Supreme Court dismisses appeal on invalid life-tenure support contract due to marital community property rules.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal against a lower court ruling that declared a life-tenure support contract partially void. The court found the contract invalid because the donor attempted to dispose of real estate belonging to the marital community without the spouse's consent, violating mandatory family law provisions. Consequently, the appeal was rejected as unfounded regarding the contract's validity and inadmissible regarding procedural errors, as the disputed facts were already established in the lower proceedings.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o braku i porodičnim odnosima čl. 283. st. 1. i 2.; Zakon o obveznim odnosima čl. 103. st. 1.; A contract for life-tenure support is void if it involves the disposal of marital community property without the co-owner's consent, overriding the principle of reliance on land registry entries.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev-x 799/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice J. Č. iz Z., koju zastupaju punomoćnici A. Š. i M. Š., odvjetnici iz Z. i II-tužiteljice J. D.-N. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. P. iz S. I. Z., kojeg zastupa punomoćnica I. D., odvjetnica u S. I. Z. i tuženice J. P. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji S. P. čiji su zakonski nasljednici tuženici D. P. i J. P. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1779/99-2 od 26. lipnja 2001., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini broj P-353/94 od 20. svibnja 1998. u toč. I. i II. izreke, u sjednici održanoj 16. listopada 2013.,
p r e s u d i o j e:
U odnosu na presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1779/99-2 od 26. lipnja 2001. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini broj P- 353/94 od 20. svibnja 1998. u toč. I. izreke revizija se odbija kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
U ostalom dijelu revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su dana 3. svibnja 1994.g. sklopili kao davatelj uzdržavanja tužena S. P. i kao primatelj uzdržavanja D. P., koji je ugovor ovjeren od Općinskog suda u Sv. Ivanu Zelini u spisu posl. br. R1-24/94. ništav u dijelu u kojem primatelj uzdržavanja D. P. raspolaže nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 769 k.o. H., z.k.ul. 3069 k.o. H. i nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 2742 k.o. H..
II. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su dana 3. svibnja 1994.g. sklopili kao davatelj uzdržavanja S. P. i kao primatelj uzdržavanja D. P., koji je ovjeren od Općinskog suda u Sv. I. Zelini u spisu R1-24/94. valjan u dijelu, u kojem primatelj uzdržavanja D. P. daje davatelju uzdržavanja S. P. nekretnine upisane u z.k.ul.br. 3943 k.o. H. u 1/3 dijela.
III. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljica koji glase:
„I. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojeg su dana 3. 5. 1994.g. sklopili kao davatelj uzdržavanja tuženica S. P. i kao primatelj uzdržavanja ostavitelj D. P., koji je ovjeren od Općinskog suda Zelina u spisu br. R1-24/94. ništav i ne proizvodi nikakve pravne učinke u roku od 15 dana.
„II. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su dana 3. 5. 1994. g. sklopili kao davatelj uzdržavanja S. P. i kao primatelj uzdržavanja D. P., a koje je ovjeren od Općinskog suda u Sv. Ivanu Zelina, pod br. R1-24/94. u roku od 15 dana“.
IV. Nalaže se tuženoj da tužiteljici J. Č. isplati iznos od 108.000,00 KN /stoosam tisuća kuna/ te tužiteljici J. D.-N. iznos od 108.000,00 KN /stoosam tisuća KN/ na ime troškova ovog postupka u roku od 15 dana.“
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„Odbija se kao neosnovana žalba tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini od 20. svibnja 1998. godine poslovni broj P-353/94 pod stavom I. i II. izreke i za taj dio navedena presuda potvrđuje.“
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila S. P. čiji su zakonski nasljednici, sada tuženici D. P. i J. P., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da reviziju prihvati, preinači pobijanu presudu i tužiteljice odbije s tužbenim zahtjevom uz obvezu naknade parničnih troškova. Podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tužiteljice su predložile istu odbiti kao neosnovanu.
Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
Pobijanom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđeno da je ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su 3. svibnja 1994. sklopili S. P. kao davateljica uzdržavanja i D. P. kao primatelj uzdržavanja, ovjeren od Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini u spisu R1-24/94 valjan u dijelu u kojem primatelj uzdržavanja D. P. daje davateljici uzdržavanja S. P. nekretnine upisane u z.k.ul.br. 3943 k.o. H. u 1/3 dijela (toč. II. izreke).
Kako je revidentica u tom dijelu uspjela u postupku (predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju), to sukladno odredbi čl. 389. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) ista nema pravni interes za podnošenje revizije u odnosu na naprijed navedeni dio drugostupanjske presude, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 389. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.
U ostalom dijelu pobijana presuda je ispitana u skladu s odredbom čl. 386. ZPP prema kojoj revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ovog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
U postupku koji je prethodio reviziji nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Suprotno navodima revizije, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer izreka ne proturječi obrazloženju, niti razlozi presude proturječe sadržaju spisa. Stoga, neosnovano revidentica ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je prednica tuženika S. P. kao davateljica uzdržavanja sa sada pok. D. P. kao primateljem uzdržavanja 3. svibnja 1994. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju,
- da su predmetom raspolaganja tog ugovora, između ostalih, i nekretnine upisane u z.k.ul.br. 769, z.k.ul.br. 3069 i z.k.ul.br. 2742 sve k.o. H.,
- da je u postupku kod Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7090/81 koji se vodi radi utvrđenja bračne stečevine između D. P. i I. P. (bivše supruge D. P.) određena privremena mjera 9. veljače 1989. zabranom otuđenja i opterećenja i nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 769, z.k.ul.br. 3069 i z.k.ul.br. 2742, sve k.o. H. kao zajedničke imovine stečene za vrijeme trajanja njihovog braka.
đenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je Na temelju tako utvr
predmetni ugovor ništav u dijelu u kojem je primatelj uzdržavanja sada pok. D. P. (otac tužiteljice i suprug S. P.) raspolagao naprijed navedenim nekretninama (toč. I. izreke prvostupanjske presude – list 53 spisa) iz razloga što su revidentica i sada pok. D. P., znajući za sadržaj privremene mjere, postupili protivno zabrani iz iste (čl. 268. st. 1. toč. 2. Zakona o izvršnom postupku - „Narodne novine“, broj: 53/91 i 91/92), povrijedivši time prisilne propise (čl. 103. st. 1. u svezi čl. 52. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 – dalje: ZOO).
U revizijskoj fazi postupka nije sporno da su nekretnine upisane u z.k.ul.br. 769, z.k.ul.br. 3069 i z.k.ul.br. 3742 k.o. H. stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice između sada pok. D. P. i njegove bivše supruge sada pok. I. P., da je u vrijeme raspolaganja istima tj. u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju između S. P. kao davateljice uzdržavanja i D. P. kao primatelja uzdržavanja bila u tijeku parnica radi utvrđenja bračne stečevine između bivših supružnika D. P. i I. P. (broj P-7090/81), da je rješenjem od 9. veljače 1989. u tom predmetu određena privremena mjera zabranom otuđenja i opterećenja naprijed navedenih nekretnina i to kao zajedničke imovine stečene za vrijeme trajanja braka između D. P. i bivše mu supruge I. P., te da je u to vrijeme bio na snazi Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 51/89 i 59/90 – dalje: ZBPO).
Odredbama čl. 283. st. 1. i 2. ZBPO propisano je da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, te da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.
S obzirom na te odredbe ne samo da D. P. (otac tužiteljica) nije mogao bez suglasnosti bivše supruge I. P. ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagati njezinim udjelom u spornoj zajedničkoj imovini, već nije bio ovlašten raspolagati niti svojim udjelom.
Navedene odredbe ZBPO prisilne su naravi, pa je ugovor koji je protivan tom prisilnom propisu ništav, sukladno odredbi čl. 103. st. 1. ZOO.
Slijedom navedenog, iako je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede posljedica kršenja sudske zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina, pravilno su i po ocjeni ovoga suda, koji polazi od činjeničnih utvrđenja koja su prethodili reviziji, sudovi nižeg stupnja ocijenili da je predmetni ugovor djelomično ništav te na temelju čl. 103. st. 1. ZOO odlučili kao u toč. I. izreke prvostupanjske presude (list 53 spisa).
K tomu odgovarajući na navode revizije treba reći da pozivanjem na načelo povjerenja u zemljišne knjige revidentica u konkretnom slučaju ne može doći u povoljniju pravnu poziciju.
Naime, kraj utvrđenja nižestupanjskih sudova da je zajedničkom imovinom bivših bračnih drugova I. P. i D. P. samostalno raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju samo D. P., da je u to vrijeme u tijeku bila parnica između I. P. i D. P. radi utvrđenja bračne stečevine i k tome određena privremena mjera zabrane raspolaganja zajedničkom imovinom, za zaključiti je, da za predmetno raspolaganje zajedničkom imovinom I. P. nije dala suglasnost D. P., slijedom čega pri takvom raspolaganju ne vrijedi (deragira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećeg, konkretno revidentice.
Konačno, prigovori glede više čestica upisanih u zk.ul. k.o. H. što je prvostupanjskom sudu kao zemljišnoknjižnom sudu moralo biti poznato, kao i navod da je spornim ugovorom D. P. raspolagao samo česticama broj 1, 2, 5, 6 i 7 iz zk. ul. br. 3069 k.o. H. (time, da suprotno navodima revizije z.k. izvadak ne prileži spisu) u stvari predstavljaju prigovore činjenične naravi, a iz tog razloga sukladno odredbi čl. 385. ZPP nije dopuštena revizija.
Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 16. listopada 2013.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.