Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1709/2012-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal for damages regarding seized inventory and lost business profits.

Numero d'incarto Rev-1709/2012-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court judgment denying her claims for damages. The plaintiff alleged she lost inventory value and business profits because the defendant removed her equipment from a leased space without permission. The court upheld the lower court's decision, ruling that the plaintiff failed to prove the defendant's removal caused the alleged financial losses. Consequently, the appeal was rejected as unfounded under the Civil Procedure Act.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o parničnom postupku čl. 392.a st. 1.; The court may reject an appeal when the appellant fails to prove the causal link between the defendant's act and the claimed financial loss.

Parole chiave

Generato dall'IA
Civil Procedure Act Appeal Dismissal Damages Claim Causation of Loss Business Profit Inventory Seizure Burden of Proof

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Zakon o parničnom postupku čl. 392.a st. 1.
Zakon o parničnom postupku čl. 393.
Zakon o parničnom postupku čl. 396.a st. 1.
Zakon o parničnom postupku čl. 396.a st. 2.

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
Općinski sud u Puli-Pola posl. br. P-814/06-40 od 26. veljače 2009.
Županijski sud u Puli-Pola posl. br. Gž-2259/09-2 od 9. svibnja 2011.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1709/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. G. iz P., zastupane po punomoćnicima G. G., suprugu - iz P., i M. Č., odvjetniku iz P., protiv tuženice M. B. iz P., zastupane po punomoćnicima V. Š. i I. Š., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. Š. i I. Š. iz R., radi naknade štete, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužiteljice M. B. iz P., zastupane po punomoćnicima V. Š. i I. Š., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. Š. i I. Š. iz R., protiv protutuženice L. G. iz P., zastupane po punomoćnicima G. G., suprugu - iz P., i M. Č., odvjetniku iz P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-2259/09-2 od 9. svibnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-814/06-40 od 26. veljače 2009., u sjednici održanoj 26. travnja 2016.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom su odbijeni:

- u st. I. izreke, zahtjevi tužiteljice:

a) na obvezivanje tuženice platiti joj 202.000,00 kn s zakonskom zateznom kamatom od 23. siječnja 2002. do isplate,

b) na obvezivanje tuženice platiti joj 240.000,00 kn s zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na 60.000,00 kn od 23. siječnja 2003. do isplate,

- na 60.000,00 kn od 23. siječnja 2004. do isplate,

- na 60.000,00 kn od 23. siječnja 2005. do isplate,

- na 60.000,00 kn od 23. siječnja 2006. do isplate,

- u st. II. izreke, protutužbeni zahtjev protutužiteljice na obvezivanje protutuženice naknaditi joj štetu "u mjesečnom iznosu 720,00 kn počev od mjeseca veljače 2002. pa nadalje do isplate, te da na svaki takav mjesečni iznos plati zakonsku zateznu kamatu koja na svakomjesečni iznos teče od 01. dana tekućeg mjeseca (počev od 01. veljače 2002. godine) pa do isplate.",

dok je u st. III. izreke, tužiteljica ujedno i protutuženica obvezana tuženici ujedno i protutužiteljici naknaditi parnični trošak od 30.500,00 kn.

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim su odbijeni njezini zahtjevi tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se osporena presuda preinači i tužbeni zahtjevi prihvate u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tužiteljica poziva (iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

Valja pritom imati na umu da je osporena presuda donesena povodom pravnog lijeka podnesenog protiv prvostupanjske presude - s kojom čini (obzirom da može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja) određeno pravno jedinstvo, te da je temeljena na činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda - jasno izraženom u prvostupanjskoj presudi, tako da drugostupanjski sud nije povrijedio niti jednu postupovnu odredbu time što nije ponovio sve razloge na kojima je temeljena prvostupanjska presuda.

Navodi kojima revidentica dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova o njezinoj neaktivnosti i posljedicama ove - uz tvrdnju da je u postupku propušteno cijeniti postupanje tuženice (koja nije poštivala s njom postignuti sporazum, odbila je produžiti ugovor na dogovorenih daljnjih 5 godina - i nije priznala njezina ulaganja u prijeporni prostor), u biti su samo prigovori činjenične naravi - kojima revidentica iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, različitu od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te kojima sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje ona nalazi istinitim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), u ovome stupnju postupka ne mogu se uzeti u razmatranje.

Navedeno valja sagledati i u svjetlu (pravilnog) shvaćanja da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što revidentica ocjenom dokaza nije zadovoljna i smatra da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog (o osnovanosti njezinih zahtjeva: jer ne bi trpjela nikakvu štetu da "tuženica nije protupravno postupala i odnijela njezine stvari u nepoznatom pravcu bez obavijesti o tome"), drugostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo revidentice.

Revidentica pogrešno smatra i da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njezine prijedloge za provođenje i drugih dokaza, a da je i time što je takve odbio počinio bitnu postupovnu povredu.

Zaključak o tome je li počinjena bitna postupovna povreda u situaciji kad sud ne prihvati svaki prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocijene je li takvim postupanjem sud nezakonito (u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a) uskratio stranci mogućnost raspravljanja.

U odnosu na to za odgovoriti je da je u konkretnom slučaju revidentici raspravljanje o predmetu spora omogućeno već i time što je pozivana na ročišta na kojima se mogla izjasniti o provedenim dokazima i navodima tuženice, odnosno time što joj je dana prilika da predlaže dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno sve ono što je predložila i zahtijevala (i što je time nezadovoljna) - jer su sudovi našli da je predmet spora dovoljno raspravljen već i s provedenim dokazima i da se već i njihovom ocjenom mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku o tome predmetu, ne može s osnovom temeljiti stav o povredi počinjenoj po sudu.

U odnosu na osporenu presudu o predmetu spora nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora u revizijskom stupnju zahtjevi su tužiteljice:

- na obvezivanje tuženice platiti joj 202.000,00 kn s zakonskom zateznom kamatom od 23. siječnja 2002. do isplate,

- na obvezivanje tuženice platiti joj i 240.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je 11. ožujka 1993. tužiteljica kao najmoprimac sklopila s tuženicom kao najmodavcem ugovor o najmu stana - poslovne prostorije u R., …, i to za razdoblje od 1. travnja 1993. do 1. travnja 1998.,

- da je na temelju tog ugovora tužiteljica u zakupljenom prostoru otvorila F.-f.-B." i u njemu u razdoblju od 1. travnja 1993. do 1. travnja 1998. obavljala ugostiteljske usluge pečenjarnice,

- da je rješenjem Županijske turističke inspekcije, Ureda za turizam, Ispostave R. od 16. listopada 1998. tužiteljici, kao vlasnici pečenjarnice pod nazivom F.-f.-B. u R., …, zabranjeno pružanje ugostiteljskih usluga pečenjarnice u zakupljenom prostoru - sve dok ne ishodi rješenje nadležnog tijela državne uprave da je udovoljeno minimalnim uvjetima i uvjetima za kategorizaciju, da bi 15. prosinca 1998. bio stavljen službeni pečat na poslovni prostor i inventar pečenjarnice,

- da je presudom Općinskog suda u Rovinju posl. br. P-92/98-36 od 14. srpnja 2000. (potvrđenom presudom Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-2883/00-4 od 1. listopada 2001.) tužiteljica (u postupku u kojemu je ta presuda donesena: tuženica L. G.) obvezana predati tuženici (u postupku u kojemu je ta presuda donesena: tužiteljici M. B.) stan i poslovni prostor kojeg je prethodno zakupila (ovdje prijeporan) - i to slobodnog od svojih osoba i stvari,

- da je po prijedlogu tuženice za prinudnim ostvarenjem obveze tužiteljice, podnesenom jer tužiteljica nije postupila po prethodno navedenoj (pravomoćnoj) presudi, Općinski sud u Rovinju rješenjem posl. br. Ovr-806/01-2 od 21. studenoga 2001. (na temelju ovršne presude toga suda posl. br. P-92/98-36 od 14. srpnja 2000.) odredio ovrhu udaljenjem ovršenice L. G. i uklanjanjem svih njezinih stvari iz prijepornog stana i poslovnog prostora i predajom ovih ("bez osoba i stvari") u posjed ovrhovoditeljici (ovdje tuženici),

- da je tuženica (ne čekajući provedbu ovrhe) preuzela posjed svoje (prijeporne) nekretnine te stvari tužiteljice zatečene u svome prostoru (kojeg je tužiteljica bila zakupila) "sklonila" u drugi (prethodno zakupljeni) prostor - u kojem se te stvari nalaze "i danas", s time da je brzojavom od 4. siječnja 2002. pozvala tužiteljicu da preuzme te "sklonjene" stvari - što ova nije učinila,

- da je rješenjem Općinskog suda u Rovinju posl. br. Ovr-806/01-12 od 9. kolovoza 2005. obustavljen navedeni ovršni postupak i ukinute su sve provedene ovršne radnje ("uključujući rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-806/01-2 od 21. studenoga 2001.") jer (da) je (prema obrazloženju rješenja) ovrhovoditeljica (ovdje tuženica) podneskom od 19. srpnja 2005. obavijestila sud da je ušla u posjed nekretnine koja je bila predmet ovrhe i predložila obustavu ovrhe.

Tužiteljica drži (i na tome temelji zahtjeve):

- da je utuženi iznos od 202.000,00 kn tuženica u obvezi isplatiti joj na ime protuvrijednosti stvari (inventara) koje je samovlasno uzela iz prijepornog prostora (sve obzirom da ju je tek dopisom od 26. siječnja 2006. obavijestila da te stvari može preuzeti),

- da je zbog nemogućnosti korištenja inventara iz zakupljenog prostora (sklonjenih po tuženici) oštećena i za izmaklu korist koju bi ostvarila pružanjem ugostiteljskih usluga uz korištenje tih stvari, i to u iznosu od (utuženih) 240.000,00 kn. Drugostupanjski sud je zahtjeve tužiteljice ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio uz osnovno i odlučno pravno shvaćanje:

- da tužiteljici ne pripada s uspjehom zahtijevati isplatu protuvrijednosti stvari koje je tuženica "sklonila", a sve obzirom da ju je tuženica pozvala da te stvari preuzme - i može zahtjevati da joj se predaju u posjed,

- da tužiteljici ne pripada s uspjehom zahtijevati niti isplatu naknade "izgubljene zarade" jer nije dokazala ono što tvrdi: da zaradu nije ostvarivala zbog postupanja tuženice (konkretno: jer je tuženica tijekom siječnja 2002. premjestila njezin inventar i učinila ga njoj nedostupnim), i to takvog postupanja za posljedice kojeg bi ova odgovarala.

Shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

Stoga je reviziju tužiteljice valjalo odbiti odlukom iz izreke ove presude (primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a).

U odnosu na razloge revizije koji se odnose na osporenu presudu te (time) odluku o prijepornim pitanjima i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revizijski sud na temelju odredaba čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona, revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda“ i (stavak 2.) „U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva “, upućuje (umjesto posebnog obrazloženja) na razloge prvostupanjske presude iz njezina obrazloženja - koje (vezan mogućnošću razmatranja osporene presude samo u granicama određenih revizijskih razloga) u cijelosti prihvaća.

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-814/06-40 od 26. veljače 2009.

Zagreb, 26. travnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.