Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-360/2014-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of legal significance and proper citation of laws.

Numero d'incarto Rev-360/2014-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible under Article 392.a of the Civil Procedure Act. The court found that the appellant's arguments regarding the validity of a loan contract and the definition of factual circumstances were not legally significant for ensuring uniform application of law. Furthermore, the appeal failed to properly cite relevant statutory provisions or provide reasoned arguments for the necessity of the review.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 382. st. 3. ZPP; čl. 392.a st. 2. i 3. ZPP: An appeal is inadmissible if it does not cite the relevant laws and other sources of law on which it is based, or if it does not explain why the question is important for ensuring the uniform application of law.

Parole chiave

Generato dall'IA
inadmissible appeal lack of legal significance uniform application of law citation of laws civil procedure act loan contract validity factual circumstances

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 272. st. 1. ZOO
ZOO i čl. 272. st. 1. ZOO) ugovoriti novčanu obvezu plaćanja (dakle činidbu) koja nije definirana u ugovoru, nego njenu visinu naknadno samovoljno određuje jedna ugovorna strana prema vlastitom nahođenju?"
čl. 133. st. 2. ZOO
čl. 369. st. 1. ZOO
Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO/91), pri čemu nije izraženo shvaćanje u pogledu mogućnosti primjene odredbe čl. 369. st. 1. ZOO, odnosno odgovarajuće odredbe ZOO/91, u slučaju ugovaranja valutne klauzule.
čl. 382. st. 3. ZPP
čl. 392.a st. 2. i 3. ZPP
Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. i 3. ZPP reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu.

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 360/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Lucije Čimić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. A., koju zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u P., protiv tuženika O. B. H. d.d. Z., koju zastupa punomoćnik G. V., odvjetnik u P., te tuženika N. L. i M. L., oboje iz K., radi izmjene ugovora i radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2658/12-2 od 11. studenoga 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu broj P-324/11-8 od 20. ožujka 2012., u sjednici održanoj 1. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženika O. B. H. d.d. Z. za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. U ugovoru o kreditu koji je sklopljen između parničnih stranaka br. … SN, Oznaka UK-2 od 21. kolovoza 2006.g. mijenja se dio članka 1.1. na način da umjesto riječi: "63.000,00 CHF (slovima šezdesettritisućaCHF) u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate" stoje riječi: "289.955,67 kn (slovima dvjestoosamdesetdevettisućadevetstopedesetpet kuna i šezdesetsedam lipa)" te se mijenja dio članka 8.15. na način da umjesto riječi "94.500 CHF (slovima devedesetčetiritisućapetsto CHF) u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan dospijeća tražbine" stoje riječi "434.933,50 kn (slovima: četiristotridesetčetiritisućedevetstotridesettri kune i pedeset lipa), te se iz ugovora brišu članci 1.2, 1.3 i 1.4.

2. Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu koji je sklopljen između parničnih stranaka br. … SN, Oznaka UK-2 od 21. kolovoza 2006.g. ništetan dio odredbe članka 3.1. (riječi "s time da je kamatna stopa promjenjiva") te se utvrđuje da je članak 3.3. istog ugovora u cijelosti ništetan."

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. U ugovoru o kreditu koji je sklopljen između parničnih stranaka br. … SN, Oznaka UK-2 od 21. kolovoza 2006.g. mijenja se dio članka 1.1. na način da umjesto riječi: "63.000,00 CHF (slovima šezdesettritisuća CHF) stoje riječi: "39.848,19 EUR (slovima tridesetdevettisućaosamstočetrdesetosam euro i devetnaest centa)" te se mijenja dio članka 8.15. na način da umjesto riječi "94.500 CHF (slovima devedesetčetiritisućapetsto CHF) stoje riječi "59.772,29 EUR (slovima: pedesetdevettisućasedamstosedamdesestdva eura i dvadesetdevet centi)" te se u cijelom ostalom tekstu ugovora riječ "CHF" zamjenjuje riječju "EUR".

2. Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu koji je sklopljen između parničnih stranaka br. … SN, Oznaka UK-2 od 21. kolovoza 2006.g. ništetan dio odredbe članka 3.1. (riječi "s time da je kamatna stopa promjenjiva") te se utvrđuje da je članak 3.3. istog ugovora u cijelosti ništetan."

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u cijelosti.

IV. Nalaže se tužiteljici da prvotuženiku O. b. H. d.d. Z. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.6870,00 kuna, u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovora preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, a u dijelu kojim se zahtijeva izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti da se nižestupanjske presude ukinu i predmet da se vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženica O. B. H. d.d. Z. osporava revizijske navode te prvenstveno predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

Nižestupanjski sudovi tužbene zahtjeve ocijenili su neosnovanim uz obrazloženje

- da ugovor o kreditu nije protivan općim načelima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO);

- da spornim ugovorom nisu bile ugovorene kamate veće od dopuštenih;

- da je valutna klauzula ugovorena sukladno odredbi čl. 22. ZOO;

- da mogućnost promjene tečaja valute u kojoj je izražena obveza u odnosu na domaću valutu, pa makar ta promjena bila nagla i znatna, predstavlja redoviti rizik kod takvog načina ugovaranja obveze, slijedom čega nisu ostvarene pretpostavke za izmjenu ugovora u smislu čl. 369. st. 2. ZOO;

- da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena i nije protivna prisilnom propisu i time ništava, a kamata koju je kasnije odredio tuženik O. B. H. d.d. da ne prelazi zakonom određenu najvišu stopu ugovorne kamate.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Revidentica, kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi pitanja:

1. "Da li je pravno dopušteno (i u skladu sa čl. 270. st. 1. ZOO i čl. 272. st. 1. ZOO) ugovoriti novčanu obvezu plaćanja (dakle činidbu) koja nije definirana u ugovoru, nego njenu visinu naknadno samovoljno određuje jedna ugovorna strana prema vlastitom nahođenju?"

2. "Da li se u slučaju kada vjerovnik sam određuje neku obvezu dužnika, u konkretnom slučaju stopu zatezne kamate, da li se pri tome primjenjuju odredbe čl. 270. ZOO-a st.1. i čl. 272. st.1. ZOO-a ili se primjenjuje pravno stajalište Županijskog suda u Puli prema kojem se u takvom slučaju primjenjuje kamatna stopa koju jednostrano odredi vjerovnik, pod uvjetom da tako određena stopa ne prelazi najvišu zakonom dopuštenu stope ugovorne kamate?"

3. "Da li je došlo do promjene pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske o obvezi navođenja u presudi materijalno pravnog propisa ili sada važi stajalište Županijskog suda u Puli da se u presudi ne mora navesti konkretan materijalno pravni propis na osnovu kojega je presuda donijeta?"

4. "Da li se, u slučaju kada je "sporni ugovor rezultat volje stranaka" u odabiru kamata, te kada je ugovor rezultat volje da se ugovor sklopi u valuti koja je stabilna u odnosu na druge valute i rezultat volje korisnika kredita da ugovori nižu kamatnu stopu, na takve ugovore ne primjenjuje odredba čl. 369. st. 1. ZOO-a?"

5. "Da li sud smije donijeti zaključak o nekoj činjenici, ako za istu nije izveden dokaz u tome postupku?"

Obrazlažući važnost prva dva sadržajno jednaka pitanja revidentica ukazuje na odluke ovog suda broj Rev-70/08 od 11. ožujka 2009. i Rev- 347/00-2 od 30. srpnja 2003. u kojima da je izraženo shvaćanje s kojim shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi nije podudarno. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi (čl. 272. st. 1. ZOO).

Ocjenjujući sadržaj ugovora kojim su ugovorne strane, između ostalog, ugovorile da će se kamatna stopa mijenjati sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, nižestupanjski sudovi zaključuju da je obveza za isplatu kamate u spornom ugovoru odrediva.

U presudi ovog suda broj Rev-70/08 izraženo je shvaćanje da je ugovor ništav jer obveza jedne ugovorne strane nije određena, budući da iz ugovora nije vidljivo u čemu se sastoje savjetničke usluge koje je tužitelj trebao pružiti tuženiku u ispunjenju svoje ugovorne obveze.

I u presudi ovog suda broj Rev-347/00 izraženo je shvaćanje da je sporni ugovor o jamstvu ništav jer u ugovoru nije naveden iznos za koji jamče, dakle, da činidba nije određena niti odrediva.

Time što su visinu kamatne stope vezale za izmjenu Odluke o kamatama Banke, stranke su u pogledu plaćanja kamata ugovorile odredivu činidbu, a kako to i zaključuju nižestupanjski sudovi.

Budući da su odluke ovog suda na koje upućuje revidentica donesene u različitoj činjeničnoj situaciji, u kojoj činidba nije bila ni određena ni odrediva, to navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Obrazlažući važnost trećeg navedenog pitanja revidentica ukazuje na odluku ovog suda broj Rev-93/1994- 2 od 23. veljače 1994.

Navedena odluka predstavlja rješenje o odbačaju revizije zbog nedostatne vrijednosti predmeta spora te u navedenoj odluci nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje o potrebnom sadržaju presude. Stoga ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Obrazlažući važnost četvrtog pitanja revidentica ukazuje na odluku ovog suda broj Rev-640/2005-2 od 22. veljače 2006.

U navedenoj odluci općenito je izraženo shvaćanje da je za odluku o tužbenom zahtjevu za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti potrebno utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke iz čl. 133. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO/91), pri čemu nije izraženo shvaćanje u pogledu mogućnosti primjene odredbe čl. 369. st. 1. ZOO, odnosno odgovarajuće odredbe ZOO/91, u slučaju ugovaranja valutne klauzule.

Budući da slijedom iznesenog shvaćanje u pobijanoj presudi nije nepodudarno sa shvaćanjem izraženim u odluci ovog suda broj Rev-640/2005-2, to ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Posljednje navedeno pitanje nije sastavljeno na način propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose) niti je revidentica izložila razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga revizija u pogledu tog pitanja nema potreban sadržaj za njenu dopuštenost.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. i 3. ZPP reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 1. prosinca 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.