Croatian Supreme Court dismisses appeal for failure to meet pre-litigation settlement requirement against the Republic of Croatia. The court ruled that the plaintiff missed the three-month deadline to file a claim for a peaceful settlement before suing. Consequently, the lawsuit was inadmissible due to non-compliance with procedural prerequisites. The decision emphasizes that the timing of the lawsuit's filing, not its delivery, determines admissibility. This establishes that the pre-litigation step is a mandatory condition for accessing the courts. The court rejected the argument that the state's failure to respond extended the deadline. The ruling clarifies the strict timeline for initiating legal action against the state.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the lower courts' rejection of his lawsuit against the Republic of Croatia. The plaintiff argued that the lower courts erred by rejecting his claim because the state had not responded to his pre-litigation request for a peaceful settlement within the required timeframe. The court determined that the plaintiff failed to meet the statutory three-month deadline to submit such a request before filing the lawsuit. Consequently, the court held that the lawsuit was inadmissible because the mandatory pre-litigation procedure was not completed in time, regardless of when the case was formally delivered to the defendant.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 186. a. st. 1., 2., 6. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP; čl. 385. st. 2. ZPP; čl. 400. st. 3. ZPP; čl. 393. ZPP: In proceedings against the Republic of Croatia, the pre-litigation request for a peaceful settlement is a mandatory procedural prerequisite; if the three-month statutory period for the state's response has not elapsed at the time of filing the lawsuit, the court must dismiss the action as inadmissible, and the timing of the lawsuit's delivery to the defendant is irrelevant.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev 493/08-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić Špoljarić i Viktorije Lovrić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. A. iz Z., zastupanog po punomoćnici N. K., odvjetnici u S., protiv prvotuženika N. z., R. Ž. S. K., K., drugotuženika N. d. s., Z. , oba zastupana po punomoćniku J. Đ., odvjetniku u Z. i trećetuženika Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Sisak, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-2922/2006
od 6. prosinca 2006., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku posl. br. P-570/06- 15 od 12. listopada 2006., u sjednici održanoj dana 13. siječnja 2010.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja N. A. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Općinski sud u Sisku rješenjem posl. br. P-570/06-15 od 12. listopada 2006. odbacio je tužbu u gornjem predmetu u donosu na trećetuženika Republiku Hrvatsku.
Županijski sud u Sisku rješenjem posl. br. Gž-2922/2006 od 6. prosinca 2006. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio navedeno rješenje.
Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 385. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom. Smatra da su sudovi nezakonitim odbačajem tužbe onemogućili tužitelja da svoja prava ostvaruje pred sudom i time da su počinili daljnju apsolutno bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP. U vrijeme dostave tužbe tuženiku kao i u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja više nisu postojale pretpostavke za odbacivanje tužbe, jer je trećetužena odbila zahtjev za mirno rješenje spora prije dostave tužbe tuženiku na odgovor.
Predložio je ukidanje drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja s time da se predmet vrati prvostupanjskom sudu radi donošenja odluke o predmetu spora.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno isplate 23.526.764,45 kn i zatezne kamate na taj iznos na ime neosnovanog obogaćenja.
U odnosu na trećetuženika Republiku Hrvatsku odbačena je tužba uz obrazloženje da se tužitelj prije podnošenja tužbe doduše obratio nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da zahtjev nije odbijen, a u trenutku podnošenja tužbe istekao rok od tri mjeseca iz čl. 186. a. ZPP nakon čijeg isteka tužitelj može tužbom pred sudom ostvarivati pravnu zaštitu.
Po ocjeni ovoga suda nižestupanjski sudovi su odbacili tužbu pravilnom primjenom odredbe čl. 186. a st. 1. i 2. ZPP u postupku u kojemu nisu počinili apsolutno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP.
Prema odredbi čl. 186. a. st. 1. ZPP osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Tek ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka navedenog roka od tri mjeseca (čl. 186. a. st. 6. ZPP).
Iz citiranih zakonskih odredaba proizlazi da obraćanje državnom odvjetništvu ima značenje procesne pretpostavke u sporovima protiv Republike Hrvatske, zbog čega ako navedena pretpostavka nije ispunjena u trenutku podnošenja tužbe, nije dopušteno raspravljanje u parnici i donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu.
Stoga se o dopustivosti tužbe u ovom slučaju ne odlučuje prema vremenu dostave tužbe tuženiku niti prema vremenu donošenja odluke o njezinom odbacivanju, kako to pogrešno smatra revident, nego s obzirom na vrijeme kad je tužba bila podnesena.
U konkretnom sporu sud je utvrdio slijedeće:
- tužitelj je podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu 1. prosinca 2005.,
- tužba je podnesena sudu 30. prosinca 2005.,
- u trenutku podnošenja tužbe državno odvjetništvo nije se očitovalo o zahtjevu za mirno rješenje spora,
- od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do podnošenja tužbe sudu nisu protekla tri mjeseca.
Iz navedenog slijedi da u trenutku podnošenja tužbe nisu postojale zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske, pa je tužba pravilno odbačena, pri čemu, suprotno stajalištu revidenta, nije odlučno kada je tužba dostavljena tuženiku na odgovor. Dopustivost podnošenja tužbe, odnosno aktivna procesna legitimacija, u ovom slučaju se u smislu čl. 186.a ZPP procjenjuje prema stanju u trenutku podnošenja tužbe sudu. Zato drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 186. a. st. 6. ZPP, niti povredu odredbe čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP.
Imajući uvidu navedene razloge valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 400. st. 3. u vezi s čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 13. siječnja 2010.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.