Supreme Court dismisses appeal claiming illegal evidence and procedural delays in criminal conviction.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the prisoner's request for extraordinary review of his final criminal conviction. The prisoner argued that evidence was obtained illegally through coercion and that the court violated procedural deadlines regarding the delivery of the verdict. The court rejected these claims by confirming the evidence was lawfully collected with defense counsel present and noting that the delay in verdict delivery was no longer considered a fatal procedural violation due to legislative amendments.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 427. st. 2. u vezi čl. 367. st. 2. ZKP; čl. 177. st. 5. ZKP; čl. 358. st. 1. i 442. st. 7. ZKP; čl. 428. st. 4. ZKP; čl. 421. u vezi čl. 429. ZKP: A request for extraordinary review based on alleged illegal evidence collection or procedural delays is inadmissible if the evidence was obtained lawfully with defense representation and the delay constitutes only a relatively important violation rather than an absolute one.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 140/01-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. R. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Križevcima od 15. lipnja 2000. god., br. K-186/99, potvrđene presudom Županijskog suda u Koprivnici od 14. prosinca 2000. god. br. Kž-223/00, u sjednici održanoj 17. veljače 2004. god.
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. R. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Križevcima od 15. lipnja 2000. god., br. K-186/99, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Koprivnici br. Kž-223/00 od 14. prosinca 2000. god. osuđen je os. R. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik osobno. Iz sadržaja zahtjeva razvidno je da je isti podnesen iz razloga predviđenih u čl. 427. st. 2. u vezi čl. 367. st. 2., te čl. 427. st. 3. ZKP.
Naime, osuđenik smatra da je kod donošenja prvostupanjske i drugostupanjske presude došlo do apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, odnosno da se iste temeljem na dokazu iz čl. 9. st. 2. ZKP, koji je kao nezakonito pribavljen dokaz trebao biti izdvojen iz spisa.
III Kr 140/01-3
Osuđenik drži da su nezakonito pribavljeni dokazi, ispitivanje os. D. P. pred redarstvenim vlastima, jer je njegov iskaz dat pod prisilom, uz fizičko maltretiranje, a isto smatra i za iskaz svjedokinje I. S. dat na glavnoj raspravi, i to na nagovor i pritisak policijskih djelatnika.
Nadalje osuđenik ističe da je sud povrijedio odredbu čl. 358. st. 1. i 442. st. 7. ZKP, jer nije izradio i otpremio presudu u zakonskom roku, tako da ju je osuđenik dobio tek 90 dana nakon objave.
Iz daljnjeg sadržaja zahtjeva osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, proizlazi da isti osporava utvrđeno činjenično stanje, tako što ističe da sud nije prihvatio provođenje određenih dokaza koje je predlagala obrana, te nije sa sigurnošću utvrdio da bi os. R. Š. počinio kazneno djelo za koje je osuđen.
Postupajući u smislu odredbe čl. 428. st. 4. ZKP, Državni odvjetnik Republike Hrvatske dostavio je pismeni odgovor na zahtjev, od 19. ožujka 2001. god. br. KR-DO- 156/01, u kojem je predložio da se zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, odbije kao neosnovan.
Zahtjev os. R. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan. Naime, uvidom u spis, ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je u odnosu na prigovore zahtjeva da je povrijeđen zakon na štetu osuđenika sukladno odredbi čl. 427. st. 2. u vezi čl. 367. st. 2. ZKP, da je iskaz os. D. P. dat pred redarstvenim vlastima dana 05. studenog 1999. god., pribavljen u cijelosti sukladno odredbi čl. 177. st. 5. ZKP, jer je dat u prisutnosti branitelja osuđenika A. B. koji je svojim potpisom ovjerio vjerodostojnost tog zapisnika.
Isto tako, a u odnosu na ispitivanje u svojstvu svjedoka I. S., ista je prvi puta ispitana na glavnoj raspravi od 24. svibnja 2000. god., obzirom da je optužnica podignuta sukladno odredbi čl. 191. st. 6. ZKP, te je svoj iskaz dala potpuno nepristrano, prethodno propisno upozorena u smislu odredaba čl. 236. i 238. st. 2. ZKP.
Prema tome, ovaj sud smatra, da ovi prigovori zahtjeva osuđenika nisu osnovani, te da prilikom donošenja prvostupanjske i drugostupanjske presude nije počinjena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika u smislu odredbe čl. 427. st. 2. u vezi čl. 367. st. 2. ZKP.
Nije utemeljen niti prigovor osuđenika da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe čl. 358. st. 1. i 442. st. 7. ZKP, kada mu je pismeni otpravak presude dostavio protekom zakonskih rokova za izradu i dostavu presude nakon objave, točnije 90 dana nakon objave.
Naime, donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (NN 112/99), brisana je odredba čl. 367. st. 1. toč. 12., koja je ovakav propust suda tretirala kao apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, tako da se u konkretnom slučaju radi o relativno bitnoj povredi, te se rokovi predviđeni čl. 358. st. 1. i 442. st. 7. ZKP imaju smatrati instruktivnim rokovima, čije propuštanje nema za posljedicu ukidanje takove presude izrađene i dostavljene izvan tih rokova.
III Kr 140/01-3
Glede ostalih prigovora zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, treba reći, da se isti odnose na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti razlogom za podnošenje predmetnog zahtjeva u smislu odredbe čl. 427. ZKP.
Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 421. u vezi čl. 429. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. veljače 2004. god.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Snježana Mrkoci, v. r.
Milan Gudelj, v. r.