Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-x-257/2009-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses state liability claim for contract breach caused by agricultural cooperative's actions.

Numero d'incarto Rev-x-257/2009-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia rejected the plaintiff's revision against a final judgment denying state liability for a 200,000 kn deposit contract breach. The court found that the Agricultural Cooperative, not the state, was the direct obligor and that the state does not bear liability for the commercial failures of entities it supervises. Consequently, the court ruled that the state is not responsible for damages resulting from the non-performance of contractual obligations by supervised legal persons.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o parničnom postupku; Zakon o sustavu državne uprave; Zakon o Narodnoj banci Hrvatske; Zakon o poreznoj upravi; Zakon o financijskoj policiji: The state is not liable for damages caused by the breach of contract or non-performance of obligations by legal persons it supervises, as such liability is limited to direct illegal acts by state bodies against foreigners.

Parole chiave

Generato dall'IA
state liability contractual breach supervisory authority agricultural cooperative revision procedure Zakon o sustavu državne uprave Zakon o parničnom postupku

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. Zakona o parničnom postupku
čl. 67. Zakona o sudovima
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08; dalje: ZPP) učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava – odredbe čl. 67. Zakona o sudovima i čl.
čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave
Zakona o sudovima i čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave.
čl. 50. st. 1. Zakona o Narodnoj banci Hrvatske
Prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o Narodnoj banci Hrvatske („Narodne novine“ broj 35/95.
čl. 9. Zakona o poreznoj upravi
čl. 5. Zakona o financijskoj policiji
Prema odredbi čl. 5. Zakona o financijskoj policiji („Narodne novine“ broj 89/92., 16/93., 94/93.
čl. 393. ZPP
Zbog tih je razloga, temeljem čl. 393. ZPP, valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Rev-x-257/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz S. B., kojeg zastupa E. H., odvjetnik iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4903/08 od 4. studenog 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-13682/99 od 20. veljače 2008., u sjednici održanoj 9. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4903/08 od 4. studenog 2008. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 3903/08 od 4. studenog 2008. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-13682/99 od 20. veljače 2008., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 200.000,00 kn spp. Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08; dalje: ZPP) učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava – odredbe čl. 67. Zakona o sudovima i čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave. Predlaže da se ista preinači i prihvati tužbeni zahtjev, ili da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392.a/ ZPP.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP nije ostvaren, jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, s tim što je pri tome zauzeo drukčije pravno shvaćanje od onog kojeg zastupa tužitelj.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj sa Štedno-kreditnom službom „Pučka štedionica“ Poljoprivredne zadruge „S.“ p. o. Š. (dalje: ŠKS „Pučka štedionica“), čiji je pravni sljednik Štedno-kreditna služba „S.“ Poljoprivredna zadruga Z., u ime i za račun Poljoprivredne zadruge „S.“ p. o. (dalje: PZ „S.“), čiji je pravni sljednik „S.“ Poljoprivredna zadruga, Š., (dalje: „S.“ PZ) 16. rujna 1997., 15. listopada 1997. i 7. studenog 1997. zaključio Ugovor o oročavanju depozita u iznosu od 200.000,00 kn, s tim da na kraju Ugovora uz potpis stoji oznaka PZ „S.“, s otisnutim štambiljem sa sadržajem: Poljoprivredna zadruga, Š., kako je vidljivo iz navedenih Ugovora, te da mu, zbog blokade računa ŠKS „Pučka štedionica“ i „S.“ PZ, 9. svibnja 1998. nije vraćen deponirani novac u iznosu od 200.000,00 kn. Na tako utvrđeno činjenično stanje, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odlučili da tužbeni zahtjev nije osnovan i istog odbili.

Ugovori o depozitu sklopljeni su 16. rujna 1997., 15. listopada 1997. i 7. studenog 1997., dok je 9. svibnja 1998., prema navodima u tužbi, blokiran račun Štedno-kreditne službe i Poljoprivredne zadruge „S.“ Š..

Tužitelju je, dakle, šteta nastala kada mu na njegov zahtjev nije vraćen novac kojeg je deponirao. Zbog toga se na sporni odnos primjenjuju propisi o odgovornosti tužene koji su bili na snazi u to vrijeme.

Prema odredbi čl. 67. tada važećeg Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 3/94., 100., 96. i 131/97.) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Štedno- kreditna služba Poljoprivredne zadruge S. Š. osnovana je sukladno Zakonu o štedno- kreditnim organizacijama („Narodne novine“ broj 57/89), koji je uređivao osnivanje, upravljanje i poslovanje štedno-kreditnih zadruga i štedno-kreditnih službi pri poljoprivrednim, zanatskim i drugim zadrugama, osnovnim zadružnim organizacijama i osnovnim organizacijama kooperanata (čl. 1.). Štedno-kreditna služba je prema odredbi čl. 5. toga Zakona imala svojstvo pravne osobe. Taj Zakon je prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o štedno-kreditnim zadrugama („Narodne novine“ broj 47/98.). Postojeće štedno- kreditne zadruge i štedno-kreditne službe su se bile dužne organizirati i uskladiti svoje poslovanje s odredbama Zakona o štedno-kreditnim zadrugama do 31. prosinca 1998.

Ne može se, dakle, govoriti o nezakonitom ili nepravilnom radu Trgovačkog suda u Zagrebu (ranije: Okružnog privrednog suda) zbog toga što je u sudski registar temeljem rješenja broj: Fi-2639/90-2 od 3. listopada 1990. upisao pravnu osobu Štedno-kreditna služba Poljoprivredne zadruge S. Š., a u osnovi ni zbog toga što je nakon toga vršio promjene podataka temeljem podnesenih prijava. Istina, temeljem rješenja istog suda broj: Fi-5485/95 od 2. lipnja 1995. izvršen upis promjene tvrtke od „Pučka štedionica“ štedno-kreditna služba Poljoprivredne zadruge S. u Štedno-kreditna služba „Pučka štedionica“ Poljoprivredne zadruge S., kada je bio na snazi Zakon o bankama i štedionicama („Narodne novine“ broj 94/93., 12/95., 24/96., 46.,/97. – pročišćeni tekst, 89/98), a koji je odredbom čl. 54. st. 1. propisivao da se u registar nadležnog suda ne smije upisati naziv koji u sebi sadrži naziv „banka“ ili „štedionica“ ili izvedenicu iz tih riječi, ako pravna osoba nije registrirana u skladu s tim Zakonom. Trgovački sud u Zagrebu je dopustio upis tvrtke pravne osobe koja je sadržavala riječ „štedionica“ iako ta pravna osoba nije bila registrirana u skladu sa Zakonom o bankama i štedionicama.

Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja da ta činjenica u konkretnom slučaju nije u uzročnoj vezi s nastankom štete. Treba imati na umu da u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99. i 88/01 – dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05.) za štetu odgovara ona osoba koja ju je uzrokovala. Tužiteljici je šteta nastala zbog toga što pravna osoba s kojom je sklopila ugovor nije ispunila preuzetu ugovornu obvezu i nije joj vratila deponirani novac. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio (čl. 262. st. 2. ZOO). Utvrđeno je da je tužiteljica sklopila ugovore s Poljoprivrednom zadrugom S., Š., koja je kao dužnik i odgovorna za štetu. U tim ugovorima označena je i Štedno-kreditna služba „Pučka štedionica“, ali uz oznaku „U ime i za račun S. PZ Š.“.

Činjenica da je u tvrtki zastupnika Poljoprivredne zadruge S., Š., (ugovorne strane iz ugovora o depozitu) bila sadržana riječ „štedionica“ i da ju je Trgovački sud u Zagrebu (prilikom upisa promjene podataka) s tom riječju upisao u sudski registar nije relevantna za ishod spora, neovisno o tome što tužitelj tijekom postupka ponavlja da je bio u zabludi u osobi s kojom sklapa ugovor. Tužiteljica nije propustom tuženice (Trgovačkog suda u Zagrebu) dovedena u bitnu zabludu s obzirom na osobu s kojom je sklopila ugovor u smislu odredbe čl. 61. ZOO, jer je u ugovoru navedeno da je ugovorna strana Poljoprivredna zadruga S. (što je vidljivo iz uvoda i potpisa ugovora na kraju teksta ugovora).

Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljnjoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir onaj koji je pravno relevantan jer je adekvatan i tipičan. Tipičan je onaj uzrok koji redovno dovodi do određene štete, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice. Isključuju se svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak takve štete. Činjenica da je Trgovački sud u Zagrebu prilikom upisa promjene tvrtke pravne osobe (koja je pri sklapanju ugovora o oročavanju depozita s tužiteljem nastupala kao zastupnik druge ugovorne strane) dopustio da se u nazivu tvrtke te pravne osobe upiše riječ „štedionica“ može biti samo u vrlo udaljenoj vezi s nastalom štetnom posljedicom pa se ne može se smatrati uzrokom štete koja je nastala tužitelju (nije uzrok uz koji bi se mogle vezati štetne posljedice koje su nastale).

Ne postoji ni odgovornost tuženice za štetu zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave kako se navodi u reviziji. Prema odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 75/93. i 92/96.) za štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska. Pozivanje tužiteljice na opću odredbu iz čl. 172. st. 1. ZOO, po kojoj pravna osoba odgovara za štetu koju njezin organ uzrokuje trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija ne može dovesti do drugačijeg ishoda spora. Zakon o sustavu državne uprave kao posebni zakon ima prednost u primjeni.

Propisi koji uređuju pitanje nadzora od strane pojedinih tijela državne uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave ne upućuju na zaključak da bi država odgovarala za štetu učinjenu radom osoba koje je trebalo nadzirati. Prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o Narodnoj banci Hrvatske („Narodne novine“ broj 35/95. – pročišćeni tekst) Narodna banka Hrvatske kontrolira da li su ispunjeni propisani uvjeti za poslovanje banke, kontrolira poslovanje banke te donosi mjere za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti. Poljoprivredna zadruga S. s kojom je tužiteljica sklopila ugovor ne spada u krug pravnih osoba čiji rad kontrolira Narodna banka Hrvatske. Iz odredbi Zakona o poreznoj upravi („Narodne novine“ broj 75/93.) kojima su određeni poslovi koje obavlja porezna uprava (čl. 3., 5., 6. i 7.), posebno iz odredbe čl. 9. o poreznom nadzoru, prema kojoj redovni nadzor obračunavanja i plaćanja poreza, pristojbi i drugih proračunskih prihoda kod poreznih obveznika (pravnih i fizičkih) obavljaju ovlašteni djelatnici Porezne uprave, ne može se izvoditi zaključak o odgovornosti tuženice za štetu. Zadatak je Porezne uprave poduzimati radnje u svrhu naplate poreza, pristojbi i drugih proračunskih prihoda, pa je zbog eventualnih njezinih propusta šteta mogla nastati tuženoj državi. Prema odredbi čl. 5. Zakona o financijskoj policiji („Narodne novine“ broj 89/92., 16/93., 94/93. i 28/94.) Financijska policija obavlja kontrolu pravilnosti primjene zakona u pogledu načina plaćanja roba i usluga i dostavljanja podataka o tome.

Može se, dakle, reći da država putem svojih tijela uprave i pravnih osoba koje imaju ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave kontrolira i nadzire postupaju li njezini građani i pravne osobe sukladno zakonu; konkretno kada su u pitanju pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost nadzire pravilnost primjene propisa kojima se uređuje ta djelatnost, ali ne odgovara za štetu koju svojim poslovanjem, odnosno neizvršavanjem preuzetih ugovornih obveza nanesu svojim ugovornim partnerima. Odgovornost države nije tako široko postavljena. Država odgovara za štetu koju u smislu odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave svojim nezakonitim ili nepravilnim radom nanesu tijela državne uprave „stranci“, dakle osobi koja je u određenom konkretnom postupku stranka, a ne općenito svakoj osobi kojoj bi mogla nastati šteta zbog toga što tijela državne uprave nisu dovoljno aktivna u nadziranju građana i pravnih osoba u tome pridržavaju li se propisa. Ako bi se prihvatilo kao pravilno pravno shvaćanje tužitelja, država bi odgovarala gotovo za svaku štetnu radnju svojih građana i pravnih osoba, jer država je općenito dužna nadzirati i sprječavati njihove nezakonite radnje. Tužiteljici je šteta nastala zbog toga što joj njezin ugovorni partner (Poljoprivredna zadruga S.) nije ispunila preuzetu ugovornu obvezu. Dakle, kršenje ugovorne obveze je uzrok štete, a ne neprovođenje nadzora od strane tijela državne uprave.

Zbog tih je razloga, temeljem čl. 393. ZPP, valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 9. prosinca 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.