Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-637/2006-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal on tort damages, upholding lower courts' finding of passenger's 20% contributory negligence.

Numero d'incarto Rev-637/2006-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment awarding partial damages to a passenger in a car accident. The lower courts found the passenger 20% liable because she knowingly drove with an intoxicated driver despite being aware of his condition. The court ruled the appeal was unfounded as the appellate court correctly applied the law regarding contributory negligence and the assessment of damages based on medical expert opinions.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o parničnom postupku čl. 392. st. 1.; Zakon o obveznim odnosima čl. 192., 200., 205.; Revizija se ograničava na pobijani dio presude i navedene razloge; bitna povreda parničnog postupka nije razlog za reviziju; sudovi su pravilno utvrdili suodgovornost stranke od 20% zbog znanja o pijanom stanju vozača.

Parole chiave

Generato dall'IA
contributory negligence passenger liability intoxicated driver tort damages appeal dismissal supreme court review medical expert opinion

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 192. i čl. 205. Zakona o obveznim odnosima
čl. 200. Zakona o obveznim odnosima
čl. 195. Zakona o obveznim odnosima
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-7316/94. od 29. prosinca 2003. godine
presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-1017/04. od 13. prosinca 2005. godine
presuda Ks-91/93.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 637/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Andrije Erakovića, Davorke Lukanović-Ivanišević i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. L. iz S., koju zastupa B. K., odvjetnik iz Z., protiv I-tuženice C. o. d.d. Z., i II-tuženika M. K. iz S., kojega zastupa A. J., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-1017/04. od 13. prosinca 2005. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn- 7316/94. od 29. prosinca 2003. godine, u sjednici održanoj dana 19. srpnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da tužiteljici na ime naknade štete solidarno isplate iznos 53.200,00 kn, time da na iznos 48.000,00 kn isplate zakonsku zateznu kamatu od 29. prosinca 2003. godine do isplate, na iznos 5.200,00 kn zakonsku zateznu kamatu od 24. rujna 1994. godine do isplate (toč. I. izreke), dok je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 160.450,00 kn (toč. II. izreke). Rješenjem je naloženo tužiteljici da II-tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.916,20 kn s kamatom od 29. prosinca 2003. godine do isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjska presude (st. 1. – u dijelu u kojem je odbijena s tužbenim zahtjevom) tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer sudovi nisu sveobuhvatno cijenili sve izvedene dokaze glede podijeljene odgovornosti za nastanak štete II-tuženika i tužiteljice i

i i tužiteljici pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se pobijana presuda preinač dosudi puni iznos naknade štete, odnosno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženi nisu odgovorili na reviziju tužiteljice.

Revizija nije osnovana.

Odredbom čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP) propisano je, da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP-a točno su određeni razlozi zbog kojih se revizija može izjaviti, među tim razlozima nije naveden razlog za reviziju bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u činjena pred prvostupanjskim sudom.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, jer je drugostupanjski sud u žalbenom postupku ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete za dobivene tjelesne povrede kao suvozača u nesreći koja se dogodila 15. ožujka 1992. godine, u kojoj je II-tuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i pravomoćnom presudom br. Ks-91/93. proglašen krivim.

U postupku je utvrđeno:

- da je u trenutku nesreće II-tuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i to 1,55 % apsolutnog alkohola u krvi koje stanje se tretira kao pijano stanje,

- da je tužiteljica znala da je II-tuženik konzumirao alkoholno piće, jer su bili na zajedničkoj proslavi rođendana,

- da je tužiteljica mogla i morala primijetiti da je II-tuženik u pijanom stanju,

- da je tužiteljica kao suvozač pristala na vožnju s vozačem koji je bio pod utjecajem alkohola (1,55% apsolutnog alkohola u krvi).

Slijedom navedenih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tužiteljica suodgovorna za nastalu štetu 20%, jer je svjesno pristala na eventualne štetne posljedice takve vožnje.

Neosnovano se u reviziji ističe, da omjer odgovornosti za štetni događaj nije pravilno utvrđen. Naime, ocjenjujući sve okolnosti nastalog štetnog događaja (da je II-tuženik bio pod utjecajem alkohola – 1,55 apsolutnog alkohola u krvi, da je tužiteljica usprkos takvog saznanja pristala na vožnju s alkoholiziranim vozačem) pravilno su sudovi utvrdili suodgovornost tužiteljice 20%, jer je pristala na posljedice koje iz vožnje s takvim vozačem mogu proizići.

Kako su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili suodgovornost tužiteljice za štetni događaj s 20%, revizijskim razlozima iznijeta utvrđenja nižestupanjskih sudova i njihova ocjena glede suodgovornosti za štetni događaj nisu dovedena u sumnju, odnosno revizijski razlozi nisu osnovani, jer je materijalno pravo pravilno primijenjeno (čl. 192. i čl. 205. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO).

Nadalje, sudovi su u dovoljnoj mjeri ocijenili sve okolnosti koje utječu na visinu naknade štete primjenom kriterija propisanih odredbom čl. 200. ZOO sukladno osnovnim nalazima i mišljenjima medicinskih vještaka kao i dopunskim nalazima kojima su sudovi poklonili punu vjeru (a prvostupanjski sud temeljito obrazložio i ocijenio sve nalaze i mišljenja medicinskih vještaka).

Naime, drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja prvostupanjskog suda glede zadobivenih povreda, koja su sukladna nalazima i mišljenjima liječnika vještaka, a koje nalaze su nižestupanjski sudovi u cijelosti prihvatili. Iz navedenog pravilno su sudovi ocijenili da su zadobivene ozljede smanjile životnu aktivnost tužiteljice 20%.

Nižestupanjski sudovi su utvrđenjem trajanja i intenziteta straha, fizičkih bolova, naruženja i smanjenja životnih aktivnosti, pravilno primijenili odredbu čl. 200 ZOO, kada su utvrdili primjerenu naknadu tužitelju za fizičke bolove 10.000,00 kn, za smanjenje životnih aktivnosti 20.000,00 kn, po osnovu naruženja 20.000,00 kn, po osnovu straha 10.000,00 kn, odnosno odredbu čl. 195. ZOO utvrdili po osnovu troškova stomatoloških usluga 6.500,00 kn umanjeno za doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja i dosudili iznos 53.200,00 kn, a za preostali iznos (160.450,00 kn) pravilno odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

Iz navedenog proizlazi da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, to je valjalo temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 19. srpnja 2006.

Predsjednik vijeća:

Katarina Buljan, v.r.