Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Kž-448/2009-7 Generato dall'IA

Criminal appeal partially allowed; suspended sentence granted instead of prison term and driving ban removed due to mitigating circumstances.

Numero d'incarto Kž-448/2009-7
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The appellate court partially accepted the defendant's appeal against a first-instance conviction for causing a traffic accident. While the court upheld the finding of guilt, it found the original one-year prison sentence and driving ban excessive given the victim's severe intoxication and the defendant's status as a father of seven. Consequently, the sentence was commuted to a suspended term of one year without a driving ban, as the court determined these factors justified a lighter penalty and removed the need for a security measure.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 272. st. 4. u vezi st. 2. KZ-a; čl. 67. KZ-a; čl. 78. KZ-a; When mitigating circumstances such as the victim's intoxication and the offender's family status are significant, a suspended sentence may replace immediate imprisonment, and a driving ban requires proof of a specific danger of reoffending which mere speed violations do not establish.

Parole chiave

Generato dall'IA
causing traffic accident suspended sentence mitigating circumstances security measure driving ban proportionality of penalty criminal appeal alcohol intoxication

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 272. st. 4. u vezi st. 2. Kaznenog zakona
I., radi kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (KZ-a), odlučujući povodom žalbe okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-328/08-65 od 16.
čl. 67. Kaznenog zakona
čl. 78. Kaznenog zakona
čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku
Temeljem odredbe čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (dalje: ZKP) određeno je da je okrivljenik dužan djelomično naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, a ostali troškovi padaju na teret proračunskih sredstava suda.
čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 390. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 50. Kaznenog zakona

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Kž.448/09-7.

Županijski sud u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Dekovića kao predsjednika vijeća, te Krešimira Kraljica i Melite Mioč-Felak kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Irene Jurlina, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika J. I., radi kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (KZ-a), odlučujući povodom žalbe okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-328/08-65 od 16. rujna 2009. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 23. veljače 2010. godine,

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici K-328/08-65 od 16. rujna 2009. godine u odluci o kazni tako da se prema okrivljeniku primjenjuje, zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. u vezi st. 2. KZ-a, temeljem čl. 67. KZ-a, uvjetna osuda na način da mu se zaprječuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, a prema okrivljeniku se ne izriče sigurnosna mjera iz čl. 78. KZ-a.

II. U preostalom dijelu odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana pa se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Koprivnici K-328/08-65 od 16. rujna 2009. godine okrivljenik J. I. proglašen je krivim zbog izvršenja kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. u vezi st. 2. KZ-a, koje djelo je činjenično i pravno opisano u izreci navedene presude. Okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i prema njemu je temeljem čl. 78. KZ-a primijenjena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima u trajanju od jedne godine. Temeljem odredbe čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (dalje: ZKP) određeno je da je okrivljenik dužan djelomično naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, a ostali troškovi padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. S. i J. Č. iz V. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o sankciji. U žalbi je predloženo da Županijski sud u Koprivnici uvaži žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da se pobijana presuda preinači u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji te da se prema okrivljeniku primijeni uvjetna osuda.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Temeljem odredbe čl. 373. st. 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Koprivnici na dužno razgledanje, a predmet je vraćen bez datog mišljenja. Na traženje branitelja okrivljenika zakazana je javna sjednica vijeća na koju nisu pristupili županijska državna odvjetnica, okrivljenik i branitelj okrivljenika, iako su na sjednicu bili uredno pozvani. Stoga je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, a temeljem odredbe čl. 374. st. 4. ZKP-a.

Žalba je djelomično osnovana.

U početnom dijelu žalbe navodi se da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, jer da je izreka presude nerazumljiva, da presuda nema razloga i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih isprava. Navedeno je da prvostupanjski sud nije obrazložio subjektivni odnos okrivljenika prema kaznenom djelu. Ova žalbena osnova obrazlaže se time što se, u odnosu na utvrđenu brzinu kretanja okrivljenika, u izreci navodi da je okrivljenik „vozio brzinom od najmanje 65 km/h“ dok se u obrazloženju navodi da je okrivljenik „upravljao osobnim vozilom brzinom od 65 km/h“. U žalbi je navedeno da su u izreci prvostupanjske presude navedene tjelesne ozljede koje je zadobio oštećenik D. B., ali da nisu navedene ozljede koje su uzrokovale smrt oštećenika.

Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, a nije počinio niti ostale povrede kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP- a.

Nije točan navod žalbe da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva. Izreka je potpuno jasna, a osim toga taj navod žalbe se niti ne obrazlaže. Isto tako, nije točan navod žalbe da presuda nema razloga te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost. Prvostupanjska presuda je opširno obrazložena pa doista nije jasno na temelju čega žalitelj iznosi tvrdnju da prvostupanjska presuda nema razloga. Svakako da se ne može govoriti o proturječnosti ako je u izreci prvostupanjske presude navedeno da je okrivljenik upravljao automobilom „brzinom od najmanje 65 km/h“, a u obrazloženju presude je navedeno da je okrivljenik upravljao automobilom „brzinom od 65 km/h“. Ne radi se o nikakvoj „proturječnosti“, jer se u oba slučaja navodi brzina od 65 km/h. Uostalom, na to je ukazano žalitelju i u odluci ovog suda Kž-224/08 od 09. rujna 2008.g. Isto tako nije u pravu žalitelj kada navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio subjektivni odnos okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu. Iz pravnog i zakonskog opisa kaznenog djela, koji je naveden u izreci prvostupanjske presude, jasno je vidljivo da se radi o izvršenju kaznenog djela iz nehaja iz čl. 272. st. 4. u vezi st. 2. KZ-a, a u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je (treći pasos str. 10) da je opisanim načinom vožnje okrivljenik postupio suprotno odredbi čl. 51. st. 1. i čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i da je takvim načinom vožnje „olako držao da do štetne posljedice neće doći“. Ovakvo obrazloženje subjektivnog odnosa okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu upućuje na zaključak da je okrivljenik postupao iz nehaja (čl. 45. st. 2. KZ-a). Prema tome, nije u pravu žalitelj kada navodi da prvostupanjska presuda nema obrazloženje o bitnim činjenicama. Što se pak tiče opisanih povreda oštećenika, jasno je da je prvostupanjski sud u izreci pobijane presude naveo sve povrede koje je oštećenik zadobio prilikom pregaženja, a te su povrede utvrđene tijekom obdukcije tijela pok. D. B.. Svakako da su najteže od tih povreda dovele do smrtnog ishoda kod okrivljenika i to što posebno nisu navedene te povrede, u nekom posebnom dijelu izreke prvostupanjske presude, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kako to pogrešno smatra žalitelj.

Zbog iznijetih razloga nije osnovana žalba okrivljenika u dijelu gdje se u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen kazneni zakon kada je okrivljenik proglašen krivim zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. u vezi st. 2. KZ-a. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ponovno polemizira s nalazom i mišljenjem prometnog vještaka i pokušava ukazati na to da je prometni vještak nalaz i mišljenje dao i na temelju nekih pretpostavki, npr. navodi se da nije jasno otkuda prometnom vještaku podatak da je netko micao tijelo oštećenika. Dalje se govori o tome da nisu pravilno interpretirani iskazi svjedoka G. Š. i T. Š. jer da su ti svjedoci u svojim iskazima decidirano govorili o tome da tijelo oštećenika nije micano iz položaja gdje je bilo nakon prometne nesreće. Žalitelj smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i zbog toga što nije razjašnjeno pitanje zbog čega na podvozju vozila okrivljenika nisu pronađeni tragovi odjeće oštećenika, a nije izvršeno vještačenje tragova krvi koja je nađena na prednjem dijelu veznog lima vozila okrivljenika. U žalbi se ponovno postavlja pitanje kako je moguće da okrivljenik vozilom pregazi oštećenika, a da se u konačnom položaju oštećenik nađe izvan gabarita vozila.

Prvostupanjski sud je tijekom postupka proveo sva potrebna vještačenja (prometno vještačenje, sudsko-medicinsko vještačenje, te vještačenje odjeće i obuče oštećenika i vještačenje tragova na podvozju vozila okrivljenika). Odmah je potrebno navesti da to što na donjem dijelu vozila okrivljenika nisu pronađeni tragovi odjeće oštećenika, ne znači da nije došlo do pregaženja oštećenika vozilom okrivljenika. To jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Š. Ž. (list 181). Iz nalaza i mišljenja vještaka B. B.-J. jasno proizlazi da tragovi na odjeći i obuči oštećenika upućuju da je tijelo oštećenika bilo pregaženo. To su utvrđene činjenice tijekom vještačenja i kako i prometni vještak i sudsko-medicinski vještak suglasno zaključuju da je tijelo oštećenika bilo pregaženo, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je do tjelesnih ozljeda oštećenika, koje su uzrokovale njegovu smrt, došlo zbog toga što je oštećenik, ležeći na kolniku, bio pregažen. Od tih nesporno utvrđenih činjenica polazi prvostupanjski sud kada iznosi svoj zaključak o tome da je oštećenik bio pregažen i da je u tom pregaženju došlo do tjelesnih povreda koje su kod oštećenika uzrokovale smrt. Iz sadržaja predmeta je vidljivo da je okrivljenik u svojoj obrani iznio tvrdnju da vozilom nije pregazio oštećenika, već da je vozilom prešao samo preko bicikla. Osnovno pitanje koje je trebalo riješiti je to da li je okrivljenik svojim vozilom pregazio oštećenika ili je oštećenika pregazilo neko drugo vozilo.

Prilikom odgovora na to odlučno pitanje prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve provedene dokaze. Iz detaljnog obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je posebno cijenjen iskaz svjedoka T. Š. i G. Š.. Svjedok T. Š. je vrlo jasno u svom iskazu naveo kako je vidio da je okrivljenik svojim vozilom pregazio tijelo oštećenika, a o tome je u svojem iskazu, ne tako decidirano, govorila i svjedok G. Š., koja nije mogla sa sigurnošću navesti da li je okrivljenik doista vozilom pregazio oštećenika, ali je vidjela da okrivljenik nije uspio izbjeći nalet na „nešto“ što je bilo njoj na lijevoj strani kolnika.

Svakako da je prvostupanjski sud trebao zaključivati o tijeku događaja i na temelju ovako jasnog i uvjerljivog iskaza T. Š.. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno ocijenio činjenicu da je ispod tijela oštećenika pronađen crni plastični dio koji u potpunosti odgovara oštećenjima na prednjoj donjoj desnoj strani vozila okrivljenika jer je na tom dijelu nedostajao upravo takav plastični dio koji je nađen ispod tijela oštećenika. To su očito bile odlučne činjenice, uz prihvaćanje nalaza i mišljenja prometnog i sudsko-medicinskog vještaka, o tome da je okrivljenik svojim vozilom pregazio oštećenika.

Brzina kretanja okrivljenika bila je za 14 km veća od dopuštene za naseljeno mjesto i jasno iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da bi okrivljenik kočenjem uspio izbjeći nalet na oštećenika da je vozilom upravljao brzinom do najviše 51 km/h. Pravilno je prvostupanjski sud tako zaključio da bi okrivljenik identičnim reagiranjem pri brzini od 51 km/h izbjegao nalet na oštećenika pa da u naseljenom mjestu nije upravljao brzinom većom od dopuštene uspio bi kočenjem izbjeći nalet na oštećenika. Sada se u žalbi osporava nalaz i mišljenje prometnog vještaka samo iz razloga što prometni vještak ne može egzaktno odgovoriti na pitanje kako se tijelo oštećenika našlo izvan gabarita zaustavljenog vozila okrivljenika.

Na to pitanje prometni vještak ne može odgovoriti po pravilima svoje struke, kao ni sudsko-medicinski vještak, ali oba ova vještaka navela su da je tijelo oštećenika moralo biti micano ispod vozila okrivljenika nakon što je zaustavljeno to vozilo. Žalba ukazuje na to da to ne potvrđuju iskazi svjedoka, koje prvostupanjski sud prihvaća, a to su svjedoci T. i G. Š., međutim prometni vještak je dao logično objašnjenje u smislu da je bilo vremena da okrivljenik i njegov suvozač pomaknu tijelo oštećenika prije dolaska navedenih svjedoka do mjesta gdje je okrivljenik zaustavio svoje vozilo.

Dakle, dato je jedno logično objašnjenje koje u potpunosti prihvaća prvostupanjski sud i takvo objašnjenje o položaju tijela oštećenika nije dovedeno u sumnju žalbom okrivljenika s obzirom na sve nesporno utvrđene činjenice u ovom postupku. Ovdje je svakako potrebno navesti da je sudsko- medicinski vještak naveo da je došlo do jednog pregaženja tijela oštećenika, dakle sve ozljede koje je oštećenik zadobio nastale su jednim pregaženjem pa se ne može govoriti o tome da je neko drugo vozilo pregazilo oštećenika, a prije nailaska vozila okrivljenika.

Prema tome, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno i pravilno je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. u vezi st. 2. KZ-a.

Međutim u pravu je žalitelj kada navodi u žalbi da je prvostupanjski sud okrivljeniku zbog počinjenog kaznenog djela izrekao prestrogu kaznenu sankciju. Ovdje treba imati u vidu činjenicu da je Općinsko državno odvjetništvo odustalo od optužbe za kazneno djelo iz čl. 272. st. 3. u vezi st. 1. KZ-a i da je ponašanje okrivljenika na kraju kvalificirano kao izvršenje kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. u vezi st. 2. KZ-a. Radi se dakle o nehajnom izvršenju kaznenog djela, a okrivljenik do sada nije osuđivan za kaznena djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. KZ-a. Utvrđeno je da je okrivljenik za svega 14 km/h u naseljenom mjestu upravljao brzinom većom od dopuštene, dakle ne radi se o nekoj ekscesnoj brzini, a isto tako utvrđeno je da alkoholiziranost okrivljenika nije bila u uzročnoj vezi s nastankom ove prometne nesreće. Kada se dakle imaju u vidu ove činjenice i kada se u obzir uzme izuzetno veliki doprinos oštećenika nastanku ove prometne nesreće, jer je oštećenik u teško pijanom stanju ležao na kolniku, onda se moraju posebno cijeniti te utvrđene olakotne okolnosti prilikom odabira vrste i mjere kaznene sankcije koju treba izreći prema okrivljeniku zbog počinjenog kaznenog djela. Trebalo je cijeniti i činjenicu da je okrivljenik otac sedmero djece. Uzimajući u obzir sve te okolnosti onda se ukazuje da je osnovana žalba okrivljenika u dijelu gdje prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kaznenoj sankciji i doista se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine ukazuje prestrogom kaznom s obzirom na istaknute olakotne okolnosti koje očito prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio.

Ovaj sud smatra da radi ostvarenja kaznenopravne zaštite, cijeneći sve okolnosti izvršenja djela i ličnost okrivljenika, nije neophodno okrivljeniku izreći kaznu te da će i upozorenje uz prijetnju kaznom ispuniti svrhu kaznenih sankcija. Zapriječena kazna zatvora u trajanju od godine dana s rokom provjeravanja od dvije godine trebala bi dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne vrši kaznena djela, odnosno primijenjena uvjetna osuda trebala bi ispuniti svrhu kaznenih sankcija kako je ona predviđena odredbom čl. 50. KZ-a.

Zbog toga je u dijelu odluke o kaznenoj sankciji prihvaćena žalba okrivljenika i u tom dijelu je preinačena prvostupanjska presuda.

Osim toga, nisu, po mišljenju ovog suda, ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu sigurnosne mjere iz čl. 78. KZ-a. Okrivljenik u svom dosadašnjem životu nije pokazao sklonost k nepoštivanju prometnih propisa (list 224). Do ove prometne nesreće nije došlo zbog toga što je okrivljenik bio u alkoholiziranom stanju, ili zbog toga što bi okrivljenik u naseljenom mjestu vozilom upravljao nekom ekscesnom brzinom. Okrivljenik do sada nije osuđivan za kaznena djela protiv sigurnosti prometa. Zbog toga nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud prema okrivljeniku primijenio sigurnosnu mjeru iz čl. 78. KZ-a. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je ta sigurnosna mjera primijenjena zbog toga što okrivljenik brzinu kretanja vozila nije prilagodio uvjetima na cesti i kretanju kroz naseljeno mjesto. To nisu dovoljni razlozi da se prema počinitelju kaznenog djela izazivanja prometne nesreće primijeni sigurnosna mjera iz čl. 78. KZ-a. Nije utvrđena opasnost da bi okrivljenik upravljajući motornim vozilom mogao ponovo počiniti ovakvo kazneno djelo. Zbog toga je i u tom dijelu trebalo uvažiti žalbu okrivljenika i preinačiti pobijanu presudu tako da se prema okrivljeniku ne izriče sigurnosna mjera iz čl. 78. KZ-a.

Iz iznijetih razloga djelomično je prihvaćena žalba okrivljenika, kako je to navedeno u izreci ove presude, a u ostalom dijelu žalba okrivljenika je odbijena kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđena je prvostupanjska presuda, temeljem odredbe čl. 390. st. 1. ZKP-a.

U Koprivnici, 23. veljače 2010. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Irena Jurlina v.r.

Ivan Deković v.r.