Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-90/1992-3 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses prosecutor's appeal, upholding conviction for attempted serious injury over attempted murder.

Numero d'incarto I Kž-90/1992-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the Public Prosecutor's appeal against a first-instance conviction for attempted serious injury, confirming the lower court's judgment. The prosecutor argued that the defendant's intent to kill should have resulted in a charge of attempted murder, while the defendant maintained the intent was solely to cause serious bodily harm. The court ruled that the first-instance court correctly distinguished between the subjective intent to kill and the intent to inflict serious injury based on the objective facts and the defendant's intoxicated state.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 370. st. 2. ZKP; čl. 376. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP; čl. 384. ZKP; The court established that a conviction for attempted serious injury is legally sound when the defendant's subjective intent was directed at causing severe bodily harm rather than depriving life, even if the act objectively endangered the victim's life.

Parole chiave

Generato dall'IA
attempted serious injury attempted murder distinction subjective criminal intent public prosecutor appeal criminal law interpretation

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku
Javni tužitelj Republike Hrvatske postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl.
čl. 376. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku
čl. 384. Zakona o krivičnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 90/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Primorac Vladimira, Mikor Milivoja i Vekić Miroslave kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. M. M. zbog krivičnog djela iz čl. 41. st. 1. KZH u vezi čl. 19. st. 1. KZJ, odlučujući o žalbi javnog tužitelja, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 15. studenog 1991, K-41/91, u sjednici održanoj 2. travnja 1992, u prisutnosti zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske Papac Balde,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba javnog tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostepena presuda.

Obrazloženje

Okružni sud u Rijeci pobijanom presudom od 15. studenog 1991. godine, br. K-41/91, oglasio je krivim optuženika M. M., zbog kriv. djela iz čl. 41. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZH) u vezi čl.

19. st. 1, Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ), činjeničnog i pravno opisanog u izreci prvostepene presude, i po čl. 41. st. 1. KZH, osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Po čl. 65. st. 1. KZJ, optuženiku je izrečena mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara.

Protiv te presude podnio je žalbu javni tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u stvari pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu javnog tužitelja podnio je optuženik M. M., po branitelju K. Lj., odvjetniku iz R., i predlaže da drugostepeni sud žalbu javnog tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostepenu presudu.

Javni tužitelj Republike Hrvatske postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona b preuzimanju Zakona o

I Kž 90/1992-3

krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) stavio je prijedlog da se žalba javnog tužitelja uvaži pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Žalba je neosnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostepeni sud je pogrešno zaključio da je optuženik M. M. "sa umišljajem započeo ali nije dovršio da drugog teško tjelesno povrijedi", jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je optuženik napao oštećenicu nožem, da ju je ubo u vitalni dio tijela, i na taj način pristao, da oštećenicu T. A. liši života, ali joj je na sreću nanio samo laku tjelesnu povredu. Dakle, žalitelj ističe, da je prvostepeni sud bio dužan optuženika osuditi zbog kriv. djela iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi čl. 19. st. 1. KZJ, a ne krivičnog djela iz čl. 41. st. 1. KZH, u vezi čl. 19. st. 1. KZJ.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Razgraničenje ubojstva (čl. 35. st. 1. KZH) od teške tjelesne povrede (čl. 41. st. 1. KZH), pa i njihovog pokušaja provodi se na objektivnom i subjektivnom planu. Posebno je pritom važno uočiti subjektivnu stranu, tj. ako postoji umišljaj na lišenje života drugog (makar i eventualni umišljaj) imat ćemo ubojstvo, a ako je umišljaj išao na nanošenje teške tjelesne povrede, imat ćemo tešku tjelesnu povredu.

Prvostepeni sud sasvim ispravno uočava da je optuženik M. M. u teško alkoholiziranom stanju očigledno imao umišljaj na povređivanje oštećenice, a ne i na lišenje života oštećenice T. A.. Okolnosti koje ističe žalitelj u žalbi (alkoholiziranost optuženika i otpor oštećenice) upravo su okolnosti koje je cijenio prvostepeni sud kada je zaključio da je optuženik M. M. pokušao teško tjelesno povrijediti oštećenicu, bez obzira na to što joj je nanio samo laku tjelesnu povredu, koje razloge prihvaća i ovaj drugostepeni sud, te na iste upućuje žalitelja.

Kako razlog žalbe nije ostvaren i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom iz čl. 376. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, nisu nađene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci, temeljem čl. 384. ZKP.

U Zagrebu, 2. travnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin Almer Rajka, v. r.

mr Horvatinović Ružica, v. r.