Supreme Court dismisses extraordinary appeal as legal issue does not threaten uniform law application.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's extraordinary appeal against a pension difference claim. The lower courts had rejected the request based on established precedent regarding the calculation of pension arrears. The court ruled that since the lower courts' decision aligned with existing Supreme Court jurisprudence, the issue did not threaten the uniform application of law or citizen equality required for an extraordinary appeal.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku; extraordinary appeals are inadmissible when the contested decision aligns with existing supreme court jurisprudence, thereby failing to demonstrate a threat to the uniform application of law or citizen equality.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev-x 484/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S., zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-4659/08 od 25. rujna 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-2209/05 od 20. svibnja 2008., u sjednici održanoj 12. ožujka 2013.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku za manje isplaćene mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 1993. do 15. svibnja 1998., u iznosu 53.568,09 kn s pripadajućom kamatom, te zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na zakašnjelo isplaćene razlike mirovine na pojedinačno navedene iznose kao i naknadu troška parničnog postupka.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv presude drugostupanjskog suda tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku, budući se u konkretnom slučaju radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Tužitelj predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači obje nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj je u predmetnoj reviziji predložio preispitivanje sudske prakse, pozivajući se pritom na revizijsku odluku broj Rev-835/06 od 27. kolovoza 2008.
Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.
Revizija tužitelja nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojim je ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka (tzv. redovna revizija), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju), ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice iz razloga navedenih u toč. 1. – 4. st. 2. istog članka ZPP.
Tužitelj se u reviziji posebno poziva na sadržaj Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998., u kojoj je ocijenjeno da su ukinutim odredbama Zakona o usklađivanju mirovina oštećeni umirovljenici zbog djelomičnog usklađenja mirovina u razdoblju od 1. rujna 1993. do 31. prosinca 1998., jer se izračun mirovina vršio u skladu s Uredbama Vlade Republike Hrvatske, a ne prema kriterijima Zakona o osnovnim pravima iz mirovinsko-invalidskog osiguranja ("Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZOPMIO) i Zakona o mirovinsko-invalidskom osiguranju ("Narodne novine" broj 24/84 - dalje: ZMIO). Pri tome se u reviziji navodi da sudovi pogrešno tumače odredbu čl. 42. Zakona o umirovljeničkom fondu a kojim je predviđen način obeštećenja, kao jedini put ostvarenja prava na razliku mirovine odnosno obeštećenja.
Prema toč. 3. st. 2. čl. 382. ZPP izvanredna revizija je dopuštena ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
U postupku sudovi su utvrdili da je tuženik korisnik prava na mirovinu te da mu je od 1. kolovoza 1993. do 31. prosinca 1998. isplaćena niža mirovina od one koja ga je pripada po tada važećim propisima Zakona o osnovnim pravima iz mirovinsko-invalidskog osiguranja ("Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZOPMIO), čl. 30. st. 1., Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine" broj 24/84 - dalje: ZMIO), čl. 121. st. 1. kao i važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 2/98), koja razlika iznosi 53.586,09 kn. Nadalje, kako tužitelj nije povukao tužbu, nije stekao prava člana Umirovljeničkog fonda prema Zakonu o umirovljeničkom fondu ("Narodne novine" broj 93/05 i 41/07), kao i Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. ("Narodne novine" broj 105/04). Inače, nezakonitost u postupanju tuženika pri određivanju mirovina utvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I- 283/1997 od 12. svibnja 1998. kojom su ukinute odredbe čl. 1., 2., 3., 4. i 6. Zakona o usklađivanju mirovina i drugih novčanih primanja iz mirovinsko-invalidskog osiguranja te upravljanja fondovima mirovinsko i invalidskog osiguranja ("Narodne novine" broj 20/97).
Iz navedenog sudovi su zaključili da tužitelj svoje pravo može ostvariti samo kao korisnik Umirovljeničkog fonda. Kako pak tužitelj nije odabrao mogućnost obeštećenja putem Umirovljeničkog fonda budući nije povukao tužbu, u smislu čl. 2. st. 1. Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998., odbili su tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
O pitanju je li tužitelj svoje pravo na isplatu razlike mirovine odnosno obeštećenja trebao ostvariti na temelju Zakona o umirovljeničkom fondu ("Narodne novine" broj 93/05 i 41/07 - čl. 42. st. 2.) odnosno Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998., ovaj sud je već izrazio pravno shvaćanje u istovrsnom predmetu (odluka Rev-835/06 od 27. kolovoza 2008. objavljena na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27. travnja 2009. i drugim odlukama ovoga suda - Rev- 627/08) a prema kojem tužitelj kao korisnik Umirovljeničkog fonda može ostvariti određenu naknadu, (razliku mirovine) koju rješenjem utvrđuje tuženik.
Kako su u konkretnom slučaju o ovom pravnom pitanju nižestupanjski sudovi zauzeli pravno shvaćanje, koje je u skladu sa već izraženim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, očito je da nema pretpostavki za izvanrednom revizijom u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te se revizija tužitelja u ovom slučaju ukazuje nedopuštenom.
Naime, pobijana presuda utemeljena je na pravnom shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju zauzetom u navedenim predmetima (Rev-835/06) čime nije, dakle, dovedeno u pitanje jedinstvena primjena zakona i ravnopravnosti građana. Stoga je ocjenjeno da pravno pitanje zbog kojega je revizija izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. toč. 1. do 4. ZPP.
Prema izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravna osnova za određivanje visine mirovine, tj. kolika bi se mirovina trebala isplaćivati tužitelju su, pravomoćna rješenja tuženika po kojima je mirovina i isplaćivana. Sud nije ovlašten ocjenjivati zakonitost rješenja tuženika, pa tako ni ocjenjivati utvrdili dali bi tužitelju pripadala mirovina u većem iznosu od one koja mu se isplaćuje na temelju pravomoćnih rješenja tuženika. Zakonitost rješenja tuženika mogla se ispitivati u upravnom postupku, a u upravnom sporu odlučuje se o zakonitosti akata državnih tijela.
S obzirom pak na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske po kojoj su ukinute kao protuustavne neke odredbe Zakona o usklađivanju mirovina i drugih novčanih primanja iz mirovinskog ili invalidskog osiguranja te upravljanju fondovima mirovinskog i invalidskog osiguranja ("Narodne novine" broj 20/97) treba reći da je donesen Zakon o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. (“Narodne novine”, broj 105/04 i 19/07) prema kojem tuženik utvrđuje razlike između mirovine koja pripada korisnicima mirovine i isplaćenih mirovina. Prema pak, Zakonu o umirovljeničkom fondu (“Narodne novine”, broj 93/95 i 41/07), tužitelj pod određenim pretpostavkama (čl. 42. st. 2.) može ostvariti odgovarajuću naknadu.
Naime, člankom 3. citiranog Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. propisano je da će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po službenoj dužnosti radi obeštećenja korisnika mirovine utvrditi razliku mirovine za svakog korisnika koja pripada umirovljenicima, time da će se prema čl. 1. st. 2. Zakona o umirovljeničkom fondu obeštećenje ostvariti putem posebnog fonda.
Obzirom na navedeno, temeljem čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. ožujka 2013.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.