Croatian Supreme Court dismissed appeal as inadmissible due to failure to justify legal importance for uniform law application.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia rejected the defendant's appeal against a second-instance judgment ordering payment of telecommunications debt. The defendant argued factual errors regarding contract terms but failed to submit reasons why this specific legal question was vital for ensuring uniform law application and citizen equality. Consequently, the court ruled the appeal inadmissible under the special provisions for extraordinary review, as the required cumulative conditions were not met.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP: An extraordinary appeal against a second-instance judgment is inadmissible unless the appellant demonstrates that the contested legal issue is necessary to ensure the uniform application of law and equality of citizens.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev 1122/09-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužitelja HT-Hrvatske telekomunikacije d.d. R., kojeg zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u P., protiv tuženika B. V. iz P., sada nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik V. B., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž-2714/08-2 od 27. studenoga 2008., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Poreču broj P-228/06-4 od 23. travnja 2008., 16. travnja 2010.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja pa je suđeno:
„Održava se na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Poreču posl. Br. Ovr-382/01 od 29. ožujka 2008. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.638,13 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 809,10 kn teče od 21. travnja 2000. godine, na iznos od 754,61 kn od 21. svibnja 2000. godine, te na iznos od 74,42 kn od 21. lipnja 2000. godine, kao i trošak ovrhe u iznosu od 317,20 kn, sve to u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 8 dana isplati parnični trošak u iznosu od 937,00 kn.“
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. i čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 83/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP). Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i staviti izvan snage rješenje o ovrsi Općinskog suda u Poreču posl. br. Ovr-382/01 od 29. ožujka 2001. ili potvrditi prvostupanjsku presudu.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
U ovom predmetu vrijednost predmeta spora iznosi 1.638,13 kuna, a drugostupanjska presuda donesena je nakon 1. listopada 2008. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 – dalje ZIDZPP 08) pa je na temelju odredbe čl. 52. st. 4. ZIDZPP 08 u vezi s čl. 46. ZIDZPP 08 protiv odluke drugostupanjskog suda dopuštena samo izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Dakle, u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ostvarene slijedeće pretpostavke:
1. da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,
2. da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu,
3. da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.
Iako u predmetnoj reviziji tuženik postavlja materijalnopravno pitanje „Ima li tužitelj pravo na potraživanje utuženog iznosa ako iz Ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, broj 2100-1910, ne proizlazi da je tuženiku dodijeljen telefonski priključak …, a upravo se potraživanje tužitelja odnosi na navedeni telefonski priključak?“ revident uopće nije naveo razloge zbog kojih smatra da bi se to pravno pitanje trebalo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Naprotiv, revizija se svodi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja te na obrazlaganje bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Prema tome, predmetna revizija ne sadrži određeno navedene razloge zbog kojih tuženik smatra neko pravno pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pa revizija nije dopuštena.
Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 16. travnja 2010.
S U T K I N J A
Renata Šantek, v. r.