Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gr-446/2000-2 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses enforcement agent's request to transfer case due to alleged judge bias.

Numero d'incarto Gr-446/2000-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia rejected the enforcement agent's request to transfer the enforcement case to a different court. The enforcement agent claimed bias because a judge previously represented their former lawyer, while the defendant argued for a change in venue due to perceived unfair speed. The court ruled that the lawyer's prior representation does not constitute a valid reason for transfer and that the speed of enforcement is not a sufficient ground under the Civil Procedure Act.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 68. Zakona o parničnom postupku; The Supreme Court may transfer a case to another competent court only if it is obvious that the proceedings will be easier conducted this way and other important reasons exist; mere suspicion of bias based on prior representation or the speed of enforcement does not constitute such important reasons.

Parole chiave

Generato dall'IA
enforcement transfer judicial bias civil procedure law competent court enforcement proceedings

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 68. Zakona o parničnom postupku
Prema odredbi čl. 68. Zakona o parničnom postupku ("NN" br.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr 446/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. B. iz S., zastupane po punomoćnici V. Č., odvjetnici iz S., protiv ovršenika I. V. iz S., radi ovrhe ispražnjenjem i predajom stana, rješavajući o prijedlogu ovršenika u predmetu Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr-2559/00 da se za postupanje u tom predmetu odredi drugi stvarno nadležni sud umjesto Općinskog suda u Splitu, u sjednici održanoj dana 19. rujna 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se prijedlog kao neosnovan.

Obrazloženje

U pravnoj stvari ovrhovoditeljice M.B. iz S., zastupane po punomoćnici V.Č., odvjetnici iz S., protiv ovršenika I.V. iz S., radi ovrhe ispražnjenjem i predajom stana, ovršenik je podnio prijedlog za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda, umjesto Općinskog suda u Splitu.

U prijedlogu navodi da je izgubio povjerenje u rad ovršnog suda, a što vezuje uz okolnosti da je sudac S.M. u prijateljskim odnosima sa ranijom punomoćnicom ovrhovoditeljice V.L. koja da je bila sudac toga suda, zbog čega i da se ova ovrha provodi isforsiranom i iskoordiniranom brzinom, a sve na štetu ovršenika. Osim toga da je predsjednik toga suda istog dana kada je izuzeće i zatraženo odlučio o odbijanju zahtjeva za izuzeće suca S.M., pravdajući prekoredno rješavanje ove ovrhe, hitnošću ovršnih postupaka, iako da ima stotine istovrsnih predmeta pokrenutih ranije od ovoga.

Predlaže da se zato odredi drugi stvarno nadležni sud s područja Republike Hrvatske.

Prijedlog nije osnovan.

Prema odredbi čl. 68. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) najviši sud određene vrste u Republici Hrvatskoj može na prijedlog stranke ili nadležnog suda odrediti, da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak i ako za to postoje drugi važni razlozi.

Po ocjeni ovog revizijskog suda u konkretnom slučaju ne postoje razlozi zbog kojih bi se za postupanje odredio drugi stvarno nadleži sud.

Iz podataka u spisu o postupanju nadležnog suda ne proizlaze sumnje koje bi objektivno mogle rezultirati gubitkom povjerenja u rad toga suda. Zastupanje ovrhovoditeljice po punomoćnici koja je ranije bila sudac toga suda, čak da je to i u ovom ovršnom predmetu, a kamoli u ranijem parničnom, nema značaj važnog razloga za delegaciju. Uostalom u prijedlogu ovršenik navodi ime punomoćnice V.L., a iz podataka u spisu proizlazi da je ovrhovoditeljica i u parničnom postupku, kao što je to sada i ovrsi, zastupana po punomoćnici V.Č., odvjetnici iz S. Brzina pak odlučivanja, pored činjenice da su ovršni predmeti po zakonu hitne naravi, sama po sebi isto ne može biti razlogom delegacije.

Zato u konkretnom slučaju ne postoje važni razlozi za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda kako to predlaže ovršenik.

Valjalo je stoga sukladno odredbi čl. 68. ZPP prijedlog za delegaciju kao neosnovan odbiti.

U Zagrebu, 19. rujna 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.