Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-3630/1999-2 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses appeal on permanent support contract termination due to breach of oral modifications.

Numero d'incarto Rev-3630/1999-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendants' appeal against the termination of a lifelong support contract. The lower courts found that while the written contract required full performance, valid oral modifications had previously allowed partial fulfillment, which the defendants now refused to honor. The court ruled that the defendants' refusal to perform the original written obligations after the plaintiff requested full performance constituted a breach justifying contract termination.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.; Zakon o obveznim odnosima čl. 71.; Zakon o nasljeđivanju čl. 125. st. 2.: A lifelong support contract may be terminated for non-performance if the obligor's refusal to fulfill original written obligations after a request for full performance demonstrates an intent to evade duties, despite valid oral modifications previously allowing partial performance.

Parole chiave

Generato dall'IA
lifelong support contract termination for breach oral modifications written form requirement non-performance intent civil procedure appeal contractual obligations

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 265. i 268. Zakona o parničnom postupku
čl. 125. st. 2. Zakona o nasljeđivanju
Pravilno je sud primijenio i materijalno pravo, a ono iz čl. 125. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br.
čl. 71. Zakona o obveznim odnosima
Odredbom iz čl. 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3630/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Z. iz S., zastupane po punomoćnici S. Č., odvjetnici iz S., protiv tuženika 1. K. R. i 2. J. R., oboje iz S., i oboje zastupanih po zajedničkoj punomoćnici Z. S., odvjetnici iz S., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županiskog suda u Sisku od 26. veljače 1999. godine, br. Gž-18/99., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 18. studenog 1998. godine, br. P- 753/98., u sjednici održanoj dana 24. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja raskinut je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 25. studenog 1992. godine, između tužiteljice i oboje tuženika, a ovjeren u spisu Općinskog suda u Sisku br. R2-186/92. dana 25. studenog 1992. godine. Ujedno je presudom naloženo brisanje zabilježbe prava tuženika iz ugovora o doživotnom uzdržavanju na nekretninama tužiteljice i to na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, te na jednom jednosobnom stanu br. 7 u S., a zagrade upisane na kč.br. 297/5 iz zk. ul. 1207 k.o. S. Tuženici su obvezani naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.928,00 kn u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženici pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se presuda preinači tako što bi se tužiteljicu s tužbenim

zahtjevom odbilo i obavezalo ju na naknadu parničnog troška tuženicima zajedno sa troškovima žalbe i revizije, a podredno da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. – dalje ZPP), sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je revizijski sud utvrdio da u postupku nisu počinjene, kako bitne povrede na koje se upire revizijom, tako niti ona na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tako, suprotno reviziji, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a ona iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP, jer je sud zakonito proveo postupak i u ovome saslušao, sukladno čl. 265. i 268. ZPP, sve stranke iz ovog postupka na ročištu dana 19. veljače 1997. godine, pa naknadnim saslušanjem samo tužiteljice na ročištu od 10. studenog 1998. godine, u odsutnosti tuženika, ničim nisu povrijeđena propisana načela o saslušanju stranaka, niti je time onemogućeno raspravljanje tuženika u ovome postupku, jer se takvom saslušanju nije protivio, tada prisutni punomoćnik tuženika, a u bitnome tada dati iskaz tužiteljice nije odudarao od ranije datog iskaza u prisutnosti tuženika.

Pravilno je sud primijenio i materijalno pravo, a ono iz čl. 125. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 52/71. i 47/78. – dalje ZN), kada je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen između stranaka, raskinuo.

Ovo stoga što je u postupku utvrđeno da je između stranaka zaključen takav ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 25. studenog 1992. godine, prema kojem su stranke ugovorile i to u toč. II. ovoga ugovora, između ostalog, da se tuženici obvezuju, kao davatelji uzdržavanja, tužiteljici, kao primateljici uzdržavanja, davati potpunu brigu, prehranu, kupovati odjeću, obuću, osigurati svu potrebnu njegu i potrebnu pomoć za slučaj bolesti liječenja i drugog, te plaćati obroke za konačan otkup stana, a u slučaju smrti pokopati ju prema mjesnim običajima, ali da tuženici u takvom opsegu, usmeno izraženom voljom obiju strana, ugovor nisu izvršavali. Utvrđeno je da su oni do 1996. godine, umjesto tužiteljice plaćali mjesečne obroke otkupne cijene tužiteljičinog stana, te prema potrebi tužiteljicu vozili liječniku, a povremeno i nešto popravili u njenom stanu, te da su, kada je tužiteljica to od njih zatražila, odbili pristupiti izvršenju ugovorom preuzetim obvezama u punom opsegu, smatrajući da ih vežu samo naknadna usmena utanačenja.

Odredbom iz čl. 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94. i 7/96. – dalje ZOO), propisano je da su, ako je ugovor zaključen u posebnoj formi, valjana samo ona utanačenja koja su izražena u takvoj formi, ali da će ipak biti punovažna istovremena usmena utanačenja o sporednim točkama o kojima u pismenom ugovoru nije ništa rečeno, ukoliko ona nisu u suprotnosti sa njegovim sadržajem, ili ako nisu protivna cilju zbog kojega je forma propisana. Ovom istom je odredbom propisano da su

punovažna i usmena utanačenja kojima se smanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili obje strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

Prema tome, pravovaljana su bila, usmena utanačenja između stranaka, kojima su eventualno smanjene i olakšane, odnosno na drugi način ugovorene obveze tuženika, kao davatelja uzdržavanja. Zbog toga tužiteljica ne bi mogla osnovano zatražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, zbog njegovog neizvršavanja, kada bi ovaj zatražila za razdoblje izvršenja dok usmeno utanačenje nije opozvala. No, nakon što je 1996. godine, zatražila od tuženika izvršavanje obveza u opsegu kako je ono bilo pismeno utanačen između stranaka (zbog godina starosti i nastupjele nemoći), a tuženici su odbili na zatraženi način postupati, smatrajući i nadalje da su samo u obvezi izvršavanja sukladno usmenom utanačenju, što oni niti revizijom ne spore, ima se smatrati, suprotno reviziji, da time izbjegavaju vršiti obveze u namjeri da se ovih liše.

Nižestupanjski su sudovi zbog toga valjano zaključili da su se na strani tužiteljice ispunile pretpostavke osnovanog traženja raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju po čl. 125. st. 2. ZN i tako ovaj ugovor raskinuli.

Valjalo je zato u svemu reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti i tako u smislu čl. 393. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. travnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.