Criminal appeal upheld; Supreme Court increased prison sentence from one to two years due to insufficient sentencing.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia upheld the prosecutor's appeal against the first-instance judgment, increasing the defendant's prison sentence from one to two years. Although the lower court correctly applied mitigating circumstances such as the defendant's honesty and contribution to the victim, the Supreme Court found the original sentence too lenient given the crime's social danger. Consequently, the court ruled that the increased penalty was necessary to achieve general prevention and adequately reflect the defendant's criminal responsibility.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 36o. st. 2. ZKP; čl. 40. st. 3. KZRH; When a first-instance court improperly underestimates the social danger of a crime despite valid mitigating factors, the appellate court may increase the sentence to ensure proportionality and general prevention.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-392/1995-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Senke Klarić Baranović, Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G.M., zbog kaznenog djela iz čl. 40. st. 3. KZRH odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 23. ožujka 1995. broj K-38/94-22, u sjednici održanoj 23. kolovoza 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske B.P.
p r e s u d i o j e:
Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se opt. G.M. za kazneno djelo iz čl. 40. st. 3. u svezi sa st. 1. i 2. KZRH zbog kojeg je po sudu prvog stupnja oglašena krivom, temeljem čl. 40. st. 3. KZRH i primjenom čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju joj se po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunava vrijeme osuđuje
provedeno u pritvoru od 12. svibnja do 28. srpnja 1994.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom oglašena je krivom opt. G.M. za kazneno djelo iz čl. 40. st. 3. u svezi sa st. 1. i 2. KZRH, činjenično opisano u izreci te presude, pa je temeljem čl. 40. st. 3. KZRH i primjenom čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju joj je temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. svibnja do 28. srpnja 1994.
Istom presudom temeljem čl. 60. OKZRH optuženici je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara u ustanovi za izvršavanje kazne.
Optuženica je oslobođena obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.
Protiv te presude podnio je državni odvjetnik žalbu zbog odluke o kazni i predložio da se pobijana presuda preinači i optuženici povisi kazna zatvora.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nakon razmatranja spisa, predložilo je u smislu čl. 36o. st. 2. ZKP, da se postupi po žalbenom prijedlogu.
Žalba je osnovana.
U pravu je državni odvjetnik da je sud prvog stupnja precjenio olakšavajuće okolnosti i da nije dovoljno vodio računa o težini i društvenoj opasnosti djela i počinitelja.
Osnovano državni odvjetnik ističe u svojoj žalbi da je optuženici izrečena preblaga kazna.
Naime, sud prvog stupnja cijeneći olakotne okolnosti na strani optuženice pravilno je u ovom konkretnom slučaju primjenio institut o ublažavanju kazne. Jer, posebnih otežavajućih okolnosti nije našao, dok dosadašnja neosuđivanost, iskrenost, kajanje, te psihičko stanje optuženice i znatan doprinos oštećenog koje okolnosti, kao osobito olakotne, osnovano opravdavaju blaži tretman.
Međutim, s obzirom na težinu i društvenu opasnost inkriminiranog kaznenog djela, izrečena kazna zatvora od jedne godine ukazuje se preblagom, naročito s obzirom na način počinjenja djela i posljedice, a što zahtjeva da se optuženica osudi na dužu kaznu zatvora.
Stoga je, a u cilju ostvarenja kako generalne prevencije, tako i utjecaja na optuženicu da više ne čini ovakva ili slična kaznena djela, valjalo uvažavanjem žalbe državnog odvjetnika izrečenu kaznu povisiti i osuditi optuženicu na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koja je primjerena njenoj kaznenoj odgovornosti i društvenoj opasnosti djela, te dovoljna uz sigurnosnu mjeru iz čl. 60. OKZRH za realizaciju zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.
Kako je žalbeni razlog osnovan, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. ZKP, nisu nađene bitne povrede formalnog kao niti povrede materijalnog prava na štetu optuženice, valjalo je presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 23. kolovoza 1995.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.
Ante Potrebica, v.r.