Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1773/1999-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal in traffic accident case where lower courts correctly awarded damages for non-material injury.

Numero d'incarto Rev-1773/1999-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a final judgment awarding damages for non-material injury in a traffic accident case. The appellant argued that the awarded amounts for pain and suffering were too low, but the court found the lower courts correctly assessed the severity of injuries and the reduction in life activity. Consequently, the court ruled that no material legal violation occurred to justify the appeal, upholding the original compensation figures.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 385. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 200. ZOO: The Supreme Court may dismiss a revision if no material legal violation is found, even when the appellant claims the awarded damages for non-material injury are disproportionately low compared to the actual physical and psychological harm sustained.

Parole chiave

Generato dall'IA
traffic accident damages non-material injury compensation pain and suffering assessment reduction in life activity revision dismissal material legal violation appellant's burden of proof

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1773/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.-T. B. iz D. kod S., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. o d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. svibnja 1996. godine broj Gž-7163/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. lipnja 1995. godine broj Pn-1684/94, u sjednici održanoj dana 2. veljače 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica platiti tužitelju 42.030,00 kn s kamatom po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate počev od 5. lipnja 1995. godine do isplate, te mu naknaditi parnične troškove od 4.000,00 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.670,00 kn odbijen.

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju iz razloga predviđenih čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) s tvrdnjom da je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti u cijelosti. Predložio je preinačenje nižestupanjskih presuda i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, ili njihovo ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

O ostalim bitnim povredama zbog kojih se revizija može izjaviti, revizijski sud je ovlašten voditi računa samo onda kada se navodima revizije ukazuje na njihovo postojanje. Kako se u obrazloženju revizije ni opisno ne upućuje na neku od bitnih povreda, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Neosnovan je i prigovor revidenta da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odmjerivši prenisko iznose pravične novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelj kao pješak povrijeđen u prometnoj nezgodi dana 20. prosinca 1993. godine, zadobivši natuk i rane razderotine kože tjemenozatiljne regije glave, trzajnu ozljedu vratne kralježnice, prijelom gornjeg dijela lijeve lisne kosti s pomakom, natuk trbušne stijenke uz krv u mokraći nakon kontuzije bubrega, brojna natučenja s laceracijama i ogrebotinama kože desnog lakta i lijeve noge,

- da su kao trajne posljedice ozljeđivanja ostali brže umaranje pri dužem hodanju, lagana hipotoničnost i hipotrofičnost natkoljeničnih mišića, napeta i bolna muskulatura vrata i ograničena pokretnost vratne kralježnice, što predstavlja smanjenje opće životne sposobnosti od 15%,

- da je zbog zadobijenih ozljeda tužitelj trpio jake tjelesne boli 4-6 dana, srednje 10 dana, a manje boli 1-2 mjeseca,

- da je tužitelj trpio jaki primarni strah 24 sata, sekundarni strah za zdravlje i ishod liječenja i to jaki 7 dana, srednje jaki 10 dana i blagi 14 dana,

- da su tužitelju zbog ozljeda nastali brojni ožiljci na glavi i ekstremitetima veličine 1-2 cm, nešto bljeđi i uočljivi, bez funkcionalnog ometanja i takvi predstavljaju naruženost manjeg stupnja,

- da su se stranke sporazumile oko podijeljene odgovornosti, utvrdivši da je tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja 10%.

Utvrdivši tako sve pravno relevantne okolnosti slučaja u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO) nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da te okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za sve zatražene oblike nematerijalne štete, te da iznos od 8.000,00 kn za pretrpljene tjelesne boli, 5.000,00 kn za pretrpljeni strah, 25.000,00 kn za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, a 7.000,00 kn za duševne boli zbog naruženosti predstavljaju odgovarajuću naknadu za štetu koju je tužitelj pretrpio. Stoga su pravilno primijenili materijalno pravo dosudivši tužitelju utvrđene iznose umanjene za 10% na ime njegove suodgovornosti.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tužitelja odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 2. veljače 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.