Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-786/2017-2 Generato dall'IA

Custody support appeal dismissed as inadmissible due to lack of uniform law application issue.

Numero d'incarto Rev-786/2017-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible under Article 382(2) of the Civil Procedure Act. The appellant argued that the lower court's decision on child support violated constitutional principles regarding the needs of children, citing a specific Constitutional Court ruling. The court rejected this claim because the lower courts based their decision on different factual findings and legal grounds than those presented in the cited Constitutional Court decision, meaning no conflict in legal interpretation existed.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. b. st. 3. ZPP: An appeal under Article 382(2) of the Civil Procedure Act is inadmissible if the contested judgment is based on a legal interpretation that does not conflict with the Supreme Court's established view, as there is no issue requiring uniform application of the law.

Parole chiave

Generato dall'IA
Civil Procedure Act child support inadmissible appeal uniform application of law legal interpretation conflict Supreme Court jurisdiction custody maintenance

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 382. st. 2. ZPP
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl.
čl. 392. a. st. 2. ZPP
čl. 392. b. st. 3. ZPP
čl. 166. st. 1. ZPP
čl. 155. st. 1. ZPP
čl. 98. Obz
čl. 211. Obz
čl. 232. Obz
čl. 238. Obz
čl. 244. Obz
na koju se poziva tužitelj izneseno je pravno shvaćanje po osnovu verzijskog zahtjeva u smislu odredbe čl. 244. Obz-a, da (shodno pravnom shvaćanju i ovog revizijskog suda iznesenog u odluci broj Gzz – 65/1999-2 od 9.

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
U – III – 3124/06
U – III – 3124/06 od 20.
Gzz – 65/1999-2
Obz-a, da (shodno pravnom shvaćanju i ovog revizijskog suda iznesenog u odluci broj Gzz – 65/1999-2 od 9.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 786/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mal. N. Č. S., kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica M. S., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., protiv tuženika L. Č. iz V., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u V., radi zakonskog uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob - 342/16 od 27. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj P Ob - 123/15-20 od 19. travnja 2016., u sjednici održanoj 10. svibnja 2018.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za uzdržavanje u iznosu od 3.800,00 kuna mjesečno.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda preinači shodno u reviziji iznijetim navodima, odnosno ukine.

Tuženik je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena kada pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj postavlja pitanja: 1. „Može li roditelj konkretno otac biti potpuno oslobođen plaćanja zakonskog uzdržavanja svoga mal. djeteta unatoč tome što je vrlo dobrog imovnog stanja, posebno imajući u vidu da mlt. djeca trebaju slijediti standard svojih roditelja, te da čl. 232. st. 3. u takvom slučaju predviđa i utvrđivanje potreba u povećanome iznosu sukladno mogućnostima tuženika da daje uzdržavanje?“ 2. „Da li u slučaju ako mlt. dijete ima vlastite prihode, iznos uzdržavanja Sud event. može smanjiti ili može obveznika uzdržavanja potpuno osloboditi plaćanja zak. uzdržavanja?“

Pri tom se tužitelj se poziva na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci br. U – III – 3124/06 od 20. studenog 2006., dok je prema mišljenju revidenta odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, kao i sa shvaćanjem iznesenim u odlukama revizijskog suda, odnosno odlukama drugih drugostupanjskih sudova, ne pozivajući se u reviziji dalje na konkretne odluke.

U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su primjenom odredbi čl. 98., čl. 211, čl. 211., čl. 232. i čl. 238. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13, 75/14 i 5/15 – dalje: Obz) odbili zahtjev tužitelja na činjeničnom utvrđenju da iznos prihoda koji mal. tužitelj mjesečno ostvaruje zadovoljava njegove mjesečne potrebe za uzdržavanjem, te da taj iznos premašuje iznose mjesečnih primanja u prosječnoj obitelji.

S druge strane, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U – III – 3124/06 od 20. studenog 2006. na koju se poziva tužitelj izneseno je pravno shvaćanje po osnovu verzijskog zahtjeva u smislu odredbe čl. 244. Obz-a, da (shodno pravnom shvaćanju i ovog revizijskog suda iznesenog u odluci broj Gzz – 65/1999-2 od 9. veljače 2000.) roditelj koji je sam uzdržavao dijete ima uvijek pravo od dugog roditelja tražiti naknadu dijela učinjenih troškova, jer je zakonska dužnost roditelja da se zajednički brinu za odgoj i uzdržavanje djece. Dakle, u konkretnom slučaju riječ o različitom činjeničnom i pravnom osnovu od onog utvrđenog u odluci na koju se tužitelj poziva, pa ne može biti riječi o nepodudarnom pravnom shvaćanju, odnosno pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Obzirom na ostale revizijske navode tužitelja treba reći da shodno odredbi čl. 392.a st.

2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. Tako ovaj sud povodom revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu izvan u reviziji određeno naznačenog pitanja.

Slijedom navedenog temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a reviziju je trebalo odbaciti, čime je odlučeno kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 10. svibnja 2018.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.