Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1943/1990-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal on divorce debt and property contribution claims. Appeal rejected as unfounded regarding joint debt and unjust enrichment. Court upholds lower court's application of property law. Appeal dismissed as unfounded regarding joint debt and unjust enrichment. Court upholds lower court's application of property law.

Numero d'incarto Rev-1943/1990-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of the Republic of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering her to repay a mortgage and contributions to a house. The defendant argued for a retrial based on alleged misapplication of substantive law, while the plaintiff sought full payment of monthly installments and investment costs. The court ruled that the appeal was unfounded because the lower courts correctly applied property law principles regarding joint ownership and unjust enrichment.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 210. Zakona o obveznim odnosima; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: In cases of joint ownership where one spouse pays debts or makes improvements after the dissolution of marriage, the other spouse is liable for their proportional share based on ownership ratios and unjust enrichment principles.

Parole chiave

Generato dall'IA
joint ownership debt unjust enrichment claim divorce property division mortgage contribution substantive law application appeal dismissal spousal property rights

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 210. Zakona o obveznim odnosima
Ovo zbog toga što bi tužena bez osnove stekla vrijednost navedenih ulaganja od strane tužitelja (čl. 210. Zakona o obveznim odnosima - "Sl.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
Iz navedenih razloga revizija je odbijena kao neosnovana na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1943/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivice Crnić, Jakoba Miletića i Augusta Husinca, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja K. M., iz P., koga zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik iz S. B., protiv tužene K. J. iz S. B., koju zastupa M. F., odvjetnik iz S. B., radi povrata kredita i dodatnih ulaganja u kuću, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 12. prosinca 1989. br. Gž-1188/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 6. srpnja 1989. br. P- 1612/88-19, u sjednici održanoj dana 6. veljače 1991,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Sl. Brodu od 6. srpnja 1989. godine broj P-1612/88-19 sudjeno je:

"I Tužena J. K. iz S. B. dužna je tužitelju M. K. iz P. na ime plaćenog kredita za kuću plaćati iznos od 0,2 konv. dinara mjesečno (2.330 prijašnjih dinara) računajući mjesečno od 17. prosinca 1981. godine pa nadalje do konačne isplate kredita s kamatom u smislu čl. 277. Zakona o obveznim odnosima računajući na svaku mjesečnu ratu kredita pa do konačne isplate.

II. Tužena J. K. dužna je tužitelju M. K. na ime izvršenih ulaganja u kuću i okućnicu u P., … platiti iznos od 21.795,00 konv. dinara (217,959.320 prijašnjih dinara) s kamatom u smislu čl. 277. Zakona o obveznim odnosima koja počinje teći od dana 6. srpnja 1989. godine pa do konačne isplate.

III Tužena J. K. dužna je tužitelju M. K. na ime naknade troška ovog parničnog postupka isplatiti iznos od 1.754 (17,548.000 prijašnjih dinara) sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Okružnog suda u SI. Požegi od 12. prosinca 1989. godine Gž-1188/89-2 žalba tužene odbijena je kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se pobijana presuda preinači i odbije tužitelj s tužbenim zahtjevom u cijelosti a njoj dosude troškovi postupka prema troškovniku te trošak revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor da je u ovom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja i obvezana tužena da tužitelju na ime plaćenog kredita za kuću plaća iznos od 0,2 konv. dinara mjesečno računajući od 18. prosinca 1981. godine pa nadalje do konačne isplate sa pripadajućom kamatom kao i da isplati tužitelju 21.795,00 konv. dinara sa pripadajućom kamatom, a koji se iznos odnosi na ime izvršenih ulaganja u kuću i okućnicu u P., ….

U postupku je utvrdjeno da su stranke kao bivši bračni drugovi utvrdjeni suvlasnicima svaki u 1/2 dijela na nekretninama iz z.k. ul. br. 1955, k. o. P. na k.č. br. 18/1 oranica od 436 čhv i k.č. br. 25/1 od 144 čhv (bračna tečevina), a koje u naravi predstavljaju nedovršenu porušenu stambenu zgradu s gradilištem, te od pokretnina parket za cijelu kuću, keramičke pločice, sanitarije za kuću i lamperija.

Utvrdjeno je nadalje da su stranke gradile kuću koristeći kredite s tim da je za vrijeme trajanja braka stranaka od kredita otplaćen iznos od 100,00 konv. dinara a da je suvlasnički dio stranaka utvrdjen s obzirom na otplaćeni dio kredita koji su stranke za vrijeme trajanja braka otplatile zajedno.

Nakon prestanka braka, medjutim, tužitelj otplaćuje mjesečno iznos od 0,5 konv. dinara na ime kredita dok tužena otplaćuje 0,0340 konv. dinara, pa kada se zbroje cjelokupne mjesečne neotplaćene rate kredita to iznosi 0,5 konv. dinara.

I po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak nižestepenih sudova da su stranke s obzirom na utvrdjeni jednak omjer suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina dužne do konačne isplate kredita plaćati polovine mjesečne rate, jer su to dugovi koji terete suvlasničku imovinu stranaka, a koja sredstva nisu utjecala na veličinu udjela stranaka u toj imovini.

Dakle, tužitelj osnovano traži od tužene isplatu polovine mjesečne rate kredita koji tereti samo njega, jer je tužena dužna da namiri odgovarajući dio (s obzirom na utvrdjeni njezin suvlasnički dio).

Pravilno su nižestepeni sudovi odlučili i u odnosu na vrijednost ulaganja koje je tužitelj imao nakon što je prestala bračna zajednica stranaka. I po ocjeni ovoga suda, budući da su ta ulaganja izvršena nakon što je utvrdjen suvlasnički dio stranaka i tužena utvrdjena kao i tužitelj suvlasnik 1/2 dijela stambenog objekta i okućnice, tužitelj osnovano traži od tužene da joj plati utuženu svotu.

Ovo zbog toga što bi tužena bez osnove stekla vrijednost navedenih ulaganja od strane tužitelja (čl. 210. Zakona o obveznim odnosima - "Sl. l. SFRJ", br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89) i tužitelj ima pravo tražiti od tužene vraćanje dijela uloženih sredstava.

U odnosu pak na visinu koristi koju je tužena stekla bez osnove pravilno je ta vrijednost utvrdjena prema cijenama na dan donošenja prvostepene presude.

Iz navedenih razloga revizija je odbijena kao neosnovana na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 6. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.