Croatian Supreme Court partially allows defendant's revision to reduce damages based on changed liability ratio.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia partially allowed the defendant's revision, overturning the lower court's award of 115,500 kuna to the plaintiff. The court found that while the plaintiff's injuries were severe, the defendant's liability ratio had been incorrectly calculated, reducing the plaintiff's share from 50% to 30%. Consequently, the court ordered the plaintiff to be dismissed from the claim for an additional 46,200 kuna, adjusting the total damages accordingly.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 178. stavak 2. ZOO-a; čl. 393. stavak 1. ZPP-a; čl. 395. stavak 1. ZPP-a: When a higher court modifies the ratio of fault, the lower court's judgment must be amended to reflect the new proportion of liability, and the party whose position worsens must be dismissed from the excess claim.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev 2182/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz J., kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u R., protiv tuženika E. o. d.d., P. R., kojeg zastupa punomoćnik H. P. odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom društvu G. & Partneri iz Z., uz sudjelovanje umješača Ž. U. iz O., koju zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-1991/09-2 od 4. ožujka 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4296/05-52 od 4. prosinca 2008., u sjednici održanoj 26. listopada 2011.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužitelja D. M. kao neosnovana.
II. Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se slijedom toga preinačava presuda Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-1991/09-2 od 4. ožujka 2010. i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4296/05-52 od 4. prosinca 2008., u dijelu pod točkom 1. izreke presude suda prvog stupnja i sudi:
Odbija se tužitelj D. M. s dijelom tužbenog zahtjeva za daljnjih 46.200,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2008. do isplate.
III. U preostalom dijelu revizija tuženika se odbija.
IV. Tužitelj je dužan tuženiku na ime troškova sastava revizije po odvjetniku isplatiti 2.597,60 kuna u roku od 15 dana.
V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 115.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje počev od dana presuđenja 04. prosinca 2008.g. pa do isplate, kao i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 22.665,10 kn.
2. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos glavnice od 133.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od dana presuđenja pa do isplate, kao i s dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova preko dosuđenih.“
Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana dok se žalba tuženika i umješača djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci od 4. prosinca 2008. godine broj P-4296/05-52;
- potvrđuje u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 115.500,00 kn sa zateznom kamatom od 4. prosinca 2008. godine pa do isplate (točka 1 izreke) kao i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 133.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom (točka 2 izreke)
- ukida u dijelu odluke o parničnom trošku te se u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak.“
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to zbog ocjene sudova nižeg stupnja o stupnju suodgovornosti tužitelja nastanku štete.
Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem je potvrđena presuda suda prvog stupnja, dakle do iznosa od dosuđenih 115.500,00 kuna, reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika.
Revizija tužitelja nije osnovana, a revizija tuženika je djelomično osnovana.
Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi članka 392.a ZPP-a u svezi s člankom 52. stavak 4. i članka 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.
Suprotno navodima tuženika iznesenim u reviziji sudovi nižeg stupnja nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. (tužena pogrešno navodi točka 13.) ZPP-a jer su odluke sudova potpune, jasne, logične i cjelovite, a obrazloženja odgovaraju sadržaju isprava i dokaza provedenih tijekom postupka tako da nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.
Osporavanja koja tuženik iznosi u reviziji ističući da se radi o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor nije dopušteno iznositi u ovoj fazi postupka u smislu odredbe članka 385. ZPP-a.
Glede nastanka štetnog događaja sudovi nižeg stupnja utvrđuju da se štetni događaj dogodio na dijelu prometnice u Kraljevici na kojoj su se izvodili radovi na cesti zbog čega je dio prometnice bio označen prometnim znakovima „radovi na kolniku“, „opasnost“ i „ograničenje brzine do 30 km/h“, a sam promet je bio reguliran semaforima tako da je promet tekao naizmjenično za jedan i drugi pravac. Umješač i tužitelj nalazili su se u koloni vozila kojoj je semafor otvorio zeleno svijetlo i koja se je kretala tim dijelom prometnice. U tom trenutku tužitelj koji se vozio na motorkotaču krenuo je u pretjecanje više vozila ispred sebe brzinom oko 60 km/h kako je to naveo i prometni vještak u svom nalazu, i u tom trenutku umješač je započeo skretanje svojim vozilom na parkiralište koje se nalazilo s lijeve strane ceste. Prometni vještak je u nalazu ustvrdio da je u trenutku kada je tužitelj započeo pretjecanje vozila ispred sebe, a prije nego što je umješač započeo skretanje u lijevo, ona mogla vidjeti tužitelja da je u tom trenutku pogledala u retrovizor.
Također utvrđeno je da bi tužitelj izbjegao nezgodu da je vozio brzinom do 43 km/h na mjestu gdje je ograničenje brzine bilo 30 km/h.
Odredbom članka 178. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 112/99 – dalje: ZOO) propisano je da u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu ako postoji obostrana krivnja, svaki imalac odgovora za ukupnu štetu koju su pretrpjeli razmjerno stupnju svoje krivnje.
Uzimajući u obzir utvrđenja sudova nižeg stupnja oba su učesnika u prometu, tužitelj i umješač – osiguranik tužene odgovorna za nastanak štete, ali ne u istom omjeru kako to pogrešno smatraju sudovi nižeg stupnja.
Naime imajući na umu da su propusti tužitelja u tome što je protivno odredbama članka 45. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama važećeg u vrijeme nezgode ("Narodne novine", broj 54/96) pretjecao kolonu vozila, kako to i sam priznaje u svom iskazu, te tu radnju izvršio na dijelu ceste gdje je zbog radova posebnim prometnim znacima za opasnost, brzina kretanja vozila ograničena do 30 km/h zbog čega su se sva vozila kretala sporo i u koloni, a tužitelj uz povećanu brzinu prilikom pretjecanja i do 60 km/h, čime je doveo u opasnost sebe i ostale sudionike u prometu, jer da se kretao ograničenom brzinom ili prema nalazu prometnog vještaka svim brzinama ispod 43 km/h nezgoda bi se izbjegla, a upitna je uopće i dopuštenost pretjecanja u takvim okolnostima. S druge strane, propusti umješača da se u smislu odredbi članka 18. istog Zakona prethodno uvjeri da radnju skretanja ulijevo preko lijeve kolničke trake može izvesti bez opasnost za sebe i druge sudionike u prometu, pri čemu je nedvojbeno da je na ravnom i preglednom kolovozu na udaljenosti od nešto preko 26 metara iza svog vozila i to na lijevoj kolničkoj traci mogla vidjeti motocikl tužitelja, doprinijela je svojom krivnjom nastanku štete u omjeru od 30%.
Stoga je omjer krivnje tužitelja zbog njegovog kretanja u vrijeme štetnog događaja po ocjeni ovog suda je 70% u odnosu na krivnju osiguranika tužene jer je svojim kretanjem u krajnje rizičnoj prometnoj situaciji kada se promet odvija u koloni naizmjenično jednim kolničkim trakom pretjecao kolonu vozila dvostruko većom brzinom od dopuštene.
Stoga je glede primjene materijalnog prava u svezi s odgovornošću za štetu revizija tužitelja neosnovana, a revizija tužene djelomično osnovana.
U ovoj fazi postupka visina utvrđene visine materijalne štete za uništen motocikl, te troškove tuđe pomoći, troškova liječenja, prehrane i putnih troškova u ukupnom iznosu od 49.000,00 kuna nije sporna.
Sukladno odredbi članka 200. stavak 1. ZOO oštećeni ima pravo na naknadu štete u vidu novčane satisfakcije za pretrpljeni strah, fizičke bolove te duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti.
U postupku je utvrđeno da je tužitelj u prometnoj nezgodi trpio slijedeće ozljede: dvostruki lom desne bedrene kosti, lom oba gležnja desnog skočnog zgloba, lom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu i lom V. kosti desnog doručja, koje su sve ozljede pojedinačno teške naravi. Lomovi na obje ruke liječene su konzervativno imobilizacijom i oni su zacijelili unatrag dva mjeseca, a lom u desnom gležnju zarastao je unatrag prva tri mjeseca. Dvostruki lom na bedrenoj kosti i u gležnju zarastao je unatrag prva tri mjeseca. Dvostruki lom na bedrenoj kosti i u gležnju liječeni su operacijski. Tijekom duge rehabilitacije tužitelj je pao (odnosno prema njegovim navodima samo se spotaknuo i pritom jače oslonio na operiranu nogu) kada je došlo do pomaka na mjestu operiranog loma vrata desne bedrene kosti, pa je iz tog razloga u rujnu 2004. vrat bedrene kosti reoperiran. Slijedi rehabilitacija, a u srpnju 2005. zbog nezaraštavanja ponovno se operira tijelo bedrene kosti, nakon čega slijedi rehabilitacija i u srpnju 2007. se po treći ponovno reoperira tijelo bedrene kosti jer ne zaraštava. U daljnjem tijeku liječenja tužitelj se samostalno rehabilitira naučenim vježbama i djelomičnim opterećenjem desne noge, a u kontrolnom pregledu ortopeda navodi se da je položaj implatanta dobar, tako da tužitelj danas može već hodati bez štaka punim opterećenjem, ali zbog opreza i dugotrajnog liječenja još uvijek koristi jednu štaku. Vještak zaključuje sa velikom sigurnošću da je sada nakon godinu dana od zadnje operacije liječenje završeno. No, za otprilike godinu dana tužitelju predstoji još jedan operativni zahvat radi vađenja alenteze iz tijela i vrata bedrene kosti. Sve nabrojane operacije bile su potrebne zbog razvoja komplikacija, tako da cjelokupno liječenje proizlazi iz osnove i prvotne dijagnoze.
Utvrđene su sljedeće trajne posljedice: desna noga kraća je za 2-3 cm i u vanjskoj je rotaciji, a u desnom gležnju postoji kontraktura srednjeg stupnja. Zbog svega ovoga tužitelj ulaže pojačane napore pri dužem stajanju i hodanju, nije u stanju trčati, kleknuti i čučnuti, a desna noga se brže umara, ponekad otiče gležanj, trpi bolove pri naporu i na vremenske promjene. Bolan je i duboki i veliki ožiljak na desnom bedru. Zbog nemogućnosti potpunog pregibanja V. prsta, hvat u desnoj ruci je nepotpun. Po ocjeni vještaka sve navedene trajne posljedice umanjuju njegovu opću životnu aktivnost za 16-18%.
Utvrđuje se da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta sveukupno 20-30 dana, uglavnom nakon operacijskih zahvata. Bolovi srednjeg intenziteta u trajanju od 60-70 dana odnose se na poslijeoperacijski tijek, kao i na previjanje gnojnog iscjetka iz desnog bedra nakon prve operacije. Slijede bolovi slabog intenziteta u vremenu od 350-400 dana (tijekom cijelog liječenja koje je trajalo 53 mjeseci). Vještak posebno napominje da je tužitelj sveukupno proveo u bolnici na krevetu oko 50 dana bez ustajanja, vršeći sve fiziološke potrebe na krevetu, uz primjenu uglavnom antibiotske terapije parenteralno. Isto tako se napominje da je tijekom četiri godine liječenja tužitelj bezbroj puta bio izložen RTG zračenju.
Tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta u trenucima same nezgode, no vještak smatra da je značajniji sekundarni strah zbog neizvjesnog ishoda liječenja koji je praktički trajao tijekom cijelog liječenja u slabom intenzitetu s napomenom da je tužitelj pet puta operacijski liječen samo na desnoj bedrenoj kosti, pri čemu da nije bilo poremećaja njegovog psihičkog zdravlja.
Glede nagrđenja tužitelj ima poremećen hod, odnosno šepanje zbog kraće desne noge što predstavlja nagrđenje srednjeg stupnja vrlo uočljivo trećim osobama, da brojni poslijeoperativni ožiljci predstavljaju nagrđenje jakog stupnja, koje je samo ponekad uočljivo trećim osobama, a izbočenje V. kosti desnog doručja da predstavlja naruženje slabog stupnja uočljivo samo ponekad trećim osobama.
Imajući na umu trajanje, jačinu i vrstu bolova koje je tužitelj trpio te imajući u vidu da tijek i trajanje liječenja te brojne operacije koje je tužitelj trpio, način na koji će se sva ograničenja koja su trajno zaostala kod tužitelja i koja će bitno utjecati na smanjenje njegovih životnih aktivnosti u budećem životu i radu, da je tužitelj mlada osoba rođena …, te s obzirom na vrstu i trajanje pretrpljenog straha te način na koje će se naruženije manifestirati u daljnjem životu i koje ne može sakriti od trećih osoba i ovaj sud smatra da je ukupna pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove 62.000,00 kuna, za pretrpljeni strah 30.000,00 kuna, za naruženije 40.000,00 kuna i za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 50.000,00 kuna.
Zbog navoda revizije valja napomenuti da orijentacijski kriteriji za ocjenu visine pravične novčane naknade nisu matematička formula koja ne uzima u obzir specifične okolnosti svakog slučaja što je s obzirom na utvrđene povrede, način i tijek liječenja i sve manifestacije posljedica koje su povrede ostavile upravo takav specifičan slučaj.
Stoga su prigovori revizije tuženika koji se odnose na utvrđenu visinu nematerijalne štete neosnovani.
S obzirom da su sudovi nižeg stupnja ukupnu materijalnu i nematerijalnu štetu utvrdili u ukupnom iznosu od 231.000,00 kuna, s obzirom na utvrđeni omjer krivnje sukladno odredbi članka 178. stavak 2. ZOO-a tužitelju pripada 30% od ukupno utvrđene štete ili ukupno 69.300,00 kuna.
Sudovi nižeg stupnja su zbog utvrđenog omjera krivnje od 50% tužitelju dosudili jednu polovicu tog iznosa ili 115.500,00 kuna.
Kako je ovom presudom omjer odgovornosti izmijenjen na štetu tužitelja za daljnjih 20%, to je valjalo presude sudova nižeg stupnja preinačiti u dosuđujućem dijelu tako da se tužitelja odbija s dijelom zahtjeva za daljnjih 46.200,00 kuna.
Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti temeljem članka 393. stavak 1. ZPP-a, a reviziju tuženika djelomično prihvatiti sukladno odredbi članka 395. stavak 1. ZPP-a.
U ovoj fazi postupka glede troškova postupka ima se odlučiti samo troškovima revizijskog postupka jer je glede troškova postupka odluka o trošku ukinuta presudom suda drugog stupnja.
U revizijskoj fazi postupka tužitelj nije uspio u sporu a tuženik je djelomično uspio jer od ukupno osporenih 115.500,00 kuna tuženik je uspio za iznos od 46.200,00 kuna ili za 40%.
To mu pripada i trošak u tom omjeru ili ukupno 2.597,60 kuna što se odnosi na troškove sastava revizije po odvjetniku uvećane za 23% PDV-a sukladno Tarifi na naknadu za rad odvjetnika u skladu s odredbom članka 166. stavak 1. u svezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a.
Odluka o trošku odgovora na reviziju utemeljena je na odredbi članka 155. u svezi s člankom 166. ZPP-a.
Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 26. listopada 2011.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.