Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Povrv-372/2016-12 Generato dall'IA

Court partially upheld enforcement order while rejecting excessive attorney fees and unproven expenses.

Numero d'incarto Povrv-372/2016-12
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The court partially upheld a payment order requiring the defendant to pay over 115,000 kn to the plaintiff, while striking down specific enforcement costs. The plaintiff requested full reimbursement of enforcement and litigation expenses, but the court found that certain fees were unnecessary, unproven, or already covered by prior rulings. Consequently, the court awarded only the specific, documented legal representation costs and rejected the remainder of the expense claim.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; Zakon o sudskim pristojbama: The court must strictly verify the necessity and documentation of legal expenses, awarding only those costs directly proven as essential for the proceedings and rejecting inflated or redundant charges.

Parole chiave

Generato dall'IA
enforcement order attorney fees litigation costs legal representation expense verification enforcement proceedings court fees

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15)
Zakon o sudskim pristojbama (NN 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15)

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Poslovni broj: 1 Povrv-372/16-12

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU

Braće Radića 2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Kseniji Flack-Makitan, na prijedlog sudske savjetnice Janje Topol, u pravnoj stvari tužitelja B. – A. d.o.o., D., , OIB …, kojeg zastupa punomoćnik, V. M., odvjetnik iz R., , protiv tuženika A.-D. S. d.o.o., Č., , OIB …, radi isplate iznosa od 115.117,35 kn, nakon glavne rasprave zaključene 16. svibnja 2017. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 30. lipnja 2017.,

p r e s u d i o j e

I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. C. iz Č. poslovni broj Ovrv-1281/16 od 6. lipnja 2016., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku tuženiku A.-D. S. d.o.o., Č., , OIB …, da tužitelju B. – A. d.o.o., D., OIB …, u roku od 8 dana isplati iznos od 115.117,35 kn sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.488,83 kn od 30. lipnja 2015.,

- na iznos od 11.716,16 kn od 28. srpnja 2015.,

- na iznos od 2.156,25 kn od 8. listopada 2015.,

- na iznos od 8.341,55 kn od 1. studenog 2015.,

- na iznos od 5.509,08 kn od 3. kolovoza 2015.,

- na iznos od 25.096,52 kn od 26. listopada 2015.,

- na iznos od 193,75 kn od 29. studenog 2015.,

- na iznos od 50.465,24 kn od 27. siječnja 2016.,

- na iznos od 3.150,00 kn od 3. veljače 2016.,

- na iznos od 2.937,50 kn od 16. ožujka 2016.,

- na iznos od 4.062,50 kn od 17. ožujka 2016.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.626,17 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok se ukida platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 475,29 kn i predvidivi trošak u iznosu od 2.262,50 kn, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Nalaže se tuženiku A.-D. S. d.o.o., Č., , OIB …,, da tužitelju B. – A. d.o.o., D., , OIB …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.532,25 kn, u roku od 8 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 28.405,25 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Na prijedlog tužitelja od 2. lipnja 2016. javni bilježnik J. C. iz Č. donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1281/16 od 6. lipnja 2016., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 115.117,35 kn sa zateznim kamatama koje teku od zakašnjenja tuženika kao dužnika do isplate, kao i naknaditi mu nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.101,46 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te predvidivi trošak u iznosu od 2.262,50 kn, sve u roku od osam dana, te je pritom određena ovrha radi namirenja te tražbine.

Tuženik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi u kojem je naveo da podnosi prigovor iz razloga što je između stranaka dogovoreno plaćanje u obrocima. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-372/16-4 od 27. rujna 2016. stavio rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha izvan snage i ukinuo je provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tužitelj je u podnesku od 21. studenog 2016. (list 48) obrazložio da se tražbina tužitelja temelji na ugovorima o kupoprodaji na temelju kojih je tužitelj tuženiku isporučio robu koju tuženik nije platio. Tužitelj je kao dokaz dostavio račune, otpremnice i prijevoznice iz kojih je razvidno da je roba slana tuženiku putem prijevoznika L. a. C. d.o.o. te da je tuženik robu zaprimio.

Tuženik se tijekom postupka nije očitovao na navode tužitelja, nije u spis dostavio dokaze kojima bi iste osporio, a niti se odazvao pozivima suda da pristupi na zakazana ročišta.

Između stranaka nije sporno da je tužitelj tuženiku isporučio robu naznačenu na utuženim računima, te da mu tuženik navedenu robu nije platio.

Između stranaka je sporno dospijeće tražbine, odnosno da li je poslovni dogovor bio da se tražbina podmiri u obrocima.

Tijekom postupka izvršen je uvid u izvode iz sudskog registra za stranke, utužene račune (list 4 do 16), izvod iz otvorenih stavki (list 30), analitičku karticu kupaca (list 31), račune (list 33 do 46), otpremnice s prijevoznim listovima (list 49 do 58) i dopis Porezne uprave, Područni ured Sjeverna Hrvatska, Ispostava Čakovec od 7. prosinca 2016. (list 61). Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se sasluša zastupnik po zakonu tužitelja S. Š., svjedoci G. D., radnici društva L. a. C. d.o.o. te prijedlog da sud pribavi podatke od društva L. a. C. d.o.o., jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.

Tužbeni zahtjev odnosi se na neplaćenu cijenu za isporučenu robu na temelju ugovora o kupoprodaji pokretnina koji je uređen odredbama čl. 376. do čl. 455. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015, dalje u tekstu ZOO).

Porezna uprava je dopisom od 8. prosinca veljače 2017. obavijestila sud da je tuženik na temelju dijela utuženih računa, i to računa broj 675-11-1, 1013-11-1, 2944-11-1, 2992-11- 1, 3384-11-1, koristio pravo na odbitak pretporeza, te se smatra se tražbina tužitelja u tom dijelu postoji te je na tuženiku teret dokazivanja da dokaže suprotno, sukladno čl. 221.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/02, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

Međutim, čak i bez obzira na podatke dobivene od Porezne uprave, teret dokazivanja u ovom postupku bio je na tuženiku, budući da isti tijekom postupka nije osporio osnov niti visinu tražbine tužitelja, već samo činjenicu dospijeća iste, budući da je naveo da su stranke ugovorile plaćanje „u obrocima“, slijedom čega je teret dokazivanja ove činjenice upravo na tuženiku. Međutim, tuženik radi dokazivanja svojih navoda nije predlagao nikakve dokaze kojima bi dokazao na koji način i kojom dinamikom su stranke ugovorile isplatu cijene za prodanu robu.

S druge strane, na svakom od utuženih računa koje je kao dokaz dostavio tužitelj, naznačeno je, cit: „Način plaćanja: odgoda 90 dana“ te „rok plaćanja“ za svaki pojedini račun, dakle, datum dospijeća svakog pojedinog računa, sukladno kojim datumima je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate. Na utuženim računima također nije navedeno da bi se isti plaćali u obrocima.

Dakle, tuženik na kojem je bio teret dokazivanja njegovih navoda, nije predlagao dokaze kojima bi osporio tražbinu tužitelja, a niti kojima bi dokazao svoje navode, dok je tužitelj dokazao osnov i visinu svoje tražbine, radi čega je sud je ocijenio tražbinu tužitelja osnovanom temeljem čl. 376. ZOO, te je platni nalog održao na snazi sukladno čl. 451. st. 3. ZPP. Tuženik je obvezan na isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama dosuđenima u skladu s čl. 29. ZOO, radi zakašnjenja s ispunjenjem obveze sukladno čl. 183. ZOO. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, jer je tuženik u cijelosti izgubio u sporu.

Odluku o troškovima postupka ovrhe sud je donio primjenom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14) i čl. 451. st. 3. ZPP, održavši na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troška tužitelju od strane tuženika u iznosu od 4.626,17 kn, koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 1.501,17 kn koji je obračunat u skladu sa Pravilnikom o nagradama i naknadi troška javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11, 114/12) te od odvjetničkog troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 3.125,00 kn koji je obračunat sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15). Sud je ukinuo djelomično ovaj platni nalog i odbio dio zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 475,29 kn koji se odnosi na „materijalni“ trošak i trošak dostave jer nastanak ovih troškova nije ničime dokumentiran te na preostali iznos neosnovano zatraženog PDV.

Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 8.532,25 kn, obračunat sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), koji se odnosi na trošak sastava podneska od 31. kolovoza 2016. u iznosu od 3.125,00 kn (tbr. 8.1), trošak zastupanja na ročištu 23. studenog 2016. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 781,25 kn (tbr.9.5), trošak pristupa na ročište 16. svibnja 2017. u iznosu od 3.125,00 kn (tbr.9.1), trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 1.501,00 kn sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15).

Tužitelju nije priznat trošak u ukupnom iznosu od 28.405,25 kn, koji se odnosi na sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 3.125,00 kn, jer je taj trošak priznat rješenjem o ovrsi, trošak sastava podesaka od 15. studenog 2016. i 18. studenog 2016. za svaki iznos od 3.125,00 kn, jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka te je tužitelj sve isprave mogao dostaviti i sve dokazne prijedloge predložiti u podnesku od 31. kolovoza 2016. ili na pripremnom ročištu, dio troška za pristup na ročište 23. studenog 2016., jer se radilo o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja. Tužitelju nisu priznati putni trošak Rijeka- Varaždin-Rijeka dva puta po 1.000,00 kn, trošak izbivanja iz pisarnice dva puta po 6 sati (dva puta po 1.875,00 kn) te troškovi autoceste dva puta po 250,00 kn, jer je tužitelj mogao angažirati odvjetnika iz Varaždina, te ovi troškovi nisu bili nužni za vođenje parnice, trošak sastava podneska s troškovnikom u iznosu od 1.562,50,00, jer je sadržaj istog mogao biti iznesen na posljednjem ročištu za glavnu raspravu te nije bio nužan za vođenje postupka. Tužitelju nije priznat materijalni trošak u iznosu od 400,00 kn jer nije jasno na što se isti odnosi te nije ničim dokumentiran, trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 5.000,00 kn, jer isti nije nastao, te trošak pristojbe za presudu koji premašuje iznos od 1.501,00 kn, jer nije niti nastao. Tužitelju nije priznat trošak dolaska na ročište za objavu presude u iznosu od 625,00 kn, jer isto nije bilo potrebno za vođenje parnice s obzirom na to da ovaj sud koristi e-Oglasnu ploču putem koje stranke mogu bez dodatnih troškova preuzeti ovu presudu.

U V., 30. lipnja 2017.

SUDAC:

Ksenija Flack-Makitan, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u četiri istovjetna primjerka.