Croatian Supreme Court dismisses appeal on traffic injury damages, upholding lower court's fair compensation calculation under Obligations Act.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' appeal, rejecting their request to increase damages for a traffic accident. The court found that the lower courts correctly applied the Obligations Act by awarding fair compensation based on the severity of physical pain, fear, and temporary reduction in life activity. Consequently, the original judgment ordering specific monetary amounts was upheld as legally sound and not subject to revision.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: Appeals based on alleged underestimation of non-material damages in personal injury cases are inadmissible if the lower courts correctly assessed compensation based on the intensity of pain, fear, and duration of activity reduction.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 421/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1/ M.S. iz D.S., … i 2/ mdlb. I.S., koju zastupa majka M.S. (prvotužiteljica), a ona zastupana po punomoćniku B.G., odvjetniku u Z., protiv tužene "C.O. " d.d. Z. (za F.K. ), radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu prvotužene Republike Hrvatske izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. lipnja 1994. godine, br. Gž 787/94-2, kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. travnja 1993. godine, br. Pn 3467/91, u sjednici održanoj 27. travnja 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjski je sud djelomično prihvatio žalbu tužene i preinačio prvostupanjsku presudu kojom je tužiteljici M.S. dosuđena naknada štete u iznosu od 10,000.000 HRD, a drugotužiteljici mldb. I.S. u iznosu od 8,000.000 HRD, tako da je tužiteljice odbio za daljnjih 3.000,00 kn (3,000.000 HRD) - prvotužiteljicu, a za 3.500,00 kn (3,500.000 HRD) drugotužiteljicu, tako da je tužena konačno obvezana da im isplati:
- prvotužiteljici M.S. 7,000.000 HRD (7.000,00 kn) sa kamatom koja
teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate i
- drugotužiteljici mldb. I.S. 4,500.000 HRD (4.500,00 kn) sa kamatom.
Također im je tužena dužna naknaditi parnični trošak u iznosu od 336,00 kn. Protiv drugostupanjske presude su tužiteljice pravovremeno izjavile reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se obje presude preinače i da im se u cijelosti dosude utuženi iznosi štete. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Tužiteljice su u prometnoj nezgodi zadobile slijedeće ozljede:
- prvotužiteljica M.S. trzajnu ozljedu vratne kralježnice s prijelomom finalnog nastavka 4. vratnog kralješka, zbog čega je trpila fizičke boli (8 dana jače, 10 dana srednje i slabe - povremeno 10 tjedana), pretrpila strah (jači 1-2 dana i sekundarni tijekom liječenja), a smanjena joj je životna aktivnost za 15%,
- drugotužiteljica mldb. I.S. (rođena 1983.) trzajnu ozljedu vratne kralježnice, zbog čega je trpila fizičke boli (7 dana jače, 10 dana srednje i mjesec dana manje - povremene), pretrpjela je strah (2 dana jači i 10 dana manji), te joj je životna aktivnost umanjena za 10%, koje će umanjenje trajati 5 godina, jer će do tada regradirati, a nakon toga više neće biti potrebe za ulaganjem pojačanih napora.
Protivno navodima revizije, da je prenisko odmjerena novčana naknada za nematerijalnu štetu i da je pogrešno primjenjeno materijalno pravo, te da je tužiteljicama trebalo dosuditi više (utužene iznose), ovaj sud nalazi da je dosuđivanjem:
- prvotužiteljici za fizičke boli iznos od 2,000.000 HRD - 2.000,00 kn (utuženo je 7.000,00 kn), za pretrpljeni strah 1,000.000 HRD - 1.000,00 kn (utuženo je 4.500,00 kn) i za smanjenje životnih aktivnosti 4,000.000 HRD - 4.000,00 kn (utuženo je 9.000,00 kn),
- drugotužiteljici za fizičke boli 1,500.000 HRD - 1.500,00 kn (utuženo je 6.500,00 kn), za pretrpljeni strah 1,000.000 HRD - 1.000,00 kn (utuženo je 4.000,00 kn) i za smanjenje životnih aktivnosti 2,000.000 HRD - 2.000,00 kn (utuženo je 6.000,00 kn),
nižestupanjski su sudovi pravilno primjenili materijalno pravo, odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, jer dosuđeni iznosi predstavljaju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene povrede uzimajući u obzir težinu istih, intenzitet fizičkih boli i straha i posljedica koje tužiteljice trpe od ozljede, a posebno kod drugotužiteljice kod koje je umanjena životna aktivnost ograničena vremenski na trajanje od pet godina.
Kako dakle nisu sudovi nižeg stupnja pogrešno primjenili materijalno pravo, kako se ističe u reviziji, to je reviziju trebalo kao neosnovanu odbiti te presuditi kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 27. travnja 1999.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.