Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gž-1002/2019-2 Generato dall'IA

Court dismisses appeal as unlawful construction was legal and caused no damage under civil law.

Numero d'incarto Gž-1002/2019-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Court of Appeal dismissed the appellant's appeal, upholding the first-instance judgment that rejected the claim for damages. The appellant alleged that the defendant's construction caused a 10% devaluation of his apartment and violated construction regulations, but the court found the building legal and compliant with urban plans. Consequently, the court ruled that the essential element of unlawfulness was missing, meaning no civil liability existed despite the property value decrease.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o obveznim odnosima čl. 1046.; Zakon o parničnom postupku čl. 368. stavak 1.; A civil court may reject a claim for damages when the defendant's act, though causing a decrease in property value, is lawful and lacks the requisite unlawfulness under Article 1046 of the Obligations Act.

Parole chiave

Generato dall'IA
unlawfulness element property devaluation civil liability construction permit neighbor dispute damages claim urban planning

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima
čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a
čl. 368. stavak 1. ZPP-a
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: 18 Gž-1002/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz S. K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz D. S., protiv tuženika J. P. iz V., (ranije iz S. K.), OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. K., odvjetnici iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj: 161 P-1900/2015-45 od 26. listopada 2018., dana 7. siječnja 2020.,

p r e s u d i o j e

Žalba tužitelja B. L. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj: 161 P-1900/2015-45 od 26. listopada 2018., u cijelosti.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj: 161 P-1900/2015-45 od 26. listopada 2018., suđeno je:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku P. J. iz S. da tužitelju L. B. iz S. isplati iznos od 71.033,00 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama po čl. 29. ZOO-a od presuđenja pa do isplate."

II.Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2018. godine do isplate, sve u roku od 15 dana. “

Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, te je predložio da drugostupanjski sud uvaži žalbu tužitelja i pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, te da u cijelosti udovolji tužbi i tužbenom zahtjevu ili da istu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe.

U sadržaju žalbe tužitelj, osim bitne povrede parničnog postupka, ističe da je upitno na koji je način tuženik dobio građevinsku dozvolu obzirom da je bio vlasnik i jedne i druge čestice pa je sam sebi dao suglasnost za izgradnju druge zgrade, zatim da je njemu izgradnjom druge zgrade nanesena šteta jer prilikom kupnje stana nije znao za namjeru tuženika da parcelira česticu i da na drugoj čestici gradi zgradu iste veličine kao i zgrada u kojoj tužitelj ima stan, zbog čega je takvo ponašanje tuženika nemoralno i protivno običajima mjesta, a i građevinske struke. Nadalje se ističe da je tužitelju takvim ponašanjem tuženika nanesena šteta (zaklon vidika, manji dotok svjetlosti, manje prozračivanje), te da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nema elementa protupravnosti, odnosno da je pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši tužitelja s tužbenim zahtjevom.

U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, a pobijana presuda potvrdi u cijelosti.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju prema navodima trpi iz razloga što u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora nije bio upoznat s namjerom tuženika da uz već izgrađenu zgradu u kojoj je tužitelj kupio stan, sagradi na udaljenosti od svega tri metra drugu zgradu na kč.br. 2902, te da mu je zbog izgrađene zgrade od strane tuženika smanjenja vrijednost nekretnine u vlasništvu tužitelja u iznosu od 71.033,00 kn, koji iznos i potražuje tužbenim zahtjevom.

Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14-Odluka USRH, dalje u tekstu: ZPP), budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za kč.br. 2901 k.o. S. K. od 6. svibnja 2008. (list 20) utvrđeno je da tužitelj u vrijeme izdavanja navedenog z.k. uloška još nije bio upisan kao vlasnik stana u prizemlju koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na toj čestici, iako između stranaka nije sporno da je tužitelj kupio od tuženika navedeni stan temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. svibnja 2007. (list 5-6) i Privremenog kupoprodajnog ugovora od 15. ožujka 2007. (list 7-8), a koji stan se tada nalazio na kč.br. 1025/3, koja čestica je parcelacijom dobila dva broja i to kč.br. 2901, na kojoj se nalazi zgrada sa stanom tužitelja, te kč.br. 2902, na kojoj je kasnije izgrađena sporna kuća tuženika. Iz povijesnog z.k.izvatka proizlazi da se tužitelj u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik predmetnog stana 6. rujna 2012.

Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. Ž. Ž. iz I. e. d.o.o., na koji tužitelj nakon dopune nije imao primjedbi, te očevida na licu mjesta, utvrđeno je da prosječna udaljenost zgrade izgrađene na kč.br. 2902 k.o. S. K. od sjeverne međe iznosi 3,1 m, da je udaljenost predmetne zgrade od sjeverne međe u skladu s projektnom dokumentacijom, te da je projektno tehnička dokumentacija izrađena u skladu s generalnim urbanističkim planom S., a što se tiče suglasnosti tužitelja prilikom izgradnje predmetne nekretnine na kč.br. 2902 u upravnom postupku prilikom izdavanja građevinske dozvole potrebno je zatražiti suglasnosti svih vlasnika susjednih čestica, a ukoliko je to u trenutku izdavanja dozvole bio tužitelj, onda bi se i tužitelj trebao očitovati o izdavanju te dozvole.

Nadalje je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koji je izvršio uvid i priložio uz nalaz građevinsku dozvolu investitoru J. P. od 28. srpnja 2006. uz potvrdu glavnog projekta od 26. srpnja 2006., izvod iz katastarskog plana za k.o. S. K. od 22. kolovoza 2005. i tlocrt objekta na kčbr. 1025/7 k.o. S. K., prvostupanjski sud utvrdio da je zgrada na kč.br. 2902 k.o. S. K. u pogledu smještena na parceli, odnosno udaljenosti od međa, te u pogledu visinskih gabarita, izvedena u skladu s nacrtima iz glavnog projekta koji je sastavni dio građevinske dozvole, odnosno da je navedena zgrada izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, ali da stan tužitelja koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kč.br. 2901 k.o. S. K. ima manju vrijednost nakon izgradnje zgrade na kč.br. 2902 k.o. S. K. nego prije izgradnje navedene zgrade, i to za 10 %, a što na dan izrade nalaza iznosi 71.033,00 kn odnosno 9.458,00 EUR-a.

Iako je na temelju navedenog nalaza i mišljenja prvostupanjski sud utvrdio da je imovina tužitelja i to vrijednost njegovog stana umanjena za 10 %, odnosno za iznos od 71.033,00 kn, pravilno je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08), odnosno da u konkretnom slučaju od pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti, štetnik i oštećenik, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štete i štetne radnje, te protupravnost štetne radnje) koje moraju biti kumulativno ispunjene, ne postoji element protupravnosti štetne radnje, budući je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je zgrada koju je sagradio tuženik na kč.br. 2902 k.o. S. K. izgrađena sukladno građevinskoj dozvoli i u skladu s propisima, odnosno u skladu s generalnim urbanističkim planom S. i udaljenoj više od tri metra od međe, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom.

Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost izdavanja građevinske dozvole u upravnom postupku za izgradnju zgrade na kč.br. 2902 k.o. S. K., ne mogu se s uspjehom isticati u ovom postupku, dok žalbeni navodi kojima tvrdi da nije znao za namjeru tuženika da parcelira česticu i da na drugoj čestici gradi zgradu iste veličine kao i zgrada u kojoj tužitelj ima stan, nisu relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, na način da je tužitelj u obvezi naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku jer je isti u cijelosti uspio u postupku, i to samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi 7. siječnja 2020.

Odluku izradila

Sudac

Odluku

Đurđica Trgovčić,

Branimir Miljević

Đurđica viši sudski savjetnik

viši sudski