Supreme Court dismisses request for speedy trial protection as administrative proceedings duration was not excessive.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the applicants' request for protection of the right to a trial within a reasonable time. The court found that the administrative proceedings against the applicants, initiated by their first appeal in 2003, concluded in 2006, and the subsequent court proceedings lasted until 2011. The court determined that the total duration did not violate the constitutional right to a speedy trial, noting the applicants failed to prove administrative inaction or excessive delay.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 27. st. 2. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava: The right to a trial within a reasonable time is not violated if the total duration of administrative and judicial proceedings, calculated from the initiation of legal remedies, does not exceed reasonable limits considering the complexity of the case.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Uzp 98/10-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari I-predlagateljice M. R. i II-predlagateljice E. T., obiju iz L., zastupanih po punomoćnicima N. i T. B., odvjetnicima u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljâ od 28. travnja 2010., 3. svibnja 2011.,
r i j e š i o j e:
Zahtjev se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
I-predlagateljica i II-predlagateljica (dalje: predlagateljice) su 28. travnja 2010. podnijele ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 27/11 - dalje: ZS) u kojem navode da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Us-5741/08, kao i u upravnom postupku koji je prethodio navedenom sudskom postupku.
Zahtjev nije osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od navoda predlagateljicâ iz zahtjeva, a temeljem pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-5741/08, očitovanja Upravnog suda od 30. studenog 2010 te službene provjere kod tog suda utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljica za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01, 55/01, 76/10 - dalje: Ustav):
- Lj. P. (prednica ovdje I- predlagateljice), E. M. (kasnije T., ovdje II-predlagateljica) i V. R. podnijeli su 27. kolovoza 1997. zahtjev za naknadu oduzete imovine Gradu Zagrebu, Područnom uredu C., Odsjeku za imovinsko-pravne i stambene poslove;
- Grad Zagreb, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove, Odjel za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek (dalje: Grad Zagreb) je 27. lipnja 2003. donio djelomično rješenje, Klasa: UP/I-942/01/97-02-1007, urbroj: 251-18-02/201-03-18, kojim je odlučio o zahtjevu predlagateljâ, pri čemu je dio imovine vraćen, među ostalim, ovdje I-predlagateljici i II-predlagateljici;
- 20. listopada 2003. ovdje I-predlagateljica i V. R. su podnijeli žalbu protiv potonjeg rješenja. Žalbe su podnijele i protustranka (13. listopada 2003.) te zainteresirane osobe (14. listopada 2003.);
- rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/03-01/1120, ur. broj: 514-03-07/4-06-2, od 8. ožujka 2006. poništeno je rečeno prvostupanjsko rješenje Grada Zagreba od 27. lipnja 2003.;
- povodom prijedloga predlagatelja za provođenje dokaza vještačenjem, Grad Zagreb je zaključkom od 13. ožujka 2007. odredio izvođenje dokaza vještačenjem;
- Grad Zagreb je 9. srpnja 2007. donio djelomično rješenje, Klasa: UP/I-942-01/97- 02/1007, urbroj: 251-14-02/202-07-32, kojim je odlučio o zahtjevu predlagateljâ, pri čemu je dio imovine vraćen, među ostalim, ovdje I-predlagateljici i II-predlagateljici. Protiv rečenog rješenja žalbu je podnijela protustranka 7. rujna 2007., a zainteresirane osobe 11. rujna 2007.;
- rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/07-01/1125, ur. broj: 514-03-07/1-08-6, od 25. ožujka 2008. poništeno je rečeno prvostupanjsko rješenje Grada Zagreba od 9. srpnja 2007. i odlučeno na drugi način;
- protiv potonjeg drugostupanjskog rješenja su tužiteljice, ovdje predlagateljice, podnijele tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske (dalje: Upravni sud) 4. lipnja 2008. Spis se vodio pod poslovnim brojem Us-5741/08;
- Upravni sud je rješenjem od 20. lipnja 2008. pozvao tuženo tijelo da dostavi ovome sudu odgovor na tužbu, kao i zainteresiranu stranu;
- 1. listopada 2008. tuženo tijelo dostavilo je odgovor na tužbu, uz spis predmeta Us- 5608/08;
- rješenjem od 3. listopada 2008. sud je pozvao zainteresiranu stranu da dostavi svoj odgovor na tužbu;
- 15. prosinca 2010. Upravni sud je u sjednici vijeća donio presudu, posl. br. Us- 5741/08, kojom je tužba tužiteljâ uvažena i poništeno drugostupanjsko rješenje. Postupak je u tijeku.
Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagateljica, prije svega valja reći kako, prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, koju praksu prihvaća i ovaj sud, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak i 14/02. – dalje: Konvencija), spor u upravnom postupku nastaje na dan kada je stranka po prvi put izjavila redovni pravni lijek u upravnom postupku (žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno tužbu u upravnom sporu ako žalba protiv prvostupanjskog rješenja nije dopuštena).
Kako obje predlagateljice u zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku prigovaraju i duljini trajanja upravnog postupka, ovaj sud u odnosu na I-predlagateljicu ukazuje kako iz navedenih utvrđenja proizlazi, međutim, da je drugostupanjsko upravno tijelo o žalbi I-predlagateljice od 20. listopada 2003. – kojom je, dakle, iniciran spor u odnosu na I- predlagateljicu – odlučilo 8. ožujka 2006., nakon 2 (dvije) godine, 4 (četiri) mjeseca i 14 (četrnaest) dana nakon nastanka spora. S tim u svezi, valja istaknuti kako I-predlagateljica nije dokazala da je podnijeli tužbu zbog šutnje administracije tijekom trajanja drugostupanjskog upravnog postupka u smislu odredbe članka 26. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92), a niti iz pribavljene preslike spisa Upravnog suda i spisa tuženog tijela ne proizlazi da se predlagateljica koristila navedenim, zakonom priznatim sredstvom pravne zaštite protiv šutnje administracije, kako bi ubrzala upravni postupak dok je on još bio u tijeku. Stoga, imajući na umu navedene okolnosti, ovaj sud zaključuje da I-predlagateljica neosnovano prigovara duljini trajanja predmetnog upravnog postupka.
U odnosu na II-predlagateljicu, pak, valja reći kako iz utvrđenja suda proizlazi kako ona tijekom upravnog postupka uopće nije niti podnijela žalbu protiv prvostupanjskih rješenja upravnog tijela, zbog čega u odnosu na nju spor nastaje danom podnošenja tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske (4. lipnja 2008.).
Imajući na umu izloženo, valja reći kako od podnošenja tužbe I- i II-predlagateljice Upravnom sudu Republike Hrvatske 4. lipnja 2008. do 3. svibnja 2011. kao dana donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (s obzirom da upravni spor još nije pravomoćno okončan) postupak traje ukupno 2 (dvije) godine, 10 (jedanaest) mjeseci i 30 (trideset) dana, što je ujedno razdoblje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljicâ.
Ovaj sud ocjenjuje da, s obzirom na duljinu trajanja postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01- pročišćeni tekst, 55/01,76/10).
Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 28. ZS-a zahtjev predlagateljice odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 3. svibnja 2011.
Sudac:
mr. sc. Jadranko Jug, v.r.
:
Pravna pouka
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.