Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-2872/1999-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court allows partial appeal, overturning lower court's specific interest rate ruling due to procedural vagueness.

Numero d'incarto Rev-2872/1999-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia accepted the appellant's appeal against a second-instance judgment regarding loan repayment interest. The lower court incorrectly applied material law by mandating a specific foreign currency interest rate tied to time deposits rather than the contractually agreed currency, and failed to define the interest calculation period. Consequently, the court partially revoked the second-instance decision to correct the material law error and the procedural defect of an undefined judgment, remanding the case for a new ruling on the specific interest terms.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 307. st. 1. ZOO; čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; When a debt obligation is defined in a foreign currency, the creditor cannot unilaterally convert it to domestic currency for interest purposes, and the judgment must precisely specify the interest rate and calculation period to avoid procedural vagueness.

Parole chiave

Generato dall'IA
foreign currency debt interest rate determination procedural vagueness remittal to lower court obligations law civil procedure appeal conversion of currency

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 307. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Takovo postupanje je suprotno odredbi čl. 307. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br.
čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku
čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br.
čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2872/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. E. iz O., zastupanog po D. Š. odvjetniku u O., protiv tuženih Z., D., M. i A. M. iz V., zastupanih po D. K. odvjetniku u O., radi ispunjenja obveze, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 10. lipnja 1999. br. Gž-1133/99, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku od 31. ožujka 1999. br. P-2133/98, u sjednici vijeća održanoj 05. ožujka 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku od 10. lipnja 1999. br. Gž-1133/99 u pobijanom dijelu glede odluke o zateznim kamatama i u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 31. ožujka 1999. br. P- 2133/98 presuđeni su tuženici solidarno platiti tužitelju 84.064,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. kolovoza 1996. do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.320,00 kn.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku od 10. lipnja 1999. br. Gž- 1133/99 navedena presuda je preinačena u pogledu kamata na način da su tuženici obvezani platiti deviznu kamatu koju S. banka d.d. O. plaća štedišama na oročena devizna sredstva.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je uložio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koju nalazi u nepravilnom pravnom stajalištu drugostupanjskog suda da tužitelju ne pripada zatezna kamata na domaću valutu već devizna kamata, ali se iz revizijskih razloga vidi da istu pobija i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, koju nalazi u neodređenosti izreke drugostupanjske presude.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

Predmet spora je povrat zajma u iznosu od 22.720,00 DEM, kojeg je tužitelj dao predniku tuženih ugovorom o zajmu od 08. veljače 1996. uz 6-mjesečni rok povratka.

U postupku je utvrđeno da je zajmoprimatelj u međuvremenu umro, da su tuženici njegovi nasljednici, te da zajam nije vraćen. Sporno je kakvu zateznu kamatu su tuženici dužni platiti.

Drugostupanjski sud je preinačenjem prvostupanjske presude obvezao tužene na platež "devizne kamate koju S. b. d.d. O. plaća štedišama na oročena devizna sredstva, tekućim od 08. kolovoza 1996. do isplate".

Neosnovano revident ističe da su tuženici dužni platiti zateznu kamatu na kunsku protuvrijednost zajma.

Tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 22.720,00 DEM u protuvrijednosti u kunama na dan dospijeća obveze 08. kolovoza 1996., što mu je i dosuđeno nižestupanjskim presudama.

Tužitelj je tražio i zatezne kamate u domaćoj valuti na dosuđenu kunsku protuvrijednost iznosa zajma od dana dospijeća povrata zajma 8. kolovoza 1996. do isplate, a drugostupanjski sud mu je dosudio od toga dana pa do isplate deviznu kamatu koju S. banka d.d. O. plaća štedišama na oročena devizna sredstva.

Tužitelj smatra da ga od dana kad je izvršio konverziju strane valute u domaću, dakle od 08. kolovoza 1996., na domaću valutu koju traži, pripadaju zakonske zatezne kamate koje dužnici plaćaju kad zakasne s ispunjenjem novčane obveze u domaćoj valuti.

U postupku je utvrđeno da su stranke sklopile ugovor o zajmu na iznos od 22.720,00 DEM 08. veljače 1996. s rokom povratka zajma od šest mjeseci, dakle do 8. kolovoza 1996.

Ugovor o zajmu kojeg su stranke sklopile je dopušten, jer prema odredbi čl. 15. tada važećeg Zakona o privremenim mjerama o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 53/91 – Sl. l. SFRJ – 82/90) nije bilo zabranjeno pozajmljivanje deviza između domaćih osoba, već samo kupnja i prodaja.

Prema tome, tražbina tužitelja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje strane valute, koja je bila predmetom ugovora o zajmu.

Pravno shvaćanje ovog revizijskog suda je, da vjerovnik nije ovlašten svoju tražbinu, koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti, samovoljno i jednostrano pretvoriti u tražbinu u domaćoj valuti. Takovo postupanje je suprotno odredbi čl. 307. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZOO) po kojoj odredbi je predmet ispunjenja obveze ono što čini sadržaj obveze, te sadržaj obveze dužnik ne može ispuniti ničim drugim niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo. Traženje isplate protuvrijednosti strane valute u domaćoj valuti nakon što se učini konverzija strane valute u domaću dovodi do toga da se zbog znatno više stope zateznih kamata na domaću valutu poveća iznos koji dužnik treba platiti, nego da je u skladu sa zakonom tražena isplata strane valute sa zateznom kamatom koja se plaća na tu stranu valutu.

Tražbinu, koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti, prati zatezna kamata koja se plaća na stranu valutu kada dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze.

Vjerovnik nije ovlašten tražiti isplatu zatezne kamate koja se plaća na domaću valutu, već samo isplatu zatezne kamate koja se plaća na stranu valutu, kada tražbina u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti. Prema tome, nije bilo mjesta dosuđenju zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos u domaćoj valuti od dana izvršene konverzije strane valute u domaću, već samo dosuđenju zatezne kamate koja se plaća na stranu valutu koja je predmet obveze i koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti. Na obvezu tuženih nema utjecaja postupak tužitelja koji je jednostrano i suprotno ugovorne odredbe ispunjenje obveze umjesto u ugovorenoj valuti zatražio u kunskoj protuvrijednosti. Stoga u tom dijelu materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Međutim, kamata u stranoj valuti ne plaća se po stopi koju banka plaća na oročena devizna sredstva, već po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju. Utoliko je drugostupanjskom presudom u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

Osnovano se u reviziji ističe da je izrekom II. stupanjske presude obveza tuženih glede zateznih kamata neodređena, kako u pogledu valute obveze tako i u pogledu vremena oročenja. Banke, naime, obračunavaju različite kamate za pojedine valute, pa je izraz "devizna kamata" neodređen. Isto tako je neodređena izreka presude: "… koju banka plaća štedišama na oročena sredstva", jer oročenja mogu biti različitog trajanja: od jednog ili više mjeseci do jedne ili više godina. Osnovano stoga revident ističe da je i u tom dijelu takva odluka neodređena, čime je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a.

Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 394. st. 1. i 395. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje, kako bi se otklonila pogrešna primjena materijalnog prava i iznijeti razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka glede neodređenosti izreke presude, valute obveze i načina obračuna kamata.

U Zagrebu, 05. ožujka 2003.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.