Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Revr-1602/2015-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal in labor dispute where employer failed to prove valid grounds for immediate termination.

Numero d'incarto Revr-1602/2015-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against a lower court ruling that confirmed an indefinite-term employment relationship and ordered the contract's termination. The court found that the employer failed to prove the employee's absence from mobile phone contact constituted a serious breach justifying immediate dismissal without prior warning. Consequently, the court upheld the lower court's decision to terminate the contract and award damages, rejecting the employer's procedural and substantive arguments.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o radu čl. 108.; Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 1. u vezi čl. 189. st. 1. i čl. 313. st. 3.; When an employer fails to prove a serious breach of duty justifying immediate termination without prior warning, the dismissal is invalid, and procedural objections regarding amendment of claims or separation of counterclaims do not constitute significant violations.

Parole chiave

Generato dall'IA
immediate termination without warning serious breach of duty labor contract termination employee absence from contact dismissal appeal labor dispute damages award

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Zakon o radu čl. 108.
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190.
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 1. u vezi čl. 189. st. 1. i čl. 313. st. 3.
Zakon o parničnom postupku čl. 385.
Zakon o parničnom postupku čl. 393.
Zakon o radu čl. 117. st. 3.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1602/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana, u pravnoj stvari tužitelja T. V. iz C., kojeg zastupa punomoćnik E. D., odvjetnik u K., protiv tuženika Trgovačkog društva M. – P. D.O.O. OIB: …, iz S., kojeg zastupa punomoćnik K. O., odvjetnik u S., radi utvrđenja, otkaza ugovora o radu, sudskog raskida tog ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1594/12-2 od 2. lipnja 2015., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1538/11-18 od 23. svibnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2018.

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I. Utvrđuje se da je tužitelj T. V. iz C., s tuženikom M.-P. d.o.o. S., počev od 1. ožujka 2011. zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozača motornog vozila, što je tuženik dužan priznati tužitelju i postojanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme prijaviti nadležnim zavodima u roku od 8 dana.

II. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik M.-P. d.o.o. S., dao tužitelju T. V. iz C., svojom odlukom o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 22. kolovoza 2011., pa stoga radni odnos tužitelja kod tuženika nije ni prestao.

III. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 1. ožujka 2011. između tužitelja T. V. iz C., kao radnika i tuženika M.-P. d.o.o. S., kao poslodavca s danom 15. rujna 2011.

IV. Nalaže se tuženiku M.-P. d.o.o., S., da isplati tužitelju T. V. iz C., na ime naknade štete iznos od 24.200,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2012. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku M.-P. d.o.o. S., da isplati tužitelju T. V. iz C., na ime naknade plaće iznos od 4.052,38 kn sa zateznim kamatama koje teku po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena na iznos od:

- 1.488,63 kn od 15. rujna 2011. do isplate,

- 2.563,75 kn od 15. listopada 2011. do isplate,

u roku od 8 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.500,00 kn u roku od 8 dana.«

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda samo u dijelu sporednog zahtjeva za isplatu zateznih kamata (na iznose poreza na dohodak i prireza na dohodak, a kako je to pobliže određeno u izreci), u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbijen, dok je u svemu ostalom žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Suglasno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, nedopuštenost otkaza ugovora o radu, raskid tog ugovora sa zahtjevom na naknadu štete i troškovima postupka, a kako je to sve pobliže opisano u prethodnom dijelu presude.

U reviziji tuženik iznosi tri obrazložena prigovora:

- da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dopuštenosti preinake tužbe u dijelu zahtjeva za naknadu štete povodom sudskog raskida ugovora o radu, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 189. i čl. 190. ZPP,

- da je razdvajanjem ovog postupka sa zahtjevom po protutužbi također ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 189. st. 1. ZPP,

- da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti otkaza zbog toga što tuženik tužitelju nije omogućio iznošenje obrane i što prije odluke o otkazu nije pisano upozoren, budući da je riječ o izvanrednom otkazu ugovora o radu kada se dopuštenost otkaza ne veže uz prethodno upozorenje na povrede obveza iz ugovora o radu, a također ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane, tada poslodavac to pravo ne mora omogućiti.

Pritom je dodao da se tužitelj tuženiku nije javio na mobitel tri dana, čime mu je nastala šteta, zbog čega bi otkazivanje bilo opravdano.

Glede prvog obrazloženog prigovora vezanog uz preinaku tužbe u prvom redu treba reći da suglasno odredbi čl. 117. st. 3. mjerodavnog Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 – dalje: ZR) poslodavac i radnik mogu zahtijevati da se sudski raskine ugovor o radu i s tim u vezi radnik svoj zahtjev za naknadu štete može podnijeti do okončanja glavne rasprave.

Nadalje, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP propisano je da protiv rješenja kojim je prihvaćena preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba.

Dakle, u situaciji kada nije donesena posebna (formalna) odluka o objektivnoj preinaci tužbe to ne isključuje pravo tuženiku protiviti se preinaci u žalbenom stupnju postupka.

Tuženik u reviziji, međutim, uopće nije naveo razloge zbog kojih bi se protivio preinaci, a osim toga sud uvijek može dopustiti objektivnu preinaku tužbe kada je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

U opisanim okolnostima ne može biti govora o tome da bi pred drugostupanjskim sudom u smislu čl. 385. ZPP mogla biti ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP.

Glede drugog prigovora vezanog uz razdvajanje protutužbe valja reći da je sud načelno ovlašten odrediti da se odvojeno raspravlja o tužbi i protutužbi u smislu čl. 313. st. 3. ZPP, a riječ je o odluci koja se odnosi na upravljanje postupkom.

Pritom još treba dodati da kada bi i bile ispunjene pretpostavke za podnošenje protutužbe iz čl. 189. st. 1. ZPP radi kompenzabilnosti međusobnih tražbina, samim razdvajanjem parnica imajući na umu načelo ekonomičnosti i hitnog rješavanja radnih sporova tuženik nije izgubio pravo da svoju eventualnu tražbinu ostvaruje u samostalnoj parnici pa u opisanim okolnostima u postupku pred drugostupanjskim sudom također nije mogla biti ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 189. st. 1. ZPP i čl. 313. st. 3. ZPP.

Konačno, i revizijski sud prihvaća razloge navedene u nižestupanjskim presudama da okolnost što se tužitelj nije javio na mobitel tuženiku za vrijeme tjednog odmora nema obilježje osobito teške obveze povrede obveze iz radnog odnosa, a niti druge važne činjenice zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za izvanredno otkazivanje iz čl. 108. ZR.

Pritom okolnost što je drugostupanjski sud pogrešno izvanredni otkaz ugovora o radu vezao uz postojanje odnosno nepostojanje pisanog upozorenja ne čini otkaz dopuštenim jer to shvaćanje nije utjecalo na zakonitost i pravilnost nižestupanjskih presuda, uključujući i pitanje omogućavanja prava na obranu.

Zbog svega rečenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 21. veljače 2018.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.