Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to lack of procedural violations and no causal link between rescue service and engine damage.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court judgment confirming a payment order for a salvage service. The appellant argued that the defendant failed to exercise due care during the rescue operation, causing engine damage, while the defendant contended the damage resulted solely from the initial grounding. The court found no causal link between the rescue service and the engine failure, noting the damage was caused by the grounding itself, and rejected the appeal for lack of specific procedural violations.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.; čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3.; An appeal is unfounded if the lower court correctly applied material law and no specific procedural violation is proven.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Rev-246/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr. Olge Jelčić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S., protiv tuženika P. d.d. S., koga zastupa V. L., odvjetnik iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženoga protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 18. lipnja 1996. godine broj Pž- 1522/96-2, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 13. studenog 1995. godine broj P-1951/93, na sjednici održanoj dana 12. prosinca 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 18. lipnja 1996. godine broj P-1522/96-2 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Splitu od 18. studenog 1995. godine broj P-1951/93 u dijelu, gdje je tuženiku bilo naloženo tužitelju platiti protuvrijednost u kunama od 7.200 DEM prema tečaju na dan isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 2.870,00 kn, dok je odbijen prigovor prijeboja, koji je tuženi stavio u visini utužene svote.
Protiv te presude izjavio je reviziju tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da između stranaka nije sporno, da je dogovorena naknada za uslugu spašavanja, koja je predmet tužbe i koju je tuženik dužan tužitelju, ali je sporno da li tuženik ima pravo tužitelja tražiti naknadu štete, koju je tužitelj prouzročio prilikom obavljanja usluge spašavanja tuženikove brodice koja se nasukala. Naime, tužitelj kao stručna pravna osoba za obavljanje takovih usluga nije postupao s dovoljnom pažnjom, pa je prilikom spašavanja pričinjena šteta za koju je odgovoran tužitelj. Zbog toga predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presude nižestupanjskih sudova, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Protivna strana dala je odgovor na reviziju u kojemu ističe da je usluga spašavanja obavljena po pravilima struke, da nije bilo nikakvog prigovora postupku tužitelja, a šteta koja je nastala je posljedica samog nasukavanja brodice, a ne postupka prilikom spašavanja. Za štetu koja je nastala odgovoran je zapovjednik broda, odnosno zapovjednik broda je odgovoran za sigurnost broda u smislu čl. 129. st. 1. Zakona o pomorskoj unutrašnjoj plovidbi. Predlaže da ovaj sud reviziju odbije kao neosnovanu.
Državni odvjetnik, kojem je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Što se tiče ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP valja reći da je revident samo općenito naveo kao razlog za izjavljivanje revizije bitne povrede odredbi ZPP, međutim nije određeno naveo koja bi bitna povreda odredbi ZPP bila ostvarena i na koji način.
Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava u smislu čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.
U provedenom je postupku utvrđeno da su stranke sklopile sporazum prema kojem se tužitelj obvezao da će obaviti uslugu spašavanja tuženikove brodice koja se nasukala uz naknadu u protuvrijednosti od 7.800 DEM. Tužitelj je uredno bez štetnih posljedica u svezi njegove radnje obavio uslugu spašavanja, a šteta koja je nastala na motoru u obliku napuknuća koljenaste osovine motora ribarice nije bila prouzročena tužiteljevom radnjom, tužiteljevom uslugom spašavanja, već je ta šteta bila posljedica samog nasukavanja, kojom prilikom je došlo do reflekcije koljenaste osovine glavnog motora i do zamaranja materijala, što je imalo za posljedicu napuknuće prilikom preopterećenja motora. Budući da nije utvrđeno da bi postojala bilo kakva uzročna veza između nastale štete na motoru ribarice i radnji koje je poduzeo tužitelj nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo nalažući tuženiku da plati ugovorenu naknadu za uslugu spašavanja i istovremeno odbivši tuženika sa prigovorom prijeboja do visine ugovorene naknade s osnova nastale štete na motoru.
Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje upućuje revizija, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.
U Zagrebu, 12. prosinca 2002. godine.
Predsjednica vijeća:
Miroslava Vekić, v.r.