Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-2050/1997-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal on interest claim for prepayment in property sale contract. Appeal rejected due to lack of legal basis for interest at contract time.

Numero d'incarto Rev-2050/1997-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the County Court's decision denying interest on prepayment for a property sale. The appellant argued that interest should be calculated from the date of payment until delivery, citing the Law on Trade, while the lower courts found no legal basis for such a claim at the time the contract was signed in 1990. The court ruled that since the obligation to pay interest did not exist when the contract was formed and was not agreed upon, the appeal lacked merit and the original judgment stands.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.; čl. 368.; čl. 393.; Zakon o trgovini čl. 2.; Zakon o dopuni Zakona o trgovini čl. 32. st. 3.: An appeal based on the alleged violation of procedural law or incorrect application of substantive law is rejected if the lower court correctly determined that no legal obligation existed at the time of contract formation to grant interest on prepayments.

Parole chiave

Generato dall'IA
property sale contract prepayment interest substantive law application appeal dismissal contract formation time Zakon o trgovini Zakon o parničnom postupku

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.
Zakon o parničnom postupku čl. 368.
Zakon o parničnom postupku čl. 393.
Zakon o trgovini čl. 2.
Zakon o dopuni Zakona o trgovini čl. 32. st. 3.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2050/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Petra Milasa, Ivke Zlokić i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. N. S. i 2. N. S. , oboje iz S., zastupani po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz splita, protiv tuženika L. d.d. S., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu br. Gž- 741/97 od 6. svibnja 1997. godine, kojom je po žalbi tuženika preinačena presuda Općinskog suda u Splitu pod br. II P-757/95 od 12. veljače 1997. godine, u sjednici održanoj dana 12. srpnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime dospjelih zateznih kamata na unaprijed uplaćenu kupoprodajnu cijenu iznos od 937,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 21. srpnja 1992. g. (kao dana podnošenja tužbe) pa do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 1.137,13 kn."

Po žalbi tuženika presudom suda drugog stupnja je suđeno:

I. Uvažava se žalba tuženika te preinačuje pobijana presuda i tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime dospjelih zateznih kamata na unaprijed uplaćenu kupoprodajnu cijenu iznos od 937,00 kuna

sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 21. srpnja 1992. (kao dana podnošenja tužbe pa do isplate).

II. Svaka stranka snosi svoje troškove."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju su izjavili tužitelji, zbog povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu Županijskog suda u Splitu, na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti a tuženik obveže na naknadu parničnog troška.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP), na koju revizijski sud po čl. 368. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Na ostale povrede ZPP revizijski sud pazi samo ukoliko na njih ukazuje revident. Revidenti ne ukazuju niti opisno na bitne povrede odredaba ZPP koje bi počinili nižestupanjski sudovi pri donošenju svoje presude.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom stadiju postupka je prijeporno da li tužiteljima pristoji pravo na kamate na unaprijed plaćena sredstva tuženiku za kupnju stana, obračunate od trenutka njihove uplate tuženiku, pa do dana predaje stana tužiteljima.

Dakle, riječ je o zahtjevu za kamate na unaprijed plaćenu cijenu stana, dakle o tzv. zakonskim kamatama na koje vjerovnik ima pravo kad je to određeno zakonom odnosno kada takva obveza dužnika proizlazi iz ugovornih utanačenja stranaka.

Materijalno pravo prema kojemu valja odlučiti da li tužitelji - kupci mogu od tuženika - prodavatelja zahtijevati kamate ona je materijalnopravna norma koja je bila mjerodavna u vrijeme nastanka obveznopravnog odnosa, odnosno zaključenja ugovora o prodaji (20. svibnja 1990. godine). U vrijeme zaključenja navedenog ugovora više nije bio na snazi Zakon o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada na području prometa robe i usluga o prometu robe i o sistemu mjera kojima se sprječava narušavanje jedinstvenosti jugoslavenskog tržišta na tom području, jer je stavljen izvan snage Zakonom o prestanku važenja Zakona o osnovama poslovanja, a kako u mjerodavno vrijeme nije bio još na snazi Zakon o trgovini ("Narodne novine", br. 53/91) proizlazi da u vrijeme nastanka obveznopravnog odnosa pravo kupca na tzv. zakonsku kamatu na unaprijed plaćenu kupoprodajnu cijenu posebnim zakonom nije bila predviđena. Kako takva obveza za prodavatelja - tuženika ne proizlazi niti iz ugovora zaključenog među strankama, s osnovom

je sud drugog stupnja ocijenio da ne postoji pravna osnova za priznavanje tužitelju zatraženih kamata, pa je stoga s osnovom, preinačenjem presude suda prvog stupnja, tužitelje s tužbenim zahtjevom odbio.

Bez relevantnog učinka je upućivanje revidenta na Zakon o dopuni Zakona o trgovini ("Narodne novine", br. 77/92) i na razloge presude suda prvog stupnja odnosno na okolnost da je riječ o zateznim kamatama koje je tuženik dužan platiti ne samo za vrijeme uplate pojedinih rata do roka predaje stana već i za vrijeme kad je kasnio s ispunjenjem svoje obveze.

Tužitelji pogrešno tumače domašaj odredbe čl. 2. Zakona o dopuni Zakona o trgovini. Tom je zakonskom normom određeno da će se odredbe dopunjenog čl. 32. st. 3. Zakona o trgovini primjenjivati i na ugovore sklopljene prije stupanja na snagu tog zakona, ukoliko nije pravomoćnom odlukom prodavatelj obvezan na plaćanje kamate na unaprijed plaćena sredstva po ugovoru o kupoprodaji. Međutim, navedene odredbe ne mogu se primjenjivati na razrješenje spornog odnosa, jer je ugovor zaključen kada zakonom pravo na kamate nije bilo uopće priznato, a svrha novele nije bila da uvede obvezu plaćanja kamata za vrijeme kad takva obveza nije postojala.

Dakle, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 12. srpnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.