Supreme Court quashes lower court ruling on military vehicle destruction, remanding case to determine if it constitutes war damage requiring special compensation laws.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia quashed the second-instance judgment and remanded the case to the first-instance court for retrial. The lower courts had ordered the Ministry of Defense to compensate the plaintiff for the total destruction of his military vehicle, applying general civil liability rules. The court found this error because the nature of the destruction—whether war damage under specific legislation or ordinary tort—determines the applicable legal basis for compensation, a fact the lower courts failed to properly ascertain.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o obrani; Zakon o utvrđivanju ratne štete: The court must first determine whether damage to property caused by military operations constitutes 'war damage' under special legislation before applying general civil liability rules to state compensation claims.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1554/1996-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira, Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Ž. zastupanog po Odvjetničkom društvu Ž. R. i. k. iz S.. B., protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv presude Županijskog suda u Požegi od 2. veljače 1996. godine br. Gž-685/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 4. travnja 1995. godine br. P-965/94, u sjednici održanoj dana 8. lipnja 1999. godine,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Županijskog suda u Požegi od 2. veljače 1996. godine br. Gž-685/95 i presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 4. travnja 1995. godine br. P-265/94 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 18.956,61 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 4. travnja 1995. godine pa do isplate kao i naknadi parnični trošak u iznosu od 3.570,60 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv te presude reviziju je izjavila tuženica zbog razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.
Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je neosnovana.
Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova (a što među strankama nije sporno) proizlazi da je teretno vozilo vlasništvo tužitelja, marke TAM 75 Z 3B/2,6 reg. oznake … mobilizirano za potrebe H. v. dana 18. prosinca 1991. godine, te da je za vrijeme korištenja tog vozila od strane HV totalno uništeno. Nižestupanjski sudovi neprihvaćajući prigovor tuženice da se radi o ratnoj šteti obvezuju tuženicu na platež naknade štete za uništeno vozilo temeljem preuzetog Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", br. 52/91) i to temeljem odredbe čl. 218. i 219. u vezi s čl. 185. i 189. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - ZOO).
Tuženica u reviziji, a što je isticala i tijekom postupka, navodi da je vozilo korišteno i uništeno na samoj crti bojišnice i to u jeku najžešćih napada srpske vojske, pa kako se radi o ratnoj šteti to da se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis odredbe Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", br. 61/91).
Prema pravnom stajalištu ovog suda nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdili odgovornost tuženice za nastalu štetu.
Zakonska osnova za mobiliziranje vozila tužitelja regulirana je čl. 5. i 13. Zakona o obrani ("Narodne novine", br. 49/91), a tužitelj niti sudovi u svojoj ocjeni činjeničnih utvrđenja ne dovode u sumnju da je od tužitelja a sukladno navedenim odredbama privremeno oduzeto vozilo u za to dozvoljene svrhe, dakle na zakonit način.
Stoga okolnost na koji način je došlo do uništenja vozila, suprotno zaključku nižestupanjskih sudova mjerodavni su za pravilnu prosudbu, da li se u konkretnom slučaju radi o ratnoj šteti, a s tim u vezi da li tuženica odgovara za ratnu štetu i po kojim propisima.
Pojam ratne štete određen je čl. 1. i 2. Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", br. 61/91 i 70/91).
Opći propisi građanskog prava ne predviđaju odgovornost države za ratnu štetu.
Da bi se osiguralo obeštećenje pojedinca ili pravnih osoba za pretrpljenu ratnu štetu bilo bi potrebno donijeti posebne propise kojima se ustanovljava aautonomni sustav popravljanja ratne štete.
Zakon o utvrđivanju ratne štete regulirao je samo pitanje popisa i procjene štete, a nije regulirao pitanje odgovornosti i naknade štete.
Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nisu utvrđivali prirodu štetne radnje kojom je šteta prouzročena, to nisu utvrđene ni bitne činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava pa je valjalo temeljem čl. 295. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.
Slijedom izloženog valja stoga u ponovljenom postupku utvrditi da li uništenje vozila tužitelja predstavlja ratnu štetu u smislu citiranih odredbi, pa zatim odlučiti o odgovornosti tuženice.
U Zagrebu, 8. lipnja 1999. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.