Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Jž-200/2018-0 Generato dall'IA

High Court dismisses appeal against domestic violence fine, upholding first-instance conviction based on witness testimony.

Numero d'incarto Jž-200/2018-0
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The High Court of Justice of the Republic of Croatia dismissed the appellant's appeal against a first-instance conviction for domestic violence. The appellant argued that the court failed to establish guilt beyond doubt and violated procedural rights by not summoning him for further evidence or cross-examination. The court rejected these claims, affirming that the first-instance judge correctly evaluated witness testimony and conducted a proper cross-examination to determine the facts of the incident.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji; Prekršajni zakon: The court may convict based on witness testimony if the testimony is consistent, detailed, and corroborated by other evidence, even if the accused was not present for further evidence gathering.

Parole chiave

Generato dall'IA
domestic violence criminal fine witness testimony cross-examination appeal dismissal procedural rights evidence evaluation

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
zbog prekršaja iz članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN broj: 137/09, 14/10 i 60/10), odlučujući o žalbi okrivljenog M.M., podnesenoj po branitelju H.J., odvjetniku iz Z., protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu, broj: 47.
članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona
Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (NN broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17) okrivljeni M.M.
članka 88. stavku 2. Prekršajnog zakona
članka 36. Prekršajnog zakona
Nadalje, ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, a imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog prekršaja te sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona.
članka 205. Prekršajnog zakona
Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, kao u izreci ove presude.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Jž-200/2018

ZAGREB

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Katarine Perjanec Prstec kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.M. zbog prekršaja iz članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN broj: 137/09, 14/10 i 60/10), odlučujući o žalbi okrivljenog M.M., podnesenoj po branitelju H.J., odvjetniku iz Z., protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu, broj: 47. Pp J-1913/16 od 29. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2018.

p r e s u d i o j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.M. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

2. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (NN broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17) okrivljeni M.M. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, u roku od 15 dana od dostave ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom presudom okrivljeni M.M. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna te je upozoren da ukoliko u roku određenom za plaćanje kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena. Okrivljenik je, također, obvezan na plaćanje troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

Protiv te presude okrivljeni M.M. je pravodobno, po svom branitelju, podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih Prekršajnim zakonom, ističući, u bitnom kako iz obrazloženja pobijane presude nikako ne može proizaći zaključak da je sud nedvojbeno utvrdio da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a sud je saslušao oštećenicu i svjedoka I.L. na ročištu održanom 11. studenog 2016. na kojoj nije bio okrivljenik, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. Žalitelj, nadalje, navodi kako nije jasno kako i kada je sud obavijestio okrivljenika o danu zaključenja postupka i objavi presude, a sud nije pozvao okrivljenika na podnošenje prijedloga za izvođenjem daljnjih eventualnih dokaza, već je samostalno zaključio da se više neće izvoditi dokazi, čime je također prekršio okrivljenikovo pravo na obranu. Žalitelj, također, dovodi u pitanje i suočenje između okrivljenika i svjedoka na način kako je to proveo sud jer način na koji je to provedeno, uz izostanak bilo kakve analize istog, ne može dovesti do pravilnog zaključka o vjerodostojnosti ispitanika, a u konačnici i krivnji koju navodi sud. U žalbi se, nadalje, navodi kako sud neosnovano ustanovljuje da se radi o nesrodnim svjedocima te svjedoka, oca oštećenice, nije upozorio na odredbu članka 285. Zakona o kaznenom postupku koji je punac okrivljenika, čime je počinio bitnu povredu odredaba ZKP-a. Slijedom svega navedenog, okrivljenik predlaže drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu, odnosno da preinači pobijanu odluku u skladu s iznesenim zahtjevima u žalbi.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe i po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, ovaj Sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona jer postupak nije proveden bez sudjelovanja stranaka u postupku protivno odredbama toga Zakona. Naime, u pravu je žalitelj kada navodi da su svjedoci oštećena I.L. i I.L. ispitani na ročištu za glavnu raspravu dana 11. studenog 2016. na koju okrivljenik nije bio uredno pozvan. Međutim, na glavnoj raspravi održanoj dana 26. rujna 2017. na kojoj je okrivljenik bio prisutan, pročitani su iskazi naprijed navedenih svjedoka te se okrivljenik na njihove iskaze očitovao, nakon čega je proveden dokaz suočenjem između okrivljenika i svjedokinje I.L., a okrivljenik nije predlagao da se predmetni svjedoci ponovno ispitaju u njegovoj nazočnosti, niti je predlagao provođenje bilo kojeg drugog dokaza. Slijedom navedenog, iako je prvostupanjski sud pogrešno održao glavnu raspravu dana 11. studenog 2016. na kojoj je ispitao svjedoke, u odsutnosti okrivljenika, na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona jer okrivljenik nije bio uredno pozvan, nije počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer je na glavnoj raspravi održanoj 26. rujna 2017. na kojoj je okrivljenik bio prisutan, sukladno članku 167. stavku 6. i 7. Prekršajnog zakona, pročitao zapisnike o njihovu ispitivanju, nakon čega je proveo i suočenje između okrivljenika i oštećenice, a okrivljenik nije predlagao ispitivanje predmetnih svjedoka ponovno u njegovoj nazočnosti, niti suočenje sa svjedokom I.L., a što sada navodi u žalbi. Nadalje, u odnosu na žalbene navode kako nije jasno kako i kada je sud obavijestio okrivljenika o danu zaključenja postupka i objavi presude te da sud nije pozvao okrivljenika na podnošenje prijedloga za izvođenjem daljnjih eventualnih dokaza, treba reći kako okrivljenik na glavnoj raspravi održanoj 26. rujna 2017. nije predlagao izvođenje bilo kojeg dokaza te je u zapisniku uredno obaviješten da se donošenje i objava presude odgađa za dan 29. rujna 2017. u 14,00 sati koji zapisnik je okrivljenik potpisao, bez stavljanja ikakvih primjedbi, čime je prvostupanjski sud postupio sukladno odredbi članka 179. stavku 1. Prekršajnog zakona.

U odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije svjedoka I.L., oca oštećenice, upozorio na odredbu članka 285. Zakona o kaznenom postupku koji je punac okrivljenika, čime je počinio bitnu povredu odredaba ZKP-a, treba istaknuti da žalitelj ovakvim navodom očito podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točka 10. Prekršajnog zakona, odnosno da se presuda temelji na dokazu iz članka 90. toga Zakona, odnosno na nezakonitom dokazu jer očito smatra da je navedeni svjedok tzv. privilegirani svjedok koji je u posupku, a prije iznošenja svog iskaza, trebao biti upozoren na blagodat nesvjedočenja.

Razmatrajući spis ovaj Sud je utvrdio da nije počinjena ova bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer svjedok I.L. nije, sukladno odredbi članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona u vezi s člankom 285. stavkom 1. točkom 2. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17), oslobođen dužnosti svjedočenja s obzirom da isti, suprotno žalbenim navodima, nije u tazbinskom srodstvu s okrivljenikom. Naime, pretpostavka tazbinskog srodstva je postojanje braka, a u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i postojanje izvanbračne zajednice, te tazbinsko srodstvo prestaje prestankom bračne, odnosno izvanbračne zajednice.

Iz stanja spisa proizlazi kako okrivljenik i oštećena I.L. nikada nisu bili u braku, a po izjavi oštećenice i svjedoka I.L. oštećenica i okrivljenik su bivši izvanbračni drugovi, dok po izjavi okrivljenika on i oštećenica nikada nisu bili niti u bračnoj, niti u izvanbračnoj zajednici te je prvostupanjski sud jedino nesporno utvrdio da okrivljenik i oštećenica imaju zajedničko dijete pa slijedom navedenog čine obitelj u smislu odredbe članka 3. stavka 1. alineja 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga je ovaj žalbeni navod neosnovan.

Nadalje, ovaj Sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni te izreka presude nije proturječna razlozima presude, niti sama sebi, a kako se to navodi u žalbi. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio na temelju kojih dokaza je utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret za koju odluku je iznio jasne i neproturječne razloge, a koji nisu proturječni s izrekom, a iskaze svjedoka koje je ispitao tijekom dokaznog postupka i obranu okrivljenika prvostupanjski sud je cijenio sukladno članku 88. stavku 2.

Prekršajnog zakona.

Ovaj Sud je, također, utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju obrane okrivljenika i iskaza ispitanih svjedoka I.L. i I.L., suočenja između okrivljenika i svjedokinje I.L. te uvidom u dokumentaciju navedenu u pobijanoj odluci u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja cijeneći slobodno izvedene dokaze, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je za svoju odluku iznio razloge, koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika, pravilno pravno označivši djelo istog kao prekršaj iz članka 20. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Dakle, prvostupanjski sud je, sukladno slobodnoj ocjeni dokaza, cijenio iskaze ispitanih svjedoka, obranu okrivljenika i provedeni dokaz suočenjem te je argumentirano obrazložio iz kojih razloga je iskaz oštećenice koja je detaljno i okolnosno opisala tijek i dinamiku događaja prihvatio kao vjerodostojan i koja je prilikom suočenja s okrivljenikom ostala dosljedna svom iskazu te je uvjerljivo i detaljno opisala tijek događaja, a njezin iskaz je u bitnim dijelovima u suglasju s iskazom svjedoka I.L. te je prvostupanjski sud na temelju svih izvedenih dokaza utvrdio kako se okrivljenik kritične zgode ponašao na način opisan u izreci pobijane presude, a s kojim zaključkom je suglasan i ovaj Sud. U odnosu na žalbeni navod da su okrivljenik i oštećenica u inkriminirano vrijeme vodili postupak pred Općinskom sudom u Splitu radi izmjene odluke s kim će njihovo dijete živjeti te je sud donio odluku da dijete treba živjeti s ocem, treba istaknuti kako navedena činjenica, sama po sebi, ne znači da iskaz oštećenice ne bi bio vjerodostojan te da okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Slijedom navedenog, žalbeni navodi okrivljenika nisu takvi da bi doveli u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

Nadalje, ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, a imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog prekršaja te sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona. Izrečena kazna nije previsoka jer je ista izrečena u minimalnom iznosu obzirom da je za taj prekršaj, člankom 20. stavkom 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.000,00 (tisuću) kuna, odnosno kazna zatvora do 90 (devedeset) dana te će se istom postići svrha kažnjavanja.

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna, u roku od 15 dana od dostave ove presude, a isti je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske te imovno stanje okrivljenika.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. lipnja 2018.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Katarina Perjanec Prstec, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Rješenje se dostavlja Prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.