Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1472/2009-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal on lost wages claim due to lack of proof regarding future employment capacity.

Numero d'incarto Rev-1472/2009-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that rejected a claim for lost wages. The plaintiff, a severely mentally retarded individual unable to complete primary school, argued for a monthly pension based on lost earnings, while defendants contended he lacked the capacity to prove future employment. The court held that the plaintiff failed to demonstrate he would have been employed under normal circumstances, as he was only capable of simple tasks requiring constant supervision and did not attempt vocational training.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Čl. 195. ZOO; Čl. 189. st. 3. ZOO; Čl. 392. a. st. 1. ZPP: Compensation for lost earnings requires proof that the victim would have been employed under normal circumstances; where the victim lacks capacity for most work and failed to seek vocational training, the claim for lost wages is not established.

Parole chiave

Generato dall'IA
lost wages compensation mental retardation employment capacity future earnings proof civil procedure appeal social assistance vocational training

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl.
čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a
Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl.
čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a
čl. 195. Zakona o obveznim odnosima
Prema odredbi čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, 55/05– dalje ZOO), koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju odredbe čl.
čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima
čl. 189. st. 3. ZOO
Pod izgubljenom zaradom smatra se gubitak imovinske koristi koju bi oštećenik mogao ostvarivati radom prema redovnom tijeku stvari, da nije došlo do štetnog događaja i njegovih posljedica (čl. 189. st. 3. ZOO).
čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a
Prema tome, nije se ostvario niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a).
čl. 393. ZPP
Zbog iznesenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
čl. 221. st. 4. ZPP
Pritom treba reći revidentu da činjenice da bi se tužitelj zaposlio i ostvarivao zaradu nisu općepoznate (čl. 221. st. 4. ZPP), već ih je tužitelj trebao dokazati, kako su to pravilno zaključili i nižestupanjski sudovi.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Rev 1472/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Vlatke Potočnjak-Radej, Jasne Guštek, mr. sc.Lucije Čimić i Jasenke Žabčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz O., kojeg zastupaju punomoćnici mr.sc. Ž. B. i S. B., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu u Č., protiv tuženika I. Č. iz O., kojeg zastupa punomoćnik G. R., odvjetnik u Č. i T. osiguranje d.d. R., kojeg zastupa punomoćnica S. D., dipl. pravnica, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Čakovcu poslovni broj Gž-579/09 od 27. kolovoza 2009,. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-348/06 od 10. travnja 2009., u sjednici održanoj 4. svibnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se tužiteljeva revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženicima solidarno tužitelju plaćati na ime naknade štete s osnove izgubljene zarade mjesečnu rentu 2.500,00 kn i to od 1. travnja 2006. pa nadalje sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi II. tuženiku Triglav osiguranje d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 925,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da je preinači i prihvati tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužitelja.

Revizije tužitelja nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječne između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika, i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Suprotno tvrdnji tužitelja prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze na kojima je utemeljio presudu u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a takvu ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud. Takva ocjena dokaza revizijom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su o odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP-a.

Predmet spora je naknada štete s osnove izgubljene zarade koju tužitelj trpi kao posljedicu štetnog događaja.

U ovom stadiju postupka nije sporno između stranaka da je tužitelj u dobi od 10 godina, u štetnom događaju 17. listopada 1998. zadobio teške tjelesne povrede, da mu je zdrobljena šaka, a kasnije je došlo do amputacije desne šake. Također, nije sporna pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika za štetu u omjeru od 80 % te suodgovornost tužitelja u omjeru od 20 %. Sporna je osnovanost i visina zahtjeva za naknadu štete zbog izgubljene zarade.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj stradao u dobi od 10 godina, da je tužitelj lako mentalno retardiran, da je krenuo u redovnu školu, ali nije završio niti prvi razred, a izostalo je i daljnje obrazovanje po specijalnom programu, da ukupni invaliditet tužitelja uz primarni intelektualni deficit iznosi 100 %, da je nesposoban za rad i privređivanje, a da bi zbog mentalne retardacije bio nesposoban za sve poslove s posebnim uvjetima rada. Dakle, u postupku je utvrđeno i da nije došlo do povrede desne ruke tužitelja u štetnom događaju, tužitelj nije sposoban za većinu poslova, već samo za pomoćne poslove u užem smislu riječi, po uputi i pod stalnim nadzorom, daleko od strojeva i alata kojima bi se mogao povrijediti. Također je utvrđeno da tužitelj živi sa suprugom i kćerkom, pomaže u domaćinstvu te koristi pomoć strica, da nije pokušao kod liječnika ishoditi ortopedsko pomagalo, niti se osposobiti za bilo kakve poslove, a živi od socijalne pomoći i dječjeg doplatka.

Na temelju navedenih utvrđenja, sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da tužitelj nije dokazao da bi se tužitelj, da nije bilo štetnog događaja, po redovnom tijeku stvari zaposlio i ostvarivao zaradu.

Prema odredbi čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, 55/05– dalje ZOO), koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05), ako oštećenik zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, odgovorna osoba dužna mu je plaćati određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu. Pod izgubljenom zaradom smatra se gubitak imovinske koristi koju bi oštećenik mogao ostvarivati radom prema redovnom tijeku stvari, da nije došlo do štetnog događaja i njegovih posljedica (čl. 189. st. 3. ZOO).

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, da je tužitelj lako mentalno retardiran, da nije završio osnovnu školu (čak niti prvi razred), da se nije niti pokušao osposobiti za bilo kakve poslove, da bez obzira na povredu desne ruke, tužitelj nije sposoban za većinu poslova, već može obavljati samo najjednostavnije poslove bez upotrebe alata i oruđa te strojeva i uz stalan nadzor treće osobe, da tužitelj pomaže u domaćinstvu, da mu pomaže stric, proizlazi da tužitelj nije dokazao gubitak zarade. Pritom treba reći revidentu da činjenice da bi se tužitelj zaposlio i ostvarivao zaradu nisu općepoznate (čl. 221. st. 4. ZPP), već ih je tužitelj trebao dokazati, kako su to pravilno zaključili i nižestupanjski sudovi.

Zbog iznesenog, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da nije utvrđeno kao izvjesno da bi se revident po redovnom tijeku, da nije bilo štetnog događaja, zaposlio i to na poslovima trajnog karaktera i ostvarivao stalnu zaradu pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

Prema tome, nije se ostvario niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a).

Zbog iznesenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. svibnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.