Croatian Supreme Court dismisses appeals regarding insurance liability and damage compensation amounts. The court upholds lower court rulings on joint liability and insurance limits. The decision confirms procedural correctness in handling partial claims against co-defendants.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the plaintiff and the defendant company against the County Court's judgment. The lower courts had awarded specific damages for fear, mental suffering, and care costs while rejecting excess claims against a co-defendant. The court ruled that the appeals were unfounded because the co-defendant was not a party in earlier proceedings and the lower courts did not exceed the original claim scope.
Regesto Legislator
Generato dall'IAArticles 201, 221, 354, 393, 396.a of the Civil Procedure Act; Joint liability of insurer and insured does not require identical proceedings; lower courts may assess different damage amounts against co-defendants if procedural prerequisites differ; appeals regarding excess claims against non-parties in prior stages are inadmissible.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 1175/2014-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. P. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., Filijala Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici K. V. i G. S.-P. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužiteljice i prvotuženika protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-1788/14-2 od 16. rujna 2014., kojim je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-509/13 od 7. svibnja 2014., u sjednici održanoj 16. srpnja 2019.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice u dijelu u kojem se pobija presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-1788/14-2 od 16. rujna 2014. kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-509/13 od 7. svibnja 2014. i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, te se odbija revizija prvotuženika C. o. d.d. u dijelu u kojem se pobija presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-1788/14-2 od 16. rujna 2014. kojom je odbijena žalba tog tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-509/13 od 7. svibnja 2014. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice u dijelu u kojem se pobija rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-1788/14-2 od 16. rujna 2014. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-509/13 od 7. svibnja 2014. i odbačena tužba tužiteljice u odnosu na drugotuženika G. S.-P.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je prvotuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete s osnova pretrpljenog straha iznos od 17.635,00 kn, s osnova duševnih boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti 173.635,00 kn, s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 3.765,00 kn, te s osnova pojačane ishrane iznos od 5.365,00 kn, sve sa zateznom kamatom počev od dana donošenja prvostupanjske presude 7. svibnja 2014. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena. U toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenog, a do zatraženog s osnova tuđe pomoći i njege te pojačane ishrane zajedno s više zatraženom zateznom kamatom na sve vidove štete. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je prvotuženiku plaćati tužiteljici s osnova izgubljene zarade počev od 31. kolovoza 1997. pa do 31. svibnja 2013. mjesečne iznose u visini i od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. III. izreke prvostupanjske presude, a od 1. lipnja 2013. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti mjesečno iznos od po 4.649,00 kn neto s tim da dospjele obroke prvotuženik plati odjednom, a one koji budu dospijevali ubuduće najkasnije do 10.-og u mjesecu za tekući mjesec sa zateznom zakonskom kamatom po stopi pobliže navedenoj pod toč. III. izreke prvostupanjske presude.
Prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke odbačena je tužba kao nedopuštena u odnosu na drugotuženika G. S.-P., u toč. II. odbačena je kao nedopuštena tužba tužiteljice u pogledu zahtjeva za naknadu troškova liječenja – štete s osnova troškova posjeta članova obitelji u iznosu od 10.000,00 kn i u toč. III. izreke prvostupanjskog rješenja naloženo je prvotuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 179.280,00 kn, a u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa troškova parničnog postupka zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan.
Drugostupanjskom presudom u toč. 1. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. izreke, u toč. 2. drugostupanjske presude odbijena je djelomično kao neosnovana žalba prvotuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke, a u toč. 3. drugostupanjske presude odbijena je djelomično kao neosnovana žalba prvotuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III. izreke glede naknade štete s osnova izgubljene zarade na način da je za razdoblje od 1. rujna 1997. pa do 6. svibnja 2014. tužiteljici dosuđeni mjesečni iznosi u visini i od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. 3. drugostupanjske presude, a od 7. svibnja 2014. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti mjesečno iznos od po 4.649,00 kn s time da prvotuženik dospjele obroke plati odjednom, a one koji budu dospijevali ubuduće najkasnije do 10.-og u tekućem mjesecu za protekli mjesec sa zakonskom zateznom kamatom pobliže navedenom pod toč. 3. drugostupanjske presude. U toč. 4. drugostupanjske presude preinačena je djelomično prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III. izreke preko iznosa navedenih u toč. 3. izreke drugostupanjske presude zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i u pogledu trenutka dospijeća pojedinih obroka kao u odnosu na dospijeće u tekućem mjesecu tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
Drugostupanjskim rješenjem u toč. 1. odbijene su kao neosnovane žalbe tužiteljice i prvotuženika te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. I. i II. izreke, a u toč. 2. drugostupanjskog rješenja prihvaćena je djelomično žalba prvotuženika te je preinačeno prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. III. izreke te je suđeno da se nalaže prvotuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u visini od 127.872,75 kn, a u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice te prvotuženika za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen kao neosnovan.
Protiv drugostupanjske presude i drugostupanjskog rješenja u odnosu na dio kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i odbačena tužba u odnosu na drugotuženika ista je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da ovaj sud prihvati reviziju tužiteljice te preinači pobijane nižestupanjske odluke na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti prema oba dva tuženika, a podredno da u pobijanom dijelu ukine nižestupanjske presude i rješenja te predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Protiv drugostupanjske presude u odnosu na dio u kojem je odbijena žalba prvotuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda reviziju je izjavio prvotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine u pobijanom dijelu drugostupanjsku presudu i predmet u tom dijelu vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tužiteljica je dostavila odgovor na reviziju prvotuženika u kojem predlaže da se revizija prvotuženika odbaci kao nedopuštena, a podredno da se odbije kao neosnovana.
Drugotuženik je dostavio odgovor na reviziju tužiteljice u kojem predlaže da se ista odbije kao neosnovana, a prvotuženik nije dostavio odgovor na reviziju tužiteljice.
Tužiteljica u reviziji iznosi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a u odnosu na koji revizijski razlog u biti ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno odbacili tužbu tužiteljice u odnosu na drugotuženika. Pritom tužiteljica smatra kako su prvo i drugotuženik solidarno odgovorni za naknadu štete tužiteljici, slijedom čega nije bilo pretpostavki za odbacivanje tužbe u odnosu na drugotuženika jer se ne radi o presuđenoj stvari u odnosu na tog tuženika.
Suprotno navodima tužiteljice nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) kada su odbacili tužbu tužiteljice u odnosu na drugotuženika iz razloga što je u odnosu na tog tuženika donesena već ranije pravomoćna presuda u odnosu na zahtjev tužiteljice radi naknade štete. Naime, drugotuženik nije izjavio žalbu u odnosu na raniju prvostupanjsku presudu broj P-317/00 koja je na taj način postala pravomoćna kako u dosuđujućem, tako i u odbijajućem dijelu zahtjeva, a kada je tužiteljica izjavljivala reviziju protiv drugostupanjske presude broj Gž-1140/07 Županijskog suda u Zadru kojom je prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena u odnosu na drugotuženika, tužiteljica protiv takve drugostupanjske presude u odnosu na drugotuženika nije izjavljivala reviziju. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da je u odnosu na drugotuženika donesena pravomoćna odluka te se u odnosu na tog tuženika radi o presuđenoj stvari i pravilno je odbačena tužba, slijedom čega nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji ističe tužiteljica u reviziji.
Prvotuženik je u reviziji također naveo između ostalog revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pri čemu ističe da su prvostupanjski i drugostupanjski sud prekoračili tužbeni zahtjev kada su na drugačiji način odlučivali o naknadi štete po pojedinim zatraženim vidovima štete, a u odnosu na raniju drugostupanjsku odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž-1140/07. Pored navedenog i prvotuženik ističe da je došlo do prekoračenja subjektivnih granica pravomoćnosti obzirom na izjavljene žalbe tužitelja i tuženika, odnosno da su prvo i drugotuženik suparničari u solidarnoj obvezi i da se u odnosu na njih mora donijeti jedna meritorna odluka i da ne može prvotuženik odgovarati više nego što odgovara za naknadu štete iz štetnog događaja njezin osiguranik. Na taj način prvotuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. i toč. 12. ZPP, a također u reviziji ukazuje da je tužiteljica podneskom od 26. veljače 2009. priznala suodgovornost od 50%, pa nije bilo osnova da se prihvati da je prvotuženik odgovoran u omjeru od 100% čime su nižestupanjski sudovi također počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, a također i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221. st. 2. ZP.
Nije osnovan niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji ističe prvotuženik u reviziji. Naime, pogrešno prvotuženik smatra da su prvo i drugotuženik jedinstveni suparničari u ovom postupku i da se u odnosu na njih može donijeti samo jedinstvena odluka. Kod takve štete kada su kao tuženici označeni štetnik i njegov osiguratelj ne radi se o pretpostavkama iz čl. 201. ZPP, jer se takav spor ne mora riješiti na jednak način prema štetniku i prema osiguratelju. Oni odgovaraju solidarno za naknadu štete, ali nisu jedinstveni suparničari i može se dosuditi različiti iznos naknade štete iz razloga što jedan od tuženika primjerice nije izjavljivao pravni lijek, a niti je tužiteljica izjavila izvanredni pravni lijek u kojem bi pobijala pravomoćnu drugostupanjsku presudu u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tog tuženika. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno odbacili tužbu tužiteljice u odnosu na drugotuženika, odnosno isti nije više bio stranka u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku u ovoj pravnoj stvari koja je predmet revizije.
Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer nižestupanjski sudovi nisu prekoračili tužbeni zahtjev kada su odlučivali o visini naknade nematerijalne i materijalne štete zatražene od tužiteljice i u odnosu na koje nije već ranije donesena pravomoćna odluka. Naime, ranijom drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1140/07 od 7. studenoga 2007. odlučeno je o dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotuženika te u odnosu na zatraženu naknadu štete po pojedinim vidovima štete, dok je tom drugostupanjskom odlukom ukinuta tada prvostupanjska presuda za razliku od dosuđenih iznosa naknade štete pa do ukupno zatraženih od strane tužiteljice po pojedinačnim vidovima štete. Dakle, predmet spora su bili novčani iznosi na ime naknade štete preko dosuđenih iznosa naknade štete pa do ukupno zatraženih i nižestupanjski sudovi nisu prekoračili te iznose nego su unutar istih donijeli odluku o visini naknade štete. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP koji ističe prvotuženik u reviziji. Također nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 221. st. 1. ZPP jer ako je i tužiteljica u jednom podnesku navela da priznaje svoju suodgovornost od 50%, sud je ovlašten u daljnjem tijeku parnice u smislu čl. 221. st. 2. ZPP prema svom uvjerenju uzimajući u obzir sve okolnosti cijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji ističu tužiteljica i prvotuženik u svojim revizijama.
U odnosu na revizijske razloge pogrešne primjene materijalnog prava koje ističu tužiteljica i prvotuženik u revizijama, a koji se odnose na suodgovornost za nastanak štetnog događaja, iscrpljenost svote osiguranja te visinu naknade štete ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća temeljem odredbe čl. 396.a ZPP.
Na internetskim stranicama uz ovu odluku objavit će se presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-1788/14-2 od 16. rujna 2014.
Slijedom navedenog, valjalo je presuditi i riješiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u vezi čl. 396.a ZPP.
Zagreb, 16. srpnja 2019.
Predsjednica vijeća:
Gordana Jalšovečki, v.r.