Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-367/1998-2 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses appeals in a personal injury case regarding damages for personal care and future rent.

Numero d'incarto Rev-367/1998-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by both the plaintiff and defendant against lower court decisions concerning damages for personal care and future rent. The plaintiff suffered severe injuries in a traffic accident, requiring ongoing assistance, while the defendant contested the calculated amounts based on hourly rates and procedural history. The court ruled that lower courts correctly applied material law regarding damage valuation and that no significant procedural violations occurred, leading to the rejection of the appeals.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP; čl. 369. st. 2. ZPP; čl. 393. ZPP: Appeals are inadmissible when lower courts have correctly applied material law regarding the valuation of damages for personal care and rent, and no significant procedural violations have been committed.

Parole chiave

Generato dall'IA
damages for personal care future rent compensation traffic accident injury significant procedural violation material law application dismissal of appeal personal injury damages

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-367/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R JEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. Đ. iz S., zastupanog po punomoćnicima P. Š. i M. J., odvjetnicima iz S., protiv tuženika J. " d.d. S., zastupanog po punomoćnicima B. i V. V., odvjetnicima iz S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu od 23. srpnja 1997. godine broj Gž-1416/97 kojima je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu od 18. travnja 1997. godine broj P- 890/96, u sjednici održanoj dana 5. travnja 2001. godine,

presudio i riješio je:

Revizije tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da s osnova naknade za troškove tuđe pomoći i njege isplati tužitelju za razdoblje od 16. prosinca 1993. godine do 1. ožujka 1997. godine iznos od 32.003,00 kn, a ubuduće da plaća tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 900,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama i da ujedno naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 523,00 kn.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je djelomično žalba tuženika kao neosnovna i potvrđena je prvostupanjska presuda za isplatu iznosa od 25.022,50 kn, a u dijelu kojim je tužitelju za razdoblje od 1. siječnja 1994. godine do 15. studenog 1995. godine dosuđeno na ime naknade za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 13.850,00 kn, drugostupanjski sud je rješenjem ukinuo pobijanu presudu i u tom dijelu odbacio tužbu.

Tuženik je izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude, a tužitelj protiv ukidnog dijela drugostupanjskog rješenja. Presudu i rješenje pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da se presuda odnosno rješenje preinači u smislu navoda iznesenih u njihovim revizijama, a podredno da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak i suđenje.

Na te revizije protivne strane nisu odgovorile, a niti se o istima izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizije nisu osnovane.

Razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP) nisu ostvareni. U provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, a niti su nižestupanjske presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Tuženik u svojoj reviziji prigovara dosuđenoj visini naknade za troškove tuđe pomoći preko iznosa od 16.000,00 kn i visini rente s istog osnova preko mjesečnog iznosa od 450,00 kn. Neke određene bitne povrede odredaba parničnog postupka nije naveo ni obrazložio. U dokaznom postupku je utvrđeno, da je tužitelj u prometnoj nezgodi dana 4. lipnja 1993. godine zadobio teške tjelesne povrede sa trajnim posljedicama, tako da desnom rukom više ne može obavljati ni najosnovnije životne potrebe. Zbog toga je trebao tuđu pomoć po dva sata tjedno, a kasnije nakon operacije po četiri sata tjedno. Zbog invalidnosti tužitelju je i nadalje potrebna svakodnevna tuđa pomoć i njega u trajanju od jedan do dva sata dnevno za održavanje osobne higijene i sl., koje radnje više nije u mogućnosti sam obavljati.

Niži sudovi su utvrdili da je cijena takve usluge prema netto zaradi osobe koja je takovu uslugu bila sposobna pružiti tužitelju koji živi u Splitu, bila u 1993. godini 10,00 kn po jednom satu, a od 1994. do 1996. godine 15,00 kn, te u 1997. godini 20,00 kn po satu, pa je na temelju tih cijena, koje su važile u vrijeme pružanja ne samo pomoći, kako tvrdi tuženik, već i njege utvrdili odgovarajuću naknadu kao i rentu za ubuduće.

Prema tome, suprotno navodima revizije tuženika, visina naknade troškova tuđe pomoći i njege utvrđena je pravilnom primjenom materijalnog prava.

Tužitelj navodi u svojoj reviziji, da je u odnosu na naknadu za tuđu pomoć i njegu Županijski sud u Splitu svojim ranijim rješenjem broj 1225/96 od 10. srpnja 1996. godine u cijelosti ukinuo raniju prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Splitu broj 958/95 od 15. studenog 1995. godine i predmet vratio na ponovno suđenje, pa da stoga nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u sada pobijanom rješenju kojim je ukinuta prvostupanjska presuda i tužba odbačena za iznos preko 13.850,00 kn s osnova troškova usluge tuđe pomoći i njege pružene tužitelju u vremenu od 1. siječnja 1994. godine do 15. studenog 1995. godine.

Kada je u ranijem postupku povodom tuženikove žalbe ukinuta prvostupanjska presuda broj P-958/95 od 15. studenog 1995. godine, ne u cijelosti, kako to pogrešno tvrdi tužitelj, već samo u dosuđujućem dijelu naknade za troškove tuđe pomoći, što za vrijeme od 1. siječnja 1994. do 15. studenog 1995. godine iznosi ukupno 13.850,00 kn, onda tužitelj u ponovnom postupku, za to vrijeme na koje se odnosi pravomoćnost prijašnje prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu, nije bio ovlašten povećati tužbeni zahtjev preko navedenog iznosa, zbog toga što visina naknade ove štete nije utvrđena prema cijenama i kriterijima u vrijeme zaključivanja nove glavne rasprave, već prema cijenama koje su važile u vrijeme kada je ta usluga tužitelju pružena. Drugim riječima do promjene okolnosti prema kojima je naknada materijalne novčane štete utvrđena nije došlo nakon zaključenja prethodne glavne rasprave.

Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 369. st. 2. ZPP, kada je u tom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu, jer je o zahtjevu za naknadu troškova tuđe pomoći preko iznosa od 13.000,00 kn već prije pravomoćno presuđeno.

Kako se presude i pobijano rješenje nižeg suda temelji na pravilnoj primijeni materijalnog prava, a nisu ostvareni ni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka, valjalo je odbiti revizije tužitelja i tuženika kao neosnovane temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 5. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.