Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld lower court's decision to open investigation based on reasonable suspicion.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the County Court's decision to open a criminal investigation. The defendant argued that the investigation lacked sufficient evidence of intent and that factual findings were incomplete. The court rejected these claims, affirming that the lower court correctly identified reasonable suspicion based on the defendant's personal actions and the nature of the alleged offenses.
Regesto Legislator
Generato dall'IAArticles 189, 188, 252 of the Criminal Procedure Act; Articles 398, 398 of the Criminal Procedure Act; Article 292 of the Criminal Law: The court may open an investigation if reasonable suspicion exists, even if the specific intent or full factual context is not yet fully established.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž 59/04-6
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. L. Z., zbog kaznenih djela iz čl. 292. st. 2. al. 4. i 6. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv toč. I rješenja Županijskog suda u Puli od 26. srpnja 2004. godine br. Kv-279/04 (Kio-148/01), u sjednici održanoj dana 10. siječnja 2006. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba okr. L. Z..
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem od 26. srpnja 2004. godine br. Kv-279/04 (Kio-148/01), Županijski je sud u Puli, odlučujući povodom izjavljenog neslaganja istražnog suca s istražnim zahtjevom oštećenika kao tužitelja, T. d.d. iz P., pod toč. I prihvatio navedeni istražni zahtjev i odredio provođenje istrage protiv okr. L. Z., zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. al. 4. i 6. KZ, dok je pod točkom II. istog rješenja, odbio kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. al. 6. KZ, opisano pod toč. 4. istražnog zahtjeva.
Protiv toč. I tog rješenja žali se okrivljenik po branitelju, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se žalba prihvati i prijedlog oštećenika T. d.d. br. … od 2. travnja 2001. godine za provođenje istrage odbije kao neosnovan.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, nalazi pravilnim i osnovanim zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je okr. L. Z. postupio na način činjenično opisan pod toč. 1., 2. i 3. rješenja o provođenju istrage i time počinio dva kaznena djela iz čl. 292. st. 2. al. 6. KZ i
IV Kž 59/04-6
jedno kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. al. 4. KZ. Takovu svoju odluku prvostupanjski sud je i valjano obrazložio, koje obrazloženje prihvaća i ovo vijeće i žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje.
Nije u pravu žalitelj kada navodi da "iz obrazloženja rješenja nije vidljivo temeljem kojih dokaza vijeće zaključuje o postojanju osnovane sumnje, posebice temeljem čega utvrđuje izravnu namjeru žalitelja. Poradi toga se po mišljenju žalitelja pobijano rješenje ne može valjano ispitati, a time je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka“. Naime, prvostupanjski je sud, sukladno čl. 189. st. 1. u svezi čl. 188. st. 2. ZKP, u svojoj odluci naveo okolnosti temeljem kojih je zaključio o postojanju osnovane sumnje u ovom predmetu, pa se žalba s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne ukazuje osnovanom.
Nadalje, žalitelj ističe da „nije postupao s namjerom odnosno s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi ili nanošenja štete, pa upravo stoga ne postoji sumnja da bi on počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret“, što detaljnije obrazlaže navodeći da u odnosu na kazneno djelo pod toč. 1. rješenja o provođenju istrage nije znao da je uknjižba založnog prava na nekretninama opisanim pod tom točkom bila treća po redu, jednako kao što mu nije bilo poznato da nekretnina opisana pod toč. 2. rješenja o provođenju istrage nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo M. d.d. odnosno da nije ušla u procijenjenu imovinu tog trgovačkog društva prilikom njegove pretvorbe, što je bilo u nadležnosti pravne službe „T.“d.d, pa smatra činjenično stanje u ovom predmetu pogrešno i nepotpuno utvrđenim.
Međutim, kada se uzme u obzir da je obje izjave o brisanju založnog prava na nekretninama i potom o promjeni predmeta osiguranja kredita dao žalitelj osobno, koji je u to vrijeme bio direktor trgovačkog društva T. d.d. i kao takav njegova odgovorna osoba, dužna sukladno čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, što je u odnosu na predmetne pravne poslove zahtijevalo i prethodnu provjeru nekretnina u pravcu njihove podobnosti da budu predmetom založnog prava, to se žalbeni navodi o nepostupanju s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, s obzirom na stadij u kojem se postupak nalazi, ukazuju preuranjenim i zasad neosnovanim.
U odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 3. prvostupanjskog rješenja žalitelj navodi da "odgovara istini da 'T.' d.d. nije u tom razdoblju plaćao poreze, doprinose i slično i to iz razloga jer nije raspolagao s likvidnim sredstvima zbog poteškoća u poslovanju i nemogućnosti naplate svojih potraživanja, te kada je 'T.' d.d. stekao mogućnost, navedena dugovanja su i plaćena s kamatama pa nitko nije oštećen.".
Kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. al. 4. KZ, koje se žalitelju stavlja na teret toč. 3. prvostupanjskog rješenja, počinjeno je u trenutku kada su uskraćena sredstva prema proračunu i fondovima koja im pripadaju, jer je u tom trenutku imovinska korist za pravnu osobu ostvarena. Okolnost da je naknadno, i to po drugoj odgovornoj osobi „T.“ d.d, slijedniku žalitelja, navedeno dugovanje prema fondovima i državnom proračunu podmireno, nije od utjecaja na postojanje osnovane sumnje u odnosu na to kazneno djelo.
IV Kž 59/04-6
Budući iz podataka priležećih spisu proizlazi dostatan i relevantan stupanj osnovane sumnje da je okr. L. Z. postupio na način kako se tereti toč.1, 2 i 3 istražnog zahtjeva oštećenika kao tužitelja, osnovano je prvostupanjski sud odlučio protiv njega provesti istragu, tijekom koje će se, provođenjem predloženih i potrebnih istražnih radnji, prikupiti dokazi i podaci potrebni za donošenje odluke o daljnjem tijeku ovog kaznenog postupka.
S obzirom na izloženo, a kako žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, ispitivanjem kojeg, sukladno čl. 398. st. 4. ZKP ovaj sud nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješeno kao u izreci.
U Zagrebu,10. siječnja 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Anamarija Pavičić, v.r.
Ante Potrebica, v.r.