Croatian Supreme Court dismisses military officer's appeal for unpaid salary and housing benefits as inadmissible.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against lower court rulings that denied his claims for higher military salary, housing benefits, and loan contracts. The appellant argued for better compensation based on his service length, while the state contended that military pay and housing are strictly regulated by specific laws and executive orders. The court upheld the lower courts' decisions, noting the appellant failed to prove state liability for damages and that military benefits are governed by mandatory regulations rather than contractual agreement.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 392. a. st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 138. ZOSOS; čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave: Military personnel's claims for increased salary, housing benefits, or damages against the state are subject to strict statutory limits and require proof of illegality and actual loss, which were absent in this case.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Revr 1389/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Davorke Lukanović-Ivanišević članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz Z., zastupanog po punomoćnici D. D., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr- 3025/09-2 od 16. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda, posl. br. Pr-12706/03 od 1. srpnja 2009., u sjednici održanoj 2. veljače 2011.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi radi isplate 454.330,81 kn sa zateznim kamatama tekućim od svakog 15. u mjesecu do isplate na pojedine mjesečne iznose navedene u toč. I. 1. izreke, zatim radi sklapanja ugovora o kreditu (toč. I. 2. izreke), odbijen je alternativni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 453.330,81 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2009. do isplate (toč. II. izreke), zatim alternativni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa 507.878,10 kn sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2009. do isplate (toč. III. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 18.275,00 kn (toč. IV. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je drugostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i protiv odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude, odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Odredbom čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koje odredbe se primjenjuju u ovom postupku na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u vezi s čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) propisano je da u povodu revizije iz čl. 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 8. ovoga Zakona.
S obzirom da tužitelj nije obrazložio revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu po službenoj dužnosti i nije našao da bi bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.
Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. stavka 1. ovoga Zakona revizija se može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona (osim iz t. 3., t. 5. i t. 9.), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 1. ovoga Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Kako iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP proizlazi da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to se revizijski sud nije osvrtao na ovaj prigovor te pobijanu presudu nije ispitivao u odnosu na taj razlog.
Predmet spora su zahtjevi za isplatu novčane tražbine zbog neispunjenja ugovorne obveze u vidu razlike između isplaćene plaće i one koja je ugovorena i zbog neosiguranja povoljnog stambenog kredita kao i alternativne postavljene tužbene zahtjeve radi naknade štete.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj sklopio s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske Ugovor o službi u HV – Gardijskim brigadama 11. ožujka 1996.
Člankom 6. tog Ugovora pripadniku gardijske brigade pripada plaća prema koeficijentu osnovice u visini od 3,5 prosječne mjesečne neto plaće radnika u gospodarstvu Republike Hrvatske, besplatna zdravstvena zaštita njemu i članovima njegove obitelji, odmori i dopusti, beneficirani mirovinski staž, raspoređivanje nakon 45 godina života na odgovarajuće poslove i umirovljenje nakon navršenih 35 godina radnog staža, u slučaju invaliditeta osiguravanje odgovarajućeg radnog mjesta, školovanje za časnike i dočasnike, u slučaju pogibije materijalno zbrinjavanje obitelji i povoljan kredit za kupovinu stana ili gradnju kuće.
Sudovi su kondemnatorni zahtjev odbili pozivom na odredbu čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95, 33/95, 105/95, 128/99 – dalje ZOSOS), kojom je propisano da plaće i druga beriva djelatnih vojnih osoba uređuje Vrhovni zapovjednik na prijedlog ministra obrane, kao i primjenom Odluka Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske od 11. svibnja 1998.; 11. listopada 2000.; 21. svibnja 2001. i Uredbe Vlade Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 144/02) kojima je propisan način utvrđivanja plaće djelatnih vojnih osoba. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZOSOS plaća se određuje ugovorom, ali uz ograničenja propisana u odredbi čl. 138. ZOSOS.
Zašto su sudovi pravilno na temelju odredbe čl. 138. ZOSOS kojom je propisano da plaće i ostala beriva djelatnih vojnih osoba uređuje Vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske odbili tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva veću plaću od one propisane odlukom vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske.
Tužitelj je nakon stupanja na snagu Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske 13. travnja 1995. imao pravo na plaću isključivo u skladu s odredbama tog Zakona i Odluke Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske.
Pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova da nije osnovan ni tužbeni zahtjev za sklapanje Ugovora o kreditu.
Stambeno zbrinjavanje djelatnih vojnih osoba provodilo se u postupku propisanom odredbama Uredbe o stambenom zbrinjavanju djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika namještenika Ministarstva obrane i oružanih snaga Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 133/99), a propisano je da se stambeno zbrinjavanje provodi u skladu s Odlukom o zadovoljavanju stambenih potreba dužnosnika i službenika u tijelima državne vlasti ("Narodne novine", broj 140/97) i posebnim potrebama oružanih snaga koje utvrđuje ministar obrane.
Stoga se stambeno zbrinjavanje djelatnih vojnih osoba može provoditi samo na način propisan odredbama Uredbe koja predstavlja prinudni propis u odnosu na odredbe Ugovora sklopljenog između tužitelja i Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
Pravilno su nižestupanjski sudovi odbili alternativne tužbene zahtjeve za naknadu štete.
Pravna osnova za dosuđenje naknade štete zbog nepravilnog ili nezakonito rada tijela državne uprave je odredba čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93) prema kojoj država odgovara zbog nezakonitog i nepravilnog rada državnih tijela. Nezakonitost rada tijela državne uprave očituje se kao postupanje suprotno Zakonu ili drugom propisu ili propuštanje primjene zakona ili nekog propisa.
Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužitelj nije dokazao da bi pretrpio štetu zbog nezakonitog rada Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 2. veljače 2011.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.