Administrative court dismisses claim for property restitution, ruling plaintiffs must prepay expert costs under ZUP.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Administrative Court in Zagreb dismissed the plaintiffs' request to annul the Ministry of Justice's decision regarding property restitution. Plaintiffs argued they should not bear expert witness costs because they did not initiate the entire administrative procedure. The court ruled that since the plaintiffs filed the initial claim for property return, they are legally obligated to prepay these specific procedural expenses under the Administrative Procedure Act.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČlanci 113., 114., 116., 117. i 118. Zakona o općem upravnom postupku; Stranka koja je inicirala upravni postupak obvezana je podmiriti troškove vještačenja i drugih dokaznih mjera, dok se konačni troškovi postupka određuju u rješenju o završetku.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
Poslovni broj: UsI-504/18-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zvjezdane Radošević, u upravnom sporu tužitelja G. P. iz Č., B. M. iz Č., B. B. iz M., A. K. iz Č., i R. P. iz Z., svi zastupani po opunomoćeniku Z. B., odvjetniku iz Č., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane javne rasprave, dana 26. veljače 2019.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/14- 01/793, URBROJ: 514-04-02-01-01-17-06 od 13. prosinca 2017.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.750,00 kn.
III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u V. za nadoknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.500,00 kn.
Obrazloženje
Točkom 1. izreke osporavanog rješenja tuženika poništen je zaključak Ureda državne uprave u M. županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 942-05/97-01/153, URBROJ: 2109-01-03-03-14-179 od 8. rujna 2014., u dijelu pod točkama I. i II., dok je točkom 2. u preostalom dijelu žalba izjavljena protiv zaključka Ureda državne uprave u M. županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 942-05/97-01/153, URBROJ: 2109-01-03-03-14-179 od 8. rujna 2014. odbijena. Tužitelji tužbom pobijaju zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da nisu izazvali postupak pa nisu niti trebali biti obvezani na plaćanje troškova vještačenja jer sukladno članku 113. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku trošak vještačenja tereti onoga koji je cijeli postupak izazvao. Smatraju da utvrđeni trošak može biti samo na teret tijela koje provodi postupak.
Predlažu da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traže trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.750,00 kn.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.
Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Ministarstvo financija, Fond za naknadu oduzete imovine, navodi da je suglasan s pravnim shvaćanjem tuženika izraženim u osporenom rješenju.
Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Županijsko državno odvjetništvo u V. u odgovoru na tužbu navodi da prihvaća obrazloženje tuženika.
Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Traži trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn i 500,00 kn za pristup na ročište, što ukupno iznosi 1.500,00 kn.
Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu u prisutnosti tužitelja i zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u V., te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe Ministarstva financija, Fonda za naknadu oduzete imovine, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS).
Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
Točkom I. prvostupanjskog zaključka utvrđeni su troškovi izrade nalaza i mišljenja stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina D. M. u iznosu od 23.100,00 kn te je točkom II. zaključka određeno da predmetni troškovi padaju na teret tužitelja i G. A. koji su ih dužni podmiriti vještaku u roku od 8 dana od primitka toga zaključka. Točkom III. prvostupanjskog zaključka tužitelji i G. A. obvezani su na plaćanje troškova vještačenja vještaka građevinske struke utvrđenih zaključkom toga tijela, KLASA: UP/I-942-05/97- 01/153, URBROJ: 2109-01-04-03-11-126 od 8. travnja 2011., u roku od 8 dana od primitka toga zaključka.
Tuženik je po žalbi tužitelja poništio navedeni prvostupanjski zaključak u dijelu pod točkama I. i II., iz razloga jer vještak nije specificirao račun te iz razloga jer je prvostupanjsko tijelo obvezalo stranke da neposredno vještaku isplate nagradu. U preostalom dijelu tuženik je žalbu odbio, navodeći da su stranke izazvale postupak podnošenjem zahtjeva za naknadu pa su i dužne snositi troškove vještačenja.
Ovakav zaključak tuženika ovaj Sud prihvaća.
Naime, prema članku 113. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91. i 103/96., dalje: ZUP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem članka 168. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.), posebni izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao što su: putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase i sl., a koji su nastali provođenjem postupka u nekoj upravnoj stvari, padaju u pravilu na teret onoga koji je cijeli postupak izazvao.
Prema članku 114. stavku 2. ZUP-a kad u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na čiju je štetu postupak okončan, dužna je protivnoj stranci naknaditi opravdane troškove koji su ovoj nastali sudjelovanjem u postupku. Ako je u takvom slučaju koja od stranaka djelomično uspjela sa svojim zahtjevom, ona je dužna naknaditi protivnoj stranci troškove razmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela. Stranka koja je obiješću prouzrokovala protivnoj stranci troškove u postupku, dužna je ovoj te troškove naknaditi.
Prema članku 116. ZUP-a ako se postupak pokreće na zahtjev stranke, a sa sigurnošću se može predvidjeti da će izazvati posebne izdatke u gotovom novcu (u vezi s uviđajem, vještačenjem, dolaskom svjedoka i sl.), organ koji vodi postupak može zaključkom odrediti da stranka unaprijed položi potreban iznos za pokriće tih troškova. Ako stranka ne položi taj iznos u određenom roku, organ može odustati od izvođenja tih dokaza ili obustaviti postupak, osim ako produljenje postupka zahtijeva javni interes.
Člankom 117. stavkom 1. ZUP-a propisano je da u rješenju kojim se postupak završava, organ koji donosi rješenje određuje tko snosi troškove postupka, njihov iznos i kome se i u kojem roku imaju isplatiti.
Člankom 118. stavkom 1. ZUP-a propisano je da svjedoci, vještaci, tumači i službene osobe imaju pravo na naknadu troškova putovanja, izdataka izazvanih boravkom u mjestu, a ako im zarada za to vrijeme ne pripada, imaju pravo još i na naknadu izgubljene zarade. Osim naknade, vještaci i tumači imaju pravo i na posebnu nagradu.
U konkretnom slučaju nije sporno da su tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici podnijeli zahtjev za povrat, odnosno naknadu oduzete imovine. Stoga su, po ocijeni ovog Suda, a imajući pri tome u vidu citirane odredbe ZUP-a tužitelji u obvezi podmiriti (predujmiti) troškove vještačenja, dok će se u rješenju kojim se postupak završava odrediti tko u konačnici snosi troškove postupka, njihov iznos i kome se i u kojem roku imaju isplatiti, ovisno o tome na čiju je štetu postupak okončan.
Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim. Valjalo je stoga temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I. izreke presude.
Odluka o trošku u točki II. izreke presude temelji se na članku 79. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima.
Odluka o trošku u točki III. izreke presude temelji se na činjenici da je Županijsko državno odvjetništvo u V. stranka u postupku naknade za oduzetu imovinu pa i u ovom upravnom sporu, a stranka ne može naplatiti trošak zastupanja kada se sama zastupa (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi, poslovni broj: Usž-4118/17 od 22. veljače 2018.).
U Zagrebu, 26. veljače 2019.
Sutkinja:
Jasna Peroš Nikolić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane točke presude.