Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-848/2008-6 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court partially allows appeal, reducing attempted murder sentence from three to two years based on statutory mitigation.

Numero d'incarto I Kž-848/2008-6
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a first-instance conviction for attempted murder. While the court upheld the finding of guilt and the established facts regarding the defendant's intent, it found the original three-year sentence excessive given the statutory mitigation for attempted crimes. Consequently, the sentence was reduced to the minimum legal term of two years, while other aspects of the judgment remained in force.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona; Čl. 57. st. 1. i 4. t. d. Kaznenog zakona: In cases of attempted murder, the court must consider statutory mitigation provisions to reduce the sentence to the minimum legal term if the circumstances warrant it, overriding discretionary mitigation if the statutory minimum is more appropriate.

Parole chiave

Generato dall'IA
attempted murder statutory mitigation minimum sentence criminal appeal Croatian Criminal Code sentencing reduction discretionary mitigation

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 90 in conjunction with Article 33, paragraph 1 of the Criminal Law
Article 57, paragraphs 1 and 4, letters d of the Criminal Law
Article 63, paragraph 1 of the Criminal Law
Article 75, paragraphs 1 and 3 of the Criminal Law
Article 80 of the Criminal Law
Article 122, paragraph 4 of the Criminal Procedure Act
Article 373, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 387 of the Criminal Procedure Act
Article 390, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 848/08-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića, Dražena Tripala, Miroslava Šovanja i Ante Potrebice kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optužene podnesenom protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 17. lipnja 2008., broj K-22/08, u sjednici održanoj dana 03. prosinca 2008., u nazočnosti branitelja optužene, Đ. M., odvjetnika iz Š. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba optužene M. B., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se optužena M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona, za koje je tom presudom proglašena krivom, temeljem istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 57. st. 1. i 4. t. d. Kaznenog zakona osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u koju joj se temeljem čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona uračunava vrijeme koje je provela u pritvoru od 28. siječnja 2008., pa nadalje.

II. Žalba optužene M. B. u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Šibeniku proglasio je krivom opt. M. B. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona (KZ) te je temeljem istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. t. d KZ-a osuđena na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju joj je temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 28. siječnja 2008., pa nadalje.

I Kž 848/08-6

Temeljem čl. 75. st. 1. i 3. KZ-a prema optuženoj je primijenjena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koje ima trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Temeljem čl. 80. KZ-a od optužene je oduzet nož ukupne dužine 15,5 cm i dužine oštrice 5,5 cm, a temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje ZKP), optužena je oslobođena obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnijela optužena osobno i putem branitelja Đ. M., odvjetnika iz Š., s tim da će se oba podneska u daljnjem dijelu obrazloženja tretirati kao jedna žalba.

Optužena navodi da se žali iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da ju se oslobodi optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Spis je sukladno odredbi čl. 373. st. 1 ZKP-a dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom pisanom mišljenju od 22. rujna 2008., broj KŽ-DO-1578/2008., predložilo da se žalba optužene kao neosnovana odbije.

Kod istog mišljenja ostao je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Drago Marincel, koji je nazočio sjednici vijeća. Sjednici je bio nazočan i branitelj optužene, Đ. M., odvjetnik iz Š., koji je izjavio da ostaje kod svih svojih žalbenih navoda i prijedloga.

Sjednica vijeća je temeljem čl. 374. st. 2. ZKP-a održana bez nazočnosti optužene koja se nalazi u pritvoru i ima branitelja, jer vijeće nije našlo da bi njezina nazočnost bila svrhovita.

Žalba optužene je djelomično osnovana.

Iako optužena navodi da se žali iz svih žalbenih osnova iz obrazloženja žalbe proizlazi da se ona žali u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Naime, optužena ostale žalbene osnove iz čl. 366. ZKP-a, tj. bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona ne obrazlaže, osim što u jednoj rečenici (str. 3., 2. pasus) parafrazira dio zakonske odredbe iz čl. 367. st. 1. t. 11. ZKP-a navodeći da je izreka presude „apsolutno proturječna razlozima navedenim u obrazloženju, odnosno za istu ne postoje nikakvi razlozi, te je materijalno pravo pogrešno primijenjeno“.

Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu, u smislu odredbe čl. 379. st. 1. ZKP-a, ispitao u dijelu koji se pobija žalbom, a u odnosu na postupovne povrede samo na one koje su taksativno navedene u t. 1. citiranog propisa, te je li na štetu optužene povrijeđen kazneni zakon, u smislu t. 2. odredbe čl. 379. st. 1. ZKP-a, te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od navedenih procesnih povreda, niti je na štetu optužene povrijedio kazneni zakon.

I Kž 848/08-6

Neosnovano optužena presudu pobija zbog pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja jer je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio.

Naime, optužena žalbenim navodima nastoji dovesti u sumnju ispravnost zaključka suda prvog stupnja da je pokušala usmrtiti oštećenika, navodeći da je njezina namjera bila da ga samo zaplaši i da mu ukaže da se prema njoj više ne može odnositi kako je to do tada činio. Tako ističe da je oštećenik spavao, i da ga je ona uistinu htjela lišiti života, tada je to vrlo lako mogla ostvariti na način da bi ga ubola u neki od vitalnih dijelova tijela, npr. glavu, vrat, prsa, stomak i sl. a ne u nadlakticu. S obzirom da ima završenu srednju školu, u dovoljnoj mjeri pozna anatomiju, evidentno je da je ubadanjem u ruku izvanbračnom suprugu htjela nanijeti samo laku tjelesnu ozljedu.

Nadalje, optužena ističe da je doista htjela ostvariti najtežu posljedicu, tj. smrt oštećenika, tada bi upotrijebila snagu jakog, a ne slabog zamaha, i upotrijebila bi neki od raspoloživih kuhinjskih noževa sa duljom oštricom, a ne nožić duljine oštrice od svega 5,5 cm.

Optužena osim toga ukazuje da je sud prvog stupnja koristio kao indicij za zaključak da je ona oštećenika htjela usmrtiti činjenicu da je nakon ubadanja pokušala uzeti sjekiru, što je pogrešno, jer je sjekiru htjela uzeti zbog toga budući je bila u strahu od oštećenika koji se probudio i počeo se s njom boriti.

Pogrešnim optužena ocjenjuje i zaključak suda da oštećenik svojim iskazom potvrđuje navode optužbe kako ga je ona htjela ubiti, jer tvrdi da mu je kritične zgode prijetila ubojstvom. Naime, optužena ukazuje da je oštećenik u nekoliko navrata ponovio da ne vjeruje da ga je optužena htjela ubiti jer da je uistinu to htjela učiniti mogla je to nesmetano ostvariti dok je spavao, a imala je i drugih mogućnosti.

Osim toga, ističe da je oštećenik naveo i to da sa optuženom živi punih sedam godina u izvanbračnoj zajednici u kojoj im se rodio sin, star sedam godina, tako da ju on poznaje bolje od bilo koga drugog.

Međutim, optužena naprijed navedenim tvrdnjama nije dovela sa uspjehom u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja.

Naime, u pogledu sporne činjenice subjektivnog karaktera, a to je odnos optužene prema djelu, sud prvog stupnja je svoj zaključak utemeljio na nedvojbenim objektivnim okolnostima, koje proizlaze iz iskaza oštećenika.

Da je optužena imala namjeru usmrtiti oštećenika, a ne samo ga tjelesno ozlijediti sud prvog stupnja je pravilno zaključio na temelju činjenice da je ona oštećenika napala dok je spavao na način da je upotrijebila tako opasno sredstvo kao što je to nož. Prišla je oštećeniku s njegove desne strane i upotrijebila je zamah lakog do srednje jakog intenziteta te ga je pogodila u lijevu nadlakticu. Kada se oštećenik nakon uboda probudio te skočio s kreveta i uhvatio optuženu za ruku, ona se žestoko borila tako da joj je izvukao rukav od džempera s ruke, ali ni tada nije odustala od napada, već je ponovno zamahivala nožem s ciljem da ga ubode. U nastojanju da optuženoj oduzme nož iz ruke oštećenik nije uspio, jer ga je ona cijelo

I Kž 848/08-6

vrijeme čvrsto držala, iako ju je uspio uhvatiti za zglob šake. Kada je oštećenik nastojao optuženu izgurati iz kuće ona je pokušala uzeti i sjekiru što je oštećenik osujetio i odbacio je sjekiru dalje izvan njezina dohvata. Sud prvog stupnja prihvaćajući iskaz oštećenika u tom pravcu utvrđuje da je optužena nakon svega, pri izlasku, rekla oštećeniku „dobro si prošao“, što je potvrda da je njezina namjera bila da ga usmrti, ali je stjecajem sretnih okolnosti oštećenik „dobro prošao“.

Nadalje, kao daljnji indiciji da je optužena htjela oštećenika usmrtiti sud prvog stupnja uzima motiv, a to je njezina frustriranost osobnim i obiteljskim životom, te sumnjom da je oštećenik spolno zlostavljao njezinu kćerku iz prvog braka. Osim tog sud ukazuje i na njezino teško zdravstveno stanje i psihičke tegobe, što je sve utjecalo na optuženu da donese odluku o usmrćenju svog izvanbračnog supruga.

Prihvaćajući u cijelosti naprijed navedenu argumentaciju suda prvog stupnja jer je zaista uvjerljiva i vrlo logična, ovaj sud drugog stupnja ukazuje i na to da je obrana optužene, o tome kako je oštećenika samo željela upozoriti da se ne može prema njoj tako odnositi kako je to prije činio, zapravo nelogična.

Ona, naime, tvrdi da se suprug prema njoj „divljački“ ponašao, da ju je znao vrijeđati, zamahivati rukom prema njoj kao da će ju udariti, pa se bila prepala jer je imala od pada slomljenu vilicu. Iz ovakove obrane bi proizlazilo da je ona u odnosu na optuženika potčinjena i da ga se boji, pa je nelogično da takvu agresivnu osobu optužena još ide izazivati time što će ga na spavanju nožem samo lako ubosti u ruku. Naime, kod takve osobe, kako oštećenika optužena opisuje, je tek nakon toga mogla očekivati agresivnu reakciju, tj. da će joj se oštećenik zbog toga osvetiti, na način da će ju fizički zlostavljati.

Prema tome, način na koji optužena doživljava oštećenika, ukazuje upravo na duboki poremećaj u njihovim odnosima, što predstavlja motiv zašto ga želi usmrtiti. Kraj svojih paranoičnih stanja, depresije izazvane stalnim uzimanjem lijekova nakon transplatacije jetre, optužena je odlučila usmrtiti optuženika, jer sumnja da je spolno zlostavljao njezinu kćerku, jer je ljubomorna i jer smatra da će ju on istjerati iz stana i da će početi živjeti sa drugom ženom.

I ovom sudu drugog stupnja sve ove okolnosti koje je utvrdio sud prvog stupnja ukazuju na to da je optužena sa subjektivne strane očito bila motivirana da takvog supruga, kakvog ga ona doživljava, usmrti. Optužena je tako psihički labilna osoba, a što proizlazi iz nalaza psihijatrijskog vještaka, koji zbog toga i indicira psihijatrijsko liječenje, da nije samo simulirala napad nožem u cilju upozorenja optuženiku, već je definitivno odlučila objekt svoje frustracije ukloniti.

Da je tome tako, proizlazi iz iskaza oštećenika koji ističe kako mu je supruga i prije spornog događaja u više navrata prijetila da će ga ubiti.

U tom kontekstu, kada čitav niz činjenica koje u funkciji posrednih dokaza-indicija nedvojbeno ukazuju na samo jedan zaključak, a to je da se u konkretnom slučaju radi o ubojstvu u pokušaju, te isključuju mogućnost da je u pitanju samo nanošenje tjelesne ozljede, odnosno pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede, tada se ukazuje irelevantnim to što je optužena koristila manji nož i što nije koristila zamahe jakog intenziteta. Naime, medicinskim

I Kž 848/08-6

vještačenjem je utvrđeno da se i takvim nožem kojeg je koristila optužena mogu zadati smrtonosne ozljede ukoliko bi bio pogođen neki vitalni dio tijela.

U pogledu snage zamaha sudskomedicinska vještakinja dr. M. D. G. je ukazala (list 114) da snaga zamaha može biti vrlo velika, ali to ujedno ne znači da je takva i snaga uboda, jer na intenzitet uboda utječe niz faktora, od primjerice stanja noža, otpora koje pruža tijelo, količine i vrste odjeće i dr.

Dakle, to što u konkretnom slučaju ubodna rana nije oštećeniku zadana snagom jačeg intenziteta, a u kontekstu ostalih okolnosti, nije valjan argument da je optužena oštećenika željela samo zaplašiti.

Jednako tako je neodlučno to što oštećenik svojim iskazom na glavnoj raspravi očito pogoduje optuženoj, jer je to posljedica toga što joj je on očito naknadno sve oprostio, i što je u pitanju samo njegova subjektivna procjeni o tome što je oštećena opisanim radnjama htjela učiniti, koja za sud nema bitne važnosti.

Prema tome, pitanje namjere kao oblika krivnje, a to je postojanje svijesti i htijenja da se optuženik usmrti, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio, tako da je žalba optužene zbog pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. KZ-a jer se u postupanju optužene ostvaruju sva obilježja tog kaznenog djela.

Međutim, osnovana je žalba zbog odluke o kazni.

Naime, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno utvrđene olakotne okolnosti koje je istakao sud prvog stupnja, a radi se o tome da optužena nije bila do sada osuđivana, da je teško bolesna osoba koja ima teške psihičke i fizičke probleme nakon što joj je transplantirana jetra, da je obiteljski čovjek, da je bila smanjeno ubrojiva, da je imala težak život nakon pogibije prvog muža, ali je ipak uspjela podići na noge dvoje djece, dok otegotnih okolnosti nisu nađene.

Sud prvog stupnja je optuženoj izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine navodeći da joj je izrekao najnižu moguću kaznu zatvora koju joj je mogao izreći primjenom odredbi o ublažavanju.

Međutim, to se odnosi samo na sudsko ublažavanje iz čl 57. st. 2. KZ-a, no u konkretnom slučaju, jer se radilo o pokušaju kaznenog djela, koji u smislu odredbe čl. 33. st. 2. KZ-a predstavlja fakultativnu osnovu za ublažavanje, a koju sud nije uzeo u obzir, postojali su uvjeti da se optuženoj kazna ublaži temeljem zakonskog ublažavanja iz čl. 57. st. 1. i st. 4. t. d. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Stoga je ovaj sud drugog stupnja djelomično prihvatio žalbu optužene zbog odluke o kazni te joj je temeljem naprijed citiranih odredbi izrekao minimalnu zakonsku kaznu u trajanju od dvije godine nalazeći da će i tako ublažena kazna zatvora ispuniti očekivane svrhe kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ-a.

I Kž 848/08-6

Osim svega iznijetog treba primijetiti da je oštećenik optuženoj djelo oprostio jer tvrdi da ga ona nije niti htjela ubiti, da nije postavio nikakav zahtjev u tijeku postupka prema optuženoj, te da u ovom slučaju nije došlo do težih posljedica, jer je oštećenik zadobio samo tjelesnu ozljedu, što sve ukazuje da je kazna zatvora u trajanju od dvije godine doista primjerena.

Odluke sud prvog stupnja o oduzimanju predmeta i primjeni sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja su osnovano donijete temeljem propisa citiranim u izreci.

Slijedom iznesenog, trebalo je temeljem čl. 390. st. 1. i 387. ZKP-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 03. prosinca 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.