Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gž x-131/2009 Generato dall'IA

Croatian court dismisses appeal in unpaid rent case, upholding first-instance judgment on rent and costs.

Numero d'incarto Gž x-131/2009
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The County Court in Split dismissed the defendant's appeal against a first-instance judgment ordering the payment of unpaid rent and procedural costs. The defendant argued for a retrial based on alleged procedural violations and claims of prior breach of contract, but the court found no merit in these arguments. The court ruled that the first-instance court correctly established facts regarding the rent amount and properly applied the law, while rejecting new evidence regarding contract breach as it was not raised during the initial proceedings.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Articles 353, 354, 352, 368 of the Civil Procedure Act; The appellate court must reject an appeal if the first-instance judgment is factually sound and legally correct, and new evidence or claims not raised in the first instance cannot be introduced to overturn the decision.

Parole chiave

Generato dall'IA
unpaid rent claim appellate review standard procedural violation defense new evidence exclusion contractual breach claim procedural costs allocation rental agreement enforcement

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 353, paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 354, paragraph 2, item 11 of the Civil Procedure Act
Article 352, paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 368, paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 154, paragraph 2 of the Civil Procedure Act
Article 155, paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 277, paragraph 1 of the Obligations Act
Article 163, paragraph 1 of the Obligations Act
Articles 3 and 5 of the Business Premises Lease Agreement
Article 17, paragraph 1 of the Business Premises Lease Act

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Gžx-131/09

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića i Marije Šimičić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Javne ustanove „Š. o.“ S., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz S., protiv tuženika „N.“ d.o.o. S., zastupanog po zakonskoj zastupnici N. J., a ova po punomoćnicima V. Lj. i Ž. V., odvjetnicima iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem II P-81/07 od dana 23. rujna 2008. godine, u sjednici vijeća, održanoj dana 05. lipnja 2009. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude održano djelomično na snazi rješenje o ovrsi tog suda pod poslovnim brojem Ovrv-156/01 od dana 05. ožujka 2001. godine i naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 108.723,15 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.780,00 kuna kao i u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke presude) potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem II P-81/07 od dana 23. rujna 2008. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, održano je djelomično na snazi rješenje o ovrsi tog suda pod poslovnim brojem Ovrv-156/01 od dana 05. ožujka 2001. godine i naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 108.723,15 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.780,00 kuna, dok je isto rješenje o ovrsi djelomično ukinuto u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 35.260,13 kuna sa pripadajućim kamatama, a točkom II. izreke, dužan je tuženik isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.421,84 kune.

Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u usvajajućem dijelu točke I. izreke, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu, tužitelj je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom neplaćene zakupnine za vremensko razdoblje od mjeseca rujna 1999. godine do mjeseca prosinca 2000. godine.

Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu, u usvajajućem dijelu, pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju pobijane presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu.

Budući, da pobijana presuda, u osporavanom dijelu, nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tuženik, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

Nije u pravu žalitelj, niti, kada navodi, da se prvostupanjska presuda, u pobijanom dijelu, temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

Prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti, bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

Tako je po provedenom postupku, prvostupanjski sud utvrdio:

- da su stranke dana 01. kolovoza 1998. godine sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora položenog na prizemlju južne strane VD ŠC „G.“ između ulaza 2 , te da je tuženik, kao zakupac, kroz utuženo razdoblje broj 3 i 4, površine 115 m

koristio predmetni poslovni prostor;

- iz financijskih kartica tužitelja, tuženik da je s danom 08. veljače 2002. godine dugovao tužitelju, na ime neplaćene zakupnine za predmetni poslovni prostor i troškova tehničkog održavanja, iznos od 108.723,15 kuna, a u međuvremenu, tuženik da je tužitelju isplatio dio svojih dugovanja s osnova neplaćene zakupnine;

- iz iskaza z.z. tuženika N. J., tuženik iz predmetnog poslovnog prostora da je izišao 2001. godine i njegovo dugovanje prema tužitelju, s osnova neplaćene zakupnine, u trenutku izlaska iz prostora, da je iznosilo 130.000,00 kuna.

Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud ispravno je zaključio, da tuženik za utuženo razdoblje, tužitelju nije platio na ime zakupnine iznos od 108.723,15 kuna, za predmetni poslovni prostor, visinu kojeg iznosa, tuženik da nije niti osporavao, te je sud prvog stupnja i pravilno primijenio materijalno pravo, kada je predmetno rješenje o ovrsi djelomično održao na snazi i naložio tuženiku da tužitelju isplatio iznos od 108.723,15 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, presuđujući kao u usvajajućem dijelu točke I. izreke pobijane presude.

Naime, kada je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatu tužitelju iznosa od 108.723,15 kuna, pravilno je istu utemeljio na člancima 3. i 5. Ugovora o zakupu poslovnog prostora, kojim člancima su stranke ugovorile visinu zakupnine i način plaćanja iste, a isto je i u skladu s člankom 17. stavkom 1. Zakona o zakupu poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 91/96 i 124/97), kojim je propisano, da je zakupnik dužan zakupodavcu platiti ugovorom utvrđeni iznos zakupnine, u roku utvrđenom ugovorom.

Stoga se žalbenim navodima, koji u biti predstavljaju ponavljanje iz prvostupanjskog postupka, a koje navode je prvostupanjski sud cijenio prilikom donošenja pobijane presude, ničim se ne dovodi u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po sudu prvog stupnja, koja kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

U odnosu na žalbe navode, da je tuženik izvršio prijeboj s tužiteljem, istom je za navesti, da isti u postupku nije istakao prijebojni prigovor, a niti je ustao protutužbenim zahtjevom za isplatu, odnosno naknadu štete, a u odnosu na žalbom predložene dokaze, saslušanjem svjedoka M. B. i M. I., na okolnost izvršenog prijeboja sa tužiteljem, istom je za odgovoriti, a obzirom da ti dokazi nisu bili predloženi tijekom prvostupanjskog postupka, da se u žalbi ne mogu isticati nove činjenice niti predlagati novi dokazi (članak 352. stavak 1. ZPP-a).

Pravilno je prvostupanjski sud postupio, kada je tužitelju na dosuđenu glavnicu priznao i zakonske zatezne kamate, primjenjujući ispravno pri tom odredbe članka 277. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju temeljem odredbe članka 163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05).

Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 2. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Obzirom da tužitelj nije zahtijevao troškove žalbenog postupka (trošak odgovora na žalbu) to o istom nije niti odlučivano.

Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a). Nepobijani dio (odbijajući dio točke I. izreke presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

U Splitu, 05. lipnja 2009. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac, v. r.