Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-518/2018-4 Generato dall'IA

Criminal appeal dismissed; court upheld trial in absentia due to defendant's flight and significant financial harm.

Numero d'incarto I Kž-518/2018-4
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defense lawyer's appeal against a lower court's decision to try the defendant in absentia. The defendant had been missing for over a decade with an active international warrant, and the alleged financial damage exceeded the threshold for 'significant' property gain. The court ruled that the defendant's flight and the gravity of the crime justified the trial in absentia under the Criminal Procedure Act, rejecting arguments regarding prior detention orders or extradition impossibilities.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Čl. 402. st. 3. ZKP/08; Čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08: A trial in absentia is lawful when the accused is untraceable and fleeing, provided there are particularly important reasons for the trial, such as the gravity of the crime and the impossibility of extradition.

Parole chiave

Generato dall'IA
trial in absentia untraceable accused significant property gain criminal procedure appeal flight from justice international warrant Criminal Procedure Act

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 402. st. 3. ZKP/08
Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od značaja kod odlučivanja o suđenju u odsutnosti te s pravom zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 402. st. 3. ZKP/08 da se opt.
čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08
ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
čl. 494. st. 4. ZKP/08
Slijedom navedenog, budući ni ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl.
čl. 134. st. 2. ZKP/08
Naime, žalitelj zanemaruje odredbu čl. 134. st. 2. ZKP/08 prema kojoj žalba protiv rješenja o određivanju istražnog zatvora ne zadržava njegovo izvršenje.
čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08
Spis je, sukladno čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 518/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice I. D. K. kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. H. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., st. 3. i st. 4. u vezi s čl. 38. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04 i 84/05 – dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi branitelja opt. M. P., odvjetnika I. C. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. srpnja 2018. broj Kv-I-86/18 (K-10/14), u sjednici održanoj 8. studenog 2018.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba branitelja opt. M. P., odvjetnika I. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 402. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje: ZKP/08), odlučeno je da će se opt. M. P., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., st. 3. i st. 4. u vezi s čl. 38. KZ/97, suditi u odsutnosti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio branitelj optuženika, odvjetnik I. C., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se „odredi da se neće provesti suđenje u odsutnosti“, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

Spis je, sukladno čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

I Kž 518/2018-4

Žalba nije osnovana.

Žalbom se ne osporava činjenica optuženikove nedostupnosti, ali se tvrdi da ne postoje osobito važni razlozi da mu se sudi u odsutnosti, s obzirom na to da „važnost“ inkriminiranog kaznenog djela to ne opravdava, kao niti mogući nastup zastarnih rokova. Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od značaja kod odlučivanja o suđenju u odsutnosti te s pravom zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 402. st. 3. ZKP/08 da se opt. M. P. sudi u odsutnosti. Tako je, prije svega, pravilno utvrdio da u odnosu na optuženika postoji prva od pretpostavki, čije je postojanje nužno da bi mu se sudilo u odsutnosti, a to je postojanje osobito važnih razloga da mu se sudi, iako je odsutan. Naime, karakteristike inkriminiranog kaznenog djela za koje je prema potvrđenoj optužnici opt. M. P. osnovano sumnjiv, a to je da pribavljena korist i prouzročena šteta (u iznosu 6.111.550,00 kuna) više nego stostruko premašuje onaj iznos koji se smatra graničnom vrijednošću za obilježje znatne imovinske koristi. Nadalje, od početka inkriminiranog razdoblja proteklo je više od deset godina, što treba povezati s pravom optuženika da se u razumnom roku odluči o njihovoj kaznenoj odgovornosti. Pored navedenog, i težina kaznenog djela izražena kroz propisanu kaznu zatvora u trajanju od jedne do deset godina, ne opravdavaju stav žalitelja da se ne radi o „ugrozi takve vrste koja bi izazvala značajniju društvenu opasnost ili interes javnosti“. Pritom, okolnost da se opt. M. P. inkriminira pomaganje u počinjenju kaznenog djela a ne supočiniteljstvo, ne odriče značaj važnosti utvrđenim okolnostima, osobito uzevši u obzir odredbu čl. 38. st. 1. KZ/97 prema kojoj postoji tek mogućnost ali ne i obveznost za blaže kažnjavanje pomagača.

Neovisno o tomu što za kazneno djelo za koje se optuženik tereti, za sada, ne prijeti nastupanje zastare, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti predstavljaju, po ocjeni ovog suda, osobito važan razlog da se opt. M. P. sudi, iako je odsutan, čime je ispunjena jedna od zakonskih pretpostavki iz čl. 402. st. 3. ZKP/08.

Jednako tako, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju ispunjena i daljnja pretpostavka iz čl. 402. st. 3. ZKP/08 da se protiv optuženika odredi suđenje u odsutnosti. Takvo svoje utvrđenje prvostupanjski je sud s pravom utemeljio na činjenici da je protiv optuženika rješenjem od 13. lipnja 2016. broj K-10/14 određen istražni zatvor iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 i naloženo izdavanje domaće tjeralice 14. lipnja 2016. Potom je 19. travnja 2017. izdan europski uhidbeni nalog, te je 5. listopada 2017. naloženo izdavanje i međunarodne potrage, što je sve do danas ostalo bez rezultata. Dakle, optuženik je kroz čitavo to vrijeme nedostupan sudbenoj vlasti Republike Hrvatske radi vođenja ovog kaznenog postupka.

Kada se pri tome ima na umu da prema sadržaju izvješća Policijske postaje K. od 5. travnja 2016. (list 1154. spisa predmeta) optuženik već dulje vrijeme ne stanuje na adresi prijavljenog prebivališta i nepoznata je adresa njegovog aktualnog stanovanja, kao i da je protiv optuženika raspisana potraga s mjerom „uhititi“ od 4. ožujka 2016. zbog izdržavanja kazne zatvora u trajanju dvije godine po presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-928/13, sve istaknute okolnosti u svojoj ukupnosti bez sumnje ukazuju na zaključak da je optuženik nedostižan državnim tijelima Republike Hrvatske te da se protiv njega, s obzirom na to da je nepoznata adresa njegovog boravišta i prebivališta, ne mogu primijeniti druga pravna sredstva kojima bi se realizirao dovršetak ovog kaznenog postupka koji traje već dugi niz godina.

I Kž 518/2018-4

U tom smislu ispunjen je, dakle, i daljnji uvjet, odnosno pretpostavka da optuženik nije dostižan tijelima kaznenog progona, te da se nalazi u bijegu, kako je to prvostupanjski sud pravilno zaključio.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni prigovori da je prethodno donošenju odluke o suđenju u odsutnosti trebalo odlučiti o žalbi branitelja optuženika podnesenoj na rješenje o određivanju istražnog zatvora protiv optuženika, nemaju značaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, žalitelj zanemaruje odredbu čl. 134. st. 2. ZKP/08 prema kojoj žalba protiv rješenja o određivanju istražnog zatvora ne zadržava njegovo izvršenje. Pritom, izostanak svojstva pravomoćnosti rješenja o određivanju istražnog zatvora nije zapreka niti predstavlja neki od nužnih preduvjeta za donošenje odluke o suđenju u odsutnosti, s obzirom na to da utvrđene okolnosti ukazuju na to da je optuženik nedostižan državnim tijelima, što je jedan od uvjeta za donošenje odluke o suđenju u odsutnosti prema čl. 402. st. 3. ZKP/08.

Pored toga, imajući u vidu utvrđene činjenice, razvidno je kako nije moguće suđenje u nekoj stranoj državi, a tako ni izručenje, jer je nepoznato gdje bi se optuženik uopće mogao nalaziti.

Kako se, dakle, optuženik nalazi u bijegu, a nije moguće suđenje u stranoj državi, te postoje osobito važni razlozi za suđenje u njegovoj odsutnosti, ispunjeni su svi zakonom predviđeni razlozi iz čl. 402. st. 3. ZKP/08 da se optuženiku sudi u odsutnosti. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju za takav svoj stav iznio jasne i nedvosmislene razloge o odlučnim činjenicama, na kojima je pravilno utemeljio svoju odluku, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Slijedom navedenog, budući ni ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. studenog 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.

Ranko Marijan, v.r.