sudovi nižeg stupnja nisu pogrešno primjenili materijalno pravo, citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima, a budući da nije utvrđeno da bi sudovi ostvarili bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 385. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP - u reviziji nije navedeno čime je ostvarena bitna povreda parničnog postupka), to je revizija odbijena kao neosnovana i suđeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 16. veljače 1999.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)