Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gž-135/2016-2 Generato dall'IA

Croatian court partially allows damages claim for care costs, adjusting rates based on family member provision of care.

Numero d'incarto Gž-135/2016-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Second Instance Court partially upheld the First Instance judgment regarding the plaintiff's claim for damages. While the court confirmed the award for non-material damages, it reduced the compensation for material care costs because the care was provided by family members rather than professionals. Consequently, the court applied a lower hourly rate and denied the claim for a pension, while also adjusting the litigation costs allocation between the parties.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Članak 195. ZOO; Članak 223. ZPP: When care is provided by family members, compensation is calculated based on the cost of hiring a professional, but if the family member is not a professional, a lower rate applies; if the need for care is permanent and minimal, a pension claim may be denied.

Parole chiave

Generato dall'IA
negligence damages care costs family member care litigation costs non-material damage ZOO article 195 ZPP article 223

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: 19 Gž-135/2016-2.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivanke Pilon-Vukelić, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestitelja i Branimira Miljevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P., OIB:… iz B. S., zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika E. O. d.d. Z., P. O., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz OD G. & P., P. u O., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi br. P- 115/2014-68 od 16. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj na dan 2. ožujka 2016.

p r e s u d i o j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Požegi br. P-115/2014-68 od 16. prosinca 2015. potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu (točka II. i IV. izreke).

II. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog suda u Požegi br. P-115/2014-68 od 16. prosinca 2015. u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I. izreke) potvrđuje do iznosa od 143.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, dok se sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 21.285,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 16. prosinca 2015., pa do isplate, tužitelj odbija.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Požegi br. P-115/2014-68 od 16. prosinca 2015. u odluci o troškovima postupka tako da sada glasi:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda, naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova naknade nematerijalne štete isplati iznos od 164.285,00 kuna sa z. z. kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 16. prosinca 2015., pa do isplate (stavak I. izreke), dok je u preostalom dijelu za iznos od 227.000,00 kuna tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, kao i zahtjev za isplatu z. z. kamate od 19. svibnja 2006., pa do 15. prosinca 2015. (stavak II. izreke).

Istom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova naknade materijalne štete za troškove tuđe pomoći i njege isplati iznos od 4.740,79 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 16. prosinca 2015. pa do isplate (stavak I. izreke), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za tuđu pomoć i njegu odbijen kao i zahtjev tužitelja za isplatu rente u iznosu od 900,00 kuna mjesečno za troškove trajne tuđe pomoći i njege (stavak I. izreke).

Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.983,50 kuna (stavak V. izreke).

Protiv prvostupanjske presude kojom se odbija dio zahtjeva za nematerijalnu štetu, te dio zahtjeva za materijalnu štetu s osnova tuđe pomoći i njege (stavak II. i IV. izreke) i odluke o troškovima postupka (stavak V. izreke), pravovremeno je žalbu izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

U navodima žalbe tužitelj u bitnome tvrdi da je u štetnom događaju pretrpio politraumu, što znači višestruke po život opasne povrede, koje su na zdravlje i kvalitetu njegovog života ostavile teške i trajne posljedice, a što u cijelosti opravdava isplatu zahtijevane štete, da su štetne posljedice nastupile za važenja ZOO/05, pa o zahtjevu tužitelja valja prosuđivati sukladno odredbama tog Zakona, kako u odnosu na glavno potraživanje, tako u pogledu tijeka zateznih kamata.

Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud nepravilno odlučio i o troškovima postupka, jer nije razmatrao troškovnik tužitelja za one troškove koji su mu nastali do odluke drugostupanjskog suda kojom je ukinuta ranija prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, već samo troškovnik za troškove nastale u nastavku postupka.

Tuženi pravovremenom žalbom, prvostupanjsku presudu pobija u njenom dosuđujućem dijelu nematerijalne štete (stavak I. izreke), smatra da je prvostupanjski sud neopravdano i u znatnom iznosu odstupio od prihvaćenih orijentacijskih kriterija VSRH-a i sudske prakse, te tužitelju za pojedine vidove štete (fizički bolovi, strah i duševni bolovi zbog umanjenja životne aktivnosti) dosudio iznose koji su znatno više od primjerenih, slijedom čega je i odluka o troškovima postupka vezano za uspjeh stranaka u sporu pogrešna. Oba podnositelja žalbe predlažu iste prihvatiti, te u smislu žalbenih navoda pobijanu presudu preinačiti, ili ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika, te predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu.

Žalbe su djelomično osnovane.

Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, te nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede na koje u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13 dalje u tekstu: ZPP), drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U ovom predmetu nije sporno da je tužitelj 16. srpnja 2003., u prometnoj nezgodi za koju je isključivo odgovorna osiguranica tuženika, zadobio osobito teške tjelesne ozljede.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno tužiteljev zahtjev za naknadu štete prosuđivao u skladu sa materijalno pravnim odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96,112/99,88/01 i 117/03), kako to jasno proizlazi iz odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), slijedom čega su navodi žalbe tužitelja u pogledu primjene ZOO/05 na predmetni slučaj, neosnovani.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu, medicinskim vještačanjem, te saslušanjem tužitelja kao stranke, tako da žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan. Kako iz nalaza medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od sedam dana, srednjeg intenziteta u trajanju od četrnaest dana i bolove slabog intenziteta u trajanju od 30 dana, da je zbog više operacijskih zahvata, raznih vrsta pregleda i dijagnostičkih postupaka imao nelagode različitog intenziteta, koje su nastavljene i nakon otpusta iz bolnice, te da će povremene bolove lakog intenziteta imati tijekom cijelog života, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju za pretrpljene fizičke bolove priznato satisfakciju u iznosu od 15.000,00 kuna.

Obzirom da je po mišljenju vještaka tužitelj pretrpio samo sekundarni strah, jer primarni strah zbog besvjesnog stanja i amnezije nije mogao doživjeti, da je sekundarni strah jakog intenziteta bio u trajanju od pet dana, srednjeg intenziteta u trajanju od četrnaest dana, te slabog intenziteta u trajanju od trideset dana zbog zabrinutosti za ishod liječenja, a da pretrpljeni strah nije ostavio trajne posljedice, ovaj sud nalazi opravdanim za pretrpljeni strah satisfakciju u iznosu od 10.000,00 kuna.

Prema nalazu vještaka, kod tužitelja je došlo do smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 50%, te unatoč svim poteškoćama koje je prvostupanjski sud imao u vidu pri dosuđivanju satisfakcije za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, kao što su nemogućnost rekreativnog bavljenja sportom, obavljanja uobičajenih poslove u kući i oko kuće, pješačenja u prirodi, ograničenja pri korištenju javnog prijevoza i upravljanja automobilom, održavanja higijene, ovisnost o pomoći druge osobe i sl., ovaj sud smatra da, unatoč tome što su navedena ograničenja svakako značajna i za tužitelja zasigurno teško prihvatljiva, obzirom na poodmaklu životnu dob tužitelja, te poteškoće koje dolaze sa godinama i po prirodi stvari umanjuju kvalitetu života svakog čovjeka, pri tome ne zanemarujući ni orijentacijske kriterije VSRH, ovaj sud nalazi da bi pravedna satisfakcija za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, bila u iznosu od 130.000,00 kuna.

Visinu satisfakcije za duševne bolove zbog naruženosti, prvostupanjski sud je pravilno, u skladu sa nalazom vještaka i stupnjem naruženosti, utvrdio u iznosu od 22.000,00 kuna.

Zbog navedenog žalba tužitelja u odnosu na odbijajući dio nematerijalne štete nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana, te je tužitelju obzirom na isplaćeni iznos nematerijalne štete od 34.000,00 kuna, po ocjeni ovog suda osnovano dosuditi daljnji iznos nematerijalne štete od 143.000,00 kuna, a sa preostalim zahtjevom u iznosu od 21.285 kuna sa zateznim kamatama, odbiti kao neosnovanim.

Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud radi odbijanja prijedloga tužitelja za knjigovodstveno vještačenje, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje zbog čega je pogrešno odlučio o zahtjevu za materijalnu štetu s osnova tuđe pomoći i njege.

Iz nalaza medicinskog vještačenja proizlazi da je tužitelju tuđa njega i pomoć nakon izlaska iz bolnice bila nužna od strane nekvalificirane osobe u trajanju od dva mjeseca po četiri sata dnevno, te narednih šest mjeseci po dva sata dnevno, zatim trajno po jedan sat dnevno, a iz iskaza tužitelja da mu je njegu i pomoć pružala njegova supruga.

Stoga, u smislu odredbe čl. 195. ZOO-a, tužitelju pripada za tuđu pomoći i njegu onaj novčani iznos koji bi tužitelj platio za rad treće osobe u mjestu u kojem je ta pomoć pružana, a kako tužitelj nije dokazao da mu je pomoć pružena od strane osobe koja se profesionalno bavi takvim poslom, te da će mu u buduće takva osoba pomoć pružati, već je utvrđeno da pomoć i njegu pružaju članovi obitelji, osnovano je prvostupanjski sud visinu naknade za tuđu pomoć i njegu utvrdio primjenom čl. 223. ZPP u iznosu od 15 kuna po satu.

Kako je nesporno da tužitelj od Centar za socijalnu skrb S. B. od 24. ožujka 2004. prima naknadu za tuđu pomoć i njegu, a iz nalaza medicinskih vještaka da trajna potreba za tuđom pomoći i njegom postoji samo od jednog sata dnevno, osnovano je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu rente po tom osnovu.

Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud nije razmatrao zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koje tužitelj zatražio i o kojem zahtjevu je prvostupanjski sud odlučio presudom br. P-558/07-28 od 26. rujna 2011., koja presuda je u žalbenoj fazi postupka ukinuta, već samo o troškovima koje je tužitelj zahtijevao u nastavku postupka, valjalo je u tom dijelu žalbu tužitelja prihvatiti i prema vrijednosti spora (675.000,00 kuna) priznati tužitelju trošak za sastav odštetnog zahtjeva 7.470,00 kuna, za sastava tužbe 7.470,00 kuna, za sastav jednog obrazloženog podneska od 27. lipnja 2006. 7.470,00 kuna, za ročište 27. listopada 2008. na kojem se nije raspravljalo o glavnoj stvari iznos od 3.235,00 kuna. Kako je u toj fazi postupka tužitelj uspio sa 27% za ove radnje pripada mu naknada od 6.924,15 kuna.

Nakon smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelju pripada trošak za glavnu raspravu 4. svibnja 2011. iznos od 5.000,00 kuna i trošak obrazloženog podneska od 19. rujna 2011. u iznosu od 5.000,00 kuna, a budući je u toj fazi postupka tužitelj uspio sa 46% pripada mu za ove radnje iznos od 4.600,00 kuna.

Stoga ove troškove valja dodati troškovima postupka koje je prvostupanjski sud tužitelju odmjerio za radnje poduzete u nastavku postupka provedenog nakon ukidbene ranije donesene prvostupanjske presude.

Međutim, kako je osim u dijelu odluke o troškovima postupka žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 21.285,00 kuna, ovaj sud je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Radi svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 2. ožujka 2016.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ivanka Pilon-Vukelić