Supreme Court quashes lower court dismissal of arbitration claim due to improper service of notice on plaintiff's address.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia quashed the first-instance court's decision dismissing the plaintiff's arbitration claim as time-barred. The plaintiff argued that service of the arbitration award was invalid because it was sent to an address in Israel where he had resided only until May 2004, while he was actually in the US. The court found the lower court erred in assuming valid service without proof of delivery to the plaintiff's habitual residence or the address specified in the arbitration agreement. Consequently, the court ruled that the statute of limitations had not expired and remanded the case for a merits review.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 30. st. 7. uveze s čl. 4. Zakona o arbitraži; Čl. 366. st. 1. uveze s čl. 354. st. 1. i čl. 282. st. 1. Zakona o parničnom postupku: Service of an arbitration award must be proven to have reached the party's habitual residence or agreed address; failure to prove valid service suspends the limitation period for filing a claim.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž 7/10-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz S., zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz S., protiv tuženika K. kluba „S.“ iz S., zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz S., odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj AP-1/08-8 od 19. listopada 2009., u sjednici održanoj 31. ožujka 2010.,
r i j e š i o j e:
Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj AP-1/08-8 od 19. listopada 2009. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbačena je tužba tužitelja B. Š. od 2. svibnja 2005., kao nepravovremena.
U toč. II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 24.605,40 kn, u roku od 15 dana.
Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Tako tužitelj smatra da u postupku nije dokazano da bi ikada sporni pravorijek bio tužitelju upućen niti dostavljen na adresu njegovog prebivališta u S., a proizlazi da je pravorijek poslan na adresu u Izrael 22. prosinca 2004., na kojoj se adresi tužitelj nije nalazio, jer je Izrael napustio 3. svibnja 2004., kako to proizlazi iz otisnutog izlaznog štambilja granične kontrole Izraela u njegovoj putovnici. Stoga smatra da je sud pogrešno zaključio da mu je pravorijek uredno dostavljen u Izrael 29. prosinca 2004., jer se u to vrijeme već nalazio u Sjedinjenim američkim državama u New Yorku, gdje je pismeno s pravorijekom proslijeđeno i uručeno tužitelju 8. veljače 2005.
Tako tužitelj smatra odluku suda o nepravovremenosti njegove tužbe nezakonitom, budući da je tužbu podnio 2. svibnja 2005., tj. u zakonskom roku od tri mjeseca od primitka i saznanja za pravorijek.
Predlaže tako tužitelj da se pobijano rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se ono ukine i predmet vrati istom sudu na meritorno odlučivanje. Traži i troškove žalbe.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je osnovana.
Prvostupanjski je sud odbacio tužbu tužitelja smatrajući da je ona nepravovremena, a pri tome polazeći od utvrđenja da je tužitelju pravorijek dostavljen 29. prosinca 2004., kada je pismeno stiglo na adresu K. kluba M. B. u Izraelu, pa budući da je tužbu podnio 29. travnja 2005. da je propustio zakonom predviđeni rok od tri mjeseca za utuženje, propisano odredbom čl. 36. st. 3. Zakona o arbitraži ("Narodne novine" broj 88/01 – dalje ZA).
U obrazlaganju razloga takve svoje odluke prvostupanjski sud smatra utvrđenim da iz dostavnice u spisu broj IS-P-2004/9 proizlazi da je pravorijek uredno dostavljen tužitelju 29. prosinca 2004. godine, a da s druge strane tužitelj ničim ne dokazuje da je za postojanje pravorijeka saznao tek 8. veljače 2005.
Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda o nepravovremenosti tužbe tužitelja.
Odredbom iz čl. 36. st. 3. ZA propisano je da se tužba za poništaj pravorijeka može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kada je stranci koja ga je podnijela dostavljen pravorijek, ili ako je tužba podnesena u jednom od slučajeva iz čl. 33. ili 34. tog zakona, od dana kad je stranci koja je tužbu podnijela dostavljena odluka Arbitražnog suda u jednom od tih zahtjeva.
Odredbom iz čl. 30. st. 7. ZA propisano je da ako su se stranke drugačije sporazumjele, da se dostava pravorijeka obavlja prema odredbama čl. 4. tog zakona, s time da se na sporazumni zahtjev obje stranke dostava pravorijeka može izvršiti i preko suda iz čl. 43. st. 5. tog zakona ili preko javnog bilježnika.
Odredbom iz čl. 4. ZA propisano je, i to u stavku 1., da ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, da će se smatrati da su pisana priopćenja dostavljena onog dana kada budu predana na poštansku adresu adresatu ili osobi ovlaštenoj za primanje pisanih priopćenja.
U stavku 2. iste zakonske odredbe propisano je da je poštanska adresa ona adresa na koju adresat redovito prima poštu. Ako adresat nije izričito odredio drugu adresu ili to ne proizlazi iz okolnosti slučaja, da će poštanska adresa biti adresa sjedišta ili podružnice adresata, njegovog uobičajenog boravišta ili adresa navedena u glavnom ugovoru ili u ugovoru o adresatu.
Stavkom 3. iste zakonske odredbe propisano je da ako ni jedno od mjesta navedenih u stavku 2. tog članka nije poznato, da će se smatrati da su pisana priopćenja dostavljena onog dana kada bude pokušana njihova predaja na posljednju poznatu poštansku adresu, pod uvjetom da su bila uredno otpremljena preporučenim pismom uz povratnicu ili na drugi način kojim se može potvrditi da je predaja bila pokušana.
Prema tome, za početak tijeka roka za tužbu, u konkretnom slučaju odlučan je trenutak dostave pravorijeka tužitelju.
Ova dostava mora biti uredna.
Dostava pravorijeka smatra se izvršenom kada je pismeno predano adresatu na njegovu poštansku adresu ili osobi ovlaštenoj za primanje pisanih priopćenja, a poštanska adresa adresata smatra se adresa na kojoj adresat redovito prima poštu, a može poštanska adresa, ali pod određenim okolnostima, biti (za fizičku osobu) adresa njegovog uobičajenog boravišta, ili adresa navedena u glavnom ugovoru ili ugovoru o arbitraži.
Tek ako ni jedno od prije navedenih mjesta nije poznato, može se posegnuti za dostavom koju predviđa čl. 4. st. 3. ZA, što znači da se predaja pismena može izvršiti na posljednju poznatu poštansku adresu, pod uvjetom da je pismeno bilo uredno otpremljeno preporučenom pošiljkom uz povratnicu koja predstavlja dokaz o predaji pismena adresatu. S tim u svezi, a u nedostatku povratnice, postoji mogućnost u ovoj zakonskoj odredbi da se o datumu dostave pismena adresatu prosuđuje i na neki drugi način kojim se može potvrditi da je predaja bila pokušana.
Prema tome, u konkretnom slučaju dostava pravorijeka tužitelju nije izvršena na poštansku adresu tužitelja o kojoj govori odredba iz čl. 4. st. 1. i 2. ZA.
Sve kada bi se i uzelo da ni jedno od mjesta navedenih u stavku 2. čl. 4. ZA nije bilo poznato, a bilo je, u kojem bi se slučaju pravorijek mogao tužitelju dostavljati na njegovu posljednju poznatu poštansku adresu, pa kada bi se i uzelo da je to ona u Izraelu, suprotno tvrdnji prvostupanjskog suda, ne proizlazi da je pravorijek uredno otpremljen preporučenim pismom uz povratnicu tužitelju i njemu predano u Izraelu te potpisano po tužitelju, jer o tome nema dokaza iz spisa Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu broj IS-P-2004/9.
Kako stoga u konkretnom slučaju dostava pravorijeka tužitelju nije izvršena sukladno odredbi čl. 30. st. 7. u svezi s čl. 4. ZA, smatra se da je njegova tužba pravovremena.
Iz navedenih je razloga valjalo ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na meritorno odlučivanje, pozivom na odredbu iz čl. 366. st. 1. u svezi sa čl. 354. st. 1. i čl. 282. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 31. ožujka 2010.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Jasna Brežanski, v. r.