Croatian Supreme Court dismissed appeals against a criminal sentence for attempted murder, upholding the first-instance verdict. The court found the sentencing appropriate given mitigating circumstances and the victim's forgiveness. No procedural violations were identified during the review. The decision confirms the original one-year-six-month prison term. The court rejected arguments from both the defendant and the prosecutor regarding the sentence's length. The ruling emphasizes that the first-instance court correctly weighed all relevant factors. The final judgment stands as legally sound and justified. The court affirmed the proportionality of the imposed penalty. The decision upholds the integrity of the criminal proceedings. The outcome reflects a balanced assessment of the case facts.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the defendant and the prosecutor against the first-instance judgment convicting the accused of attempted murder. The defendant argued the sentence was too harsh, citing diminished capacity and remorse, while the prosecutor contended the penalty was too light due to the victim's death and the perpetrator's persistence. The court determined that the first-instance judge correctly applied mitigating circumstances, including the victim's forgiveness, and found no procedural violations under the Criminal Procedure Act. Consequently, the Supreme Court upheld the original one-year-six-month prison sentence as proportionate to the crime and the circumstances.
Regesto Legislator
Generato dall'IAArticles 367, 379, 387, 389 of the Criminal Procedure Act; The Supreme Court affirmed that a first-instance court's sentencing decision is binding unless there are clear procedural violations or errors in applying the law, and that the court must independently assess whether the penalty is proportionate to the crime and mitigating factors.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 874/02-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, Ane Garačić, Katice Jelić, Josipa Budinskog i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. K., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbi optuženika i državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. srpnja 2002. godine, br. K-98/00, u sjednici održanoj dana 27. srpnja 2004. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,
p r e s u d i o j e :
Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. I. K. i državnog odvjatnika, te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud Zagrebu oglasio je krivim opt. I. K. da je u vrijeme i na način opisan u izreke te presude počinio kazneno djelo iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, pa je po istom zakonskom propisu, a uz primjenu čl. 57. st. 2. d) KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je po čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 1. do 20. siječnja 2000. godine.
Na temelju čl. 76. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznoga liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je obavezno liječenje od ovisnosti primijenjeno, ali i svakako do prestanka izvršenja kazne zatvora na koju je optuženik osuđen.
Prema odredbi čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti snošenja troškova unskih sredstava suda.
kaznenog postupka koji padaju na teret prorač
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u dužem trajanju.
Optuženik je podnio žalbu po branitelju B. V., odvjetniku iz Z., također zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u najmanjoj mogućoj mjeri.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavao Vidić, nakon razgledavanja spisa, u svom pisanom očitovanju od 2. prosinca 2002. godine, br. KŽ-DO- 1831/02 predložio je da se žalba državnoga odvjetnika prihvati u pravcu žalbenih navoda, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Nakon razmatranja žalbi Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugoga stupnja, našao je da žalbe nisu osnovane.
Sud drugoga stupnja, ispitao je pobijanu presudu u dijelu kojim se pobija žalbama, ali je po službenoj dužnosti ispitao i da li postoje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8.-11. i st. 2. ZKP, je li glavna rasprava protivno odredbama toga zakona održana u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja, te da li je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. Pri tome nije nađeno da bi bile počinjene takve povrede zakona (čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP).
Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik u svojim žalbama navodi da smatra da mu je izrečena kazna u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, zbog počinjenog kaznenog djela, previsoko odmjerena. U žalbama se posebno ističe da je kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti, do sada nije osuđivan, radi se o nemilom incidentu za koji je izrazio kajanje, pa smatra da bi se i blažom kaznom postigla svrha kažnjavanja.
Nasuprot tome, državni odvjetnik smatra da je izrečena kazna preblaga. Ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika, a podcijenio upornost koju je iskazao pri izvršenju kaznenog djela, činjenicu da je oštećenikov život kao potpuno nedužne osobe bio doveden u pitanje, kao i društvenu opasnost djela i počinitelja, pa predlaže da se optuženiku izrekne kazna zatvora u dužem vremenskom trajanju.
Razmotrivši navedeno u žalbama optuženika i državnog odvjatnika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugoga stupnja, našao je, da je sud prvoga stupnja na osnovu potpuno i pravilno utvrđenoga činjeničnoga stanja primjereno odmjerio kaznu optuženiku i pri tome uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na to da izrečena kazna bude veća ili manja.
Ne može se prihvatiti tvrdnja u žalbi optuženika prema kojoj je izrečena kazna previsoko odmjerena uzimajući u obzir sve okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud. Naime, sud prvoga stupnja primijenio je odredbe o ublažavanju kazne i to one po kojima sam zakon daje mogućnost ublažavanja predviđene kazne, jer je kazneno djelo ostalo u pokušaju, kao i one koje predstavljaju sudsko ublažavanje kazne na osnovu utvrđenih olakotnih okolnosti na strani optuženika. Jednako tako ne može se prihvatiti žalba državnoga odvjetnika da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a podcijenio društvenu opasnost počinitelja i njegovoga djela, jer je sud sve te okolnosti pravilno vrednovao, pri čemu se ne može zanemariti ni činjenica da je oštećenik optuženiku oprostio, s njim se i dalje sastaje i druži, te prema njemu nije postavio nikakav odštetni zahtjev zbog teških povreda koje je pretrpio. Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske, protivno stajalištima u žalbi državnog odvjetnika i optuženika, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseca, koju je prvostupanjski sud izrekao optuženiku za počinjeno kazneno djelo, nalazi primjerenom stupnju krivnje optuženika i svim okolnostima koje su u ovom slučaju bile od značaja za odmjeravanje kazne. Ovako izrečenom kaznom ostvariti će se svrha kažnjavanja koja se očekuje.
U izrečenu kaznu optuženiku je pravilno uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 1. do 20. siječnja 2000. godine.
Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih optuženik i državni odvjetnik pobijaju prvostupanjsku presudu, niti je Vrhovni sud utvrdio postojanje povreda zakona iz čl. 389. st.
1. ZKP, na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 27. srpnja 2004.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća
Gordana Korotaj, v.r.
Ante Potrebica, v.r.