Appeal dismissed; failure to prepay forensic expert costs constitutes no procedural violation warranting reversal.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the lower courts' judgment confirming a handwritten will. The appellant argued that the first-instance court committed a significant procedural error by failing to conduct a forensic handwriting analysis, claiming this led to a factual misjudgment. However, the court found that the appellant had previously proposed the expert examination but failed to prepay the required costs within the deadline set by the Civil Procedure Act. Consequently, the court ruled that the omission of the expert opinion was a lawful consequence of the appellant's failure to advance costs, not a procedural violation justifying the reversal of the lower judgments.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 153. st. 1., 3. i čl. 221. a. ZPP: If a party proposes the production of evidence and is ordered to prepay the necessary costs, the court may decline to conduct the evidence if the costs are not advanced within the set deadline; such a failure does not constitute a significant procedural violation warranting the annulment of lower judgments.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj:Rev 1069/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanislava Plazonića kao predsjednika vijeća, te Radomire Feličijan-Maoduš, Veseljka Šeparovića, Miroslave Vekić i Vesne Milošević, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja K. J. iz B., protiv tuženika K. F., K. T., K. M., K. S., pravni slijednici K. J., svi zastupani po punomoćniku V. K., odvjetniku iz K., radi pobijanja oporuke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 21. siječnja 1992. br. Gž-1045/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 22. kolovoza 1991. br. P-713/85, u sjednici održanoj dana 2. rujna 1992. godine
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim je zahtijevao da se utvrdi da vlastoručna oporuka sada pok. M. K. od 6. svibnja 1972. (pogrešno navedeno 5.svibnja 1972.) nije pravovaljana. Naprotiv, tužitelj je obvezan da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.950 dinara(3.590 HRD).
Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja i presudu suda prvog stupnja potvrdio.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pri čemu upućuje na čl.354. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je kao propis Republike Hrvatske preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju.Zakona o parničnom postupku (dalje:ZPP), te na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Opravdavajući, navedene revizione razloge u reviziji se konkretizira da u postupku nije proveden inače odlučni dokaz grafološkim vještačenjem što je imalo kao posljedicu pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te slijedom toga i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Pri tome tužitelj navodi da je u žalbi ukazivao da je voljan predujmiti troškove vještačenja te moli rok od 2 do 3 mjeseca u kojem bi bio u mogućnosti sakupiti potrebna sredstva, a sada u reviziji navodi da će troškove potrebne za provođenje navedenog vještačenja odmah predujmiti. Iz navedenih razloga predlaže da se nižestepene presude ukinu.
Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Odredbom čl. 219. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Sukladno navedenom tužitelj je već u tužbi kao dokaz tvrdnji da spornu vlastoručnu oporuku sada pok. M. K. 6.svibnja 1972. godine nije pisao i potpisao,predložio dokaz grafološkim vještačenjem.
Odredba čl. 153.st. 1. ZPP propisuje "kad stranka predloži izvođenje dokaza dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza". Odredbom st. 3. čl. 153. ZPP propisano je da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud s obzirom na sve okolnosti po svom uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova. Iznimka od pravila utvrđenog u st. 3. čl. 153. ZPP propisana je samo za slučaj ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi sa primjenom čl. 3. st. 3. ZPP a stranke ne polože odredjeni iznos. Tada se, naime,troškovi za izvođenje dokaza isplaćuju iz sredstava suda. U konkretnom slučaju,međutim, ne predležu pretpostavke za postupanje suda sukladno navedenoj procesnoj odredbi.
Odredbom čl. 221.a. ZPP propisano je da "ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja".
Dakle, u situaciji, kada je tužitelj predložio izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem, kada je sud to vještačenje odredio (raspravni zapisnik od 6. lipnja 1991.g.) te tužitelja pismeno pozvao da predujmni iznos od 7.000,00 dinara, na ime troškova vještačenja (dopis od 10. lipnja 1991.g), te kada tužitelj niti na ročištu održanom dana 22. kolovoza 1991.g. nije pokazao spremnost da predujam plati (a uzgred rečeno i usprkos žalbenim navodima niti do danas nije dokazao da je predujam uplatio), tada se ne može sudu prvog stupnja inputirati da je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi uz sankcioniranje takve povrede po sudu drugog stupnja opravdavala ukidanje nižestepenih presuda.
Činjenično stanje za koje tužitelj tvrdi da je pogrešno utvrđeno nije stoga rezultat po sudovima počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa stog odnosni prigovor nije osnovan. Prigovor pak da je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno ukoliko ono nije rezultat bitne povrede odredba parničnog postupka, u ovoj je fazi postupka irelevantan s obzirom da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st.
3.ZPP).
Kako nije dokazano da sporna oporuka ne bi bila vlastoručna oporuka sada pok. M. K. sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbili. Kako, dakle revizija nije osnovana valjalo je odlučiti kao u izreci (čl.393. ZPP).
U Zagrebu, 2. rujna 1992.
Predsjednik vijeća:
Stanislav Plazonić, v.r.