Criminal appeal dismissed; shooting not linked to war, conditional sentence upheld under Croatian Criminal Procedure Law.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a conditional sentence for endangering life and property. The defendant argued the crime fell under a war amnesty law, but the court found the shooting occurred during a routine police duty incident unrelated to armed conflict. Consequently, the court upheld the first-instance judgment, confirming the conditional sentence and the exemption from procedural costs.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 146. st. 1. KZRH; čl. 382. ZKP; čl. 387. ZKP; čl. 90. st. 4. ZKP; čl. 360. st. 2. ZKP: A criminal act committed by a reserve police officer during routine duties is not covered by war amnesty laws and does not constitute a link to armed conflict, allowing standard criminal sanctions including conditional sentences to be applied.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-223/1996-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 146. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. listopada 1995. K-263/93, u sjednici održanoj 19. listopada 1999., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba opt. M.M. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Gradu Zagrebu oglasio je krivim opt. M.M. zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 146. st. 1. KZRH, te mu na temelju tog propisa, primjenom čl. 47. st. 1. OKZRH izrekao uvjetnu osudu, tako da mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i istodobno odredio da se ta kazna neće izvršiti, ako optuženik za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP/93 optuženik je oslobođen od nadoknade troškova kaznenog postupka.
Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i protiv njega obustavi kazneni postupak.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise, prema čl. 360. st. 2. ZKP/93, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
Žalba nije osnovana.
Žalbom se želi ukazati da Zakon o oprostu od kaznenog progona i postupka za kaznena djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 58/92) obuhvaća i optuženika, koji je kao pripadnik pričuvnog sastava policije u V.G. izvršio djelo ophodnjom u selu M.
Protivno takvim žalbenim navodima, iz činjeničnog opisa djela, pobliže opisanog u izreci presude, što se žalbom ne dovodi u pitanje slijedi, da je optuženik oglašen krivim što je nakon prethodnog verbalnog sukoba sačekao braću G. te iz automatske puške ispalio deset do dvanaest hitaca u pravcu lijevog kotača njihovog traktora, svjestan da može time dovesti u opasnost tijelo ljudi do čega je i došlo, jer je u ovom slučaju pogođen i ozlijeđen Ž.G., koji je zadobio prostrijelne rane lijeve natkoljenične regije u gornjoj trećini sprijeda, koja povreda je lake naravi. To sve prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nije počinjeno u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, niti je u neposrednoj svezi s tim sukobima odnosno ratom, kako je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Stoga je žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona neosnovana.
Nadalje, ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 382. ZKP, u odluci o kazneno-pravnoj sankciji, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud ocijenio je da je prvostupanjski sud pravilno zaključio, da se u slučaju optuženika može očekivati da će se upozorenjem, uz prijetnju kaznom, na njega utjecati da više ne ponavlja kaznena djela, što je svrha uvjetne osude, kao mjere upozorenja. Pritom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine u skladu s težinom kaznenog djela i stupnjem kaznene odgovornosti optuženika.
S obzirom na izloženo, trebalo je presuditi kao u izreci ove presude (čl. 387. ZKP).
U Zagrebu, 19. listopada 1999. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marko Rašo v.r.
Milan Gudelj v.r.