Supreme Court dismisses appeal in intentional tort case, upholding damages for non-material and material injury.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment awarding damages for personal injury. The lower courts found the defendant criminally liable for intentionally causing minor physical harm to the plaintiff, who was subsequently unable to work on his farm for 15 days. The court rejected the defendant's arguments regarding procedural errors and the application of mitigation clauses because the injury was intentional and the plaintiff contributed nothing to the incident.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 13.; Zakon o obveznim odnosima čl. 191., 192., 195. st. 1., 200.; The court held that an intentional tort precludes the application of mitigation clauses based on the victim's conduct or the tortfeasor's financial status, warranting full compensation for both material and non-material damages.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-370/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vjere Delić, mr. Jasne Brežanski i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O.S. iz D.Z. br. …, koga zastupa D.S., odvjetnik u D.S., protiv tuženika O.M. iz D.Z. …, koga zastupa S.T.-F., odvjetnica u Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 6. travnja 1993. godine, br. Gž-1757/93., kojom je presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici od 29. listopada 1991. godine, br. P-48/91, u sjednici održanoj dana 11. listopada 1995. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati na ime naknade štete tužitelju iznos od 35.097,90 dinara i to 97,90 dinara sa kamatama od 18. prosinca 1989. godine do isplate, a 35.000 dinara sa kamatama od dana 29. listopada 1991. godine do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 18.881,00 dinara.
Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava predloživši ukidanje pobijanih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje ili njihovo preinačenje.
U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio njeno odbijanje. Nadležno Državno odvjetništvo o reviziji se nije izjasnilo.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Suprotno tvrdnjama revidenta, pobijane presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi razlozi zbog kojih ih nebi bilo moguće ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) na koju ukazuje revizija.
Također, netočna je tvrdnja revidenta da drugostupanjski sud nije ocijenio odlučne žalbene navode, te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP.
Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud, temeljem odredbe čl. 386. istoga zakona, pazi po službenoj dužnosti.
Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne i materijalne štete koju je pretrpio uslijed tjelesnih povreda koje mu je zadao tuženik.
Utvrđenje je sudova da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Donjoj Stubici br. K- 307/89. proglašen krivim i izrečena mu je uvjetna osuda zbog toga što je dana 17. prosinca 1989. godine napao tužitelja na putu koji vodi iz zaseoka Balaški prema zaseoku Ostrečaki u Dobrim Zdencima te mu nanio lake tjelesne povrede.
Također je utvrđeno da je za događaj isključivo odgovoran tuženik jer mu tužitelj svojim ponašanjem nije u ničemu doprinio. Naime, tuženik da je toga dana od jutarnjih sati psovao tužitelja te mu prijetio da će ga ubiti radi nekih novaca, a kada je primijetio da tužitelj ide putem prema njemu, pošao je prema tužitelju batinom koju mu je uspjela uzeti njegova supruga pa je nakon toga prišao tužitelju te ga gurnu tako da je pao na put.
Stoga, suprotno tvrdnji revidenta, nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 192. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, dalje ZOO), kojom je propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjeno smanjenu naknadu.
Također nema uvjeta niti za primijenu odredbe čl. 191. st. 1. ZOO o smanjenju naknade štete zbog slabog imovnog stanja odgovorne osobe, jer je u konkretnom slučaju šteta uzrokovana namjerno. Kako je utvrđeno da je tužitelj zbog nanesenih povreda trpio fizičke bolove i strah, osnovano su mu sudovi, u skladu sa odredbom čl. 200. ZOO dosudili pravičnu novčanu naknadu na ime tako pretrpljene nematerijalne štete.
Isto tako, u skladu sa odredbom čl. 195. st. 1. istoga Zakona pripada mu i naknada na ime troškova liječničke svjedožbe, a i izgubljene zarade u poljoprivredi. Naime, utvrđenje je sudova, koje tuženik proizvoljnim navodima revizije nije osporio, da je tužitelj umirovljenik ali da živi i radi na poljoprivrednom imanju, a zbog povreda da je bio nesposoban za obavljanje poljoprivrednih radova u vremenu od 15 dana.
Kako nije ostvaren niti jedan od revizijskih razloga, u skladu sa odredbom čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U zagrebu, 11. listopada 1995.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.