Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gž R-218/2011-2 Generato dall'IA

Appeal dismissed; extended application of old collective agreement ended when new one was validly concluded.

Numero d'incarto Gž R-218/2011-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Court of Appeal dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance judgment rejecting a claim for unpaid holiday and Christmas bonuses. The plaintiff argued that the 1999 Collective Agreement should apply due to the union's membership, but the court found the 2002 agreement validly concluded and in force. The court ruled that the extended application of the 1999 agreement ceased upon the valid conclusion of the new agreement, which filled the legal gap regarding labor relations.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o radu; Kolektivni ugovor; produžena primjena; novinski kolektivni ugovor; prestanak primjene starih odredbi. The extended application of legal provisions from a previous collective agreement terminates when a new collective agreement is validly concluded, thereby filling the legal gap without extending the old terms indefinitely.

Parole chiave

Generato dall'IA
extended application collective agreement new collective agreement validity holiday bonus calculation labor relations legal gap union membership relevance appeal dismissal labor dispute collective bargaining outcome

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8. i 9. ZPP-a
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), na koju sadržajno ukazuje žalitelj, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8. i 9. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl.
čl. 365. st. 2. ZPP-a
ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
čl. 195. ZR-a
čl. 186. st. 1. ZR-a
čl. 356. ZPP
Dakle, donošenjem pobijane presude nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP).
čl. 154. st. 1. ZPP-a
I odluka o troškovima postupka je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl.
čl. 155. ZPP-a
ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) odmjerenih troškova, osim u dijelu koji se odnosi na sastav ustavne tužbe.
čl. 22. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu
Naime, u ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove postupka, ako Ustavni sud ne odluči drukčije (čl. 22. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu; „Narodne novine“ broj 99/99 i 29/02).
čl. 368. st. 1. ZPP-a
Slijedom navedenog je valjalo, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, osim u dijelu odluke o trošku (na iznos od 6.100,00 kn za sastav ustavne tužbe) koji je na temelju čl.
čl. 373. t. 3. ZPP-a
ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, osim u dijelu odluke o trošku (na iznos od 6.100,00 kn za sastav ustavne tužbe) koji je na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo preinačiti i tuženikov zahtjev za naknadu tog troška odbiti.
čl. 166. st. 1. ZPP-a
Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen jer sa svojom žalbom nije uspio u pogledu glavnog zahtjeva (čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi sa čl.
čl. 35. ZPP-a
Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen jer sa svojom žalbom nije uspio u pogledu glavnog zahtjeva (čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 35. ZPP-a).

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Poslovni broj: 52. Gžr-218/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Ines Smoljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. I. iz Z., …, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženika HEP-P. d.o.o. Z., …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Z.,…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-233/10-41 od 21. svibnja 2010. godine, dana 15. ožujka 2011.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-233/10-41 od 21. svibnja 2010. godine, kojim je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen i kojim je tužitelju naloženo platiti parnični trošak tuženiku u iznosu od 3.512,50 kn te se u tom dijelu presuda potvrđuje.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-233/10-41 od 21. svibnja 2010. godine u dijelu u kojem je tužitelju naloženo platiti parnični trošak tuženiku u iznosu od 6.100,00 kn te se u tom dijelu sudi:

„Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 6.100,00 kn.“

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.600,00 kn s pripadajućim zateznima kamatama i troškom parničnog postupka. Također je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.612,50 kn.

Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga, uz prijedlog da se ukine ili preinači.

Žalba je neosnovana, osim u vezi dijela odluke o trošku.

Pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, a presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama iz čega proizlazi da u provedenom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), na koju sadržajno ukazuje žalitelj, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8. i 9. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev za isplatom razlike između isplaćenih iznosâ po osnovi regresa za godišnji odmor, božićnice i uskrsnice u razdoblju od 2002. do 2003. godine, te iznosa koji bi tužitelju pripadao po navedenim osnovama da su se primjenjivale odredbe Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu iz 1999. godine (dalje: KU iz 1999.).

Pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja, obzirom da je na snazi u spornom razdoblju bio kolektivni ugovor iz 2002. godine te nije bilo mjesta primjeni pravnih pravila KU iz 1999.

Protiv takve odluke žali se tužitelj, navodeći da se u ovom postupku ne radi o konkurenciji između više kolektivnih ugovora, već o konkurenciji između kolektivnog ugovora i ugovora o radu, budući se temeljem članka 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04 i 68/05; dalje: ZR) pravna pravila koja se odnose na radni odnos primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora kao dio prethodno sklopljenog ugovora o radu. Također smatra da se kasniji kolektivni ugovor za Hrvatsku elektroprivredu d.d. od 23. svibnja 2002. godine (dalje: KU iz 2002.) ne primjenjuje na njega jer je on član Nezavisnog sindikata radnika HEP-a, koji nije potpisnik KU iz 2002. Iz navedenih utvrđenja izvodi zaključak da mu je tuženik bio dužan isplatiti utuženu razliku, jer su se na njegov radni odnos u predmetnom razdoblju i dalje primjenjivala pravna pravila KU iz 1999., kao dio njegovog pojedinačnog ugovora o radu.

Prema odredbi čl. 195. ZR-a, ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

Normativne odredbe kolektivnog ugovora privremeno postaju dio pojedinačnih ugovora o radu, a takvima, u slučaju prestanka kolektivnog ugovora istekom vremena na koje je sklopljen, postaju i pravna pravila sadržana u takvom ugovoru u slučaju njihove produžene primjene.

Svrha je produžene primjene kolektivnog ugovora u smislu čl. 195. ZR-a da se u vremenu koje prethodi novom ugovoru popuni praznina u reguliranju uvjeta rada, a ne da se, kako to pogrešno smatra žalitelj, ustale odredbe ranijeg kolektivnog ugovora, kao sastavni dio prethodno sklopljenog ugovora o radu, bez ikakvog vremenskog ograničenja.

Obzirom na žalbeni navod tužitelja da je on član Nezavisnog sindikata radnika HEP-a, a koji sindikat je bio potpisnik KU iz 1999, odnosno, koji sindikat nije potpisao KU iz 2002, valja ukazati na sljedeće: pravna pravila sadržana u KU iz 1999. prestala su se primjenjivati kao dio prethodno sklopljenog ugovora o radu tužitelja s početkom primjene KU iz 2002. i bez obzira što Nezavisni sindikat radnika HEP-a nije potpisnik KU iz 2002.

Naime, taj je sindikat, što je kao nesporno utvrđeno u postupku, bio član Odbora sindikata za kolektivne pregovore koji su vođeni povodom KU iz 2002. (čl. 186. st. 1. ZR-a). Stoga okolnost da taj sindikat u konačnici ne bi prihvatio KU iz 2002. nema za posljedicu obvezu poslodavca tužitelja da u pogledu njegovih prava primjenjuje pravna pravila iz prethodnog kolektivnog ugovora (KU iz 1999.). Svrha instituta produžene primjene pravnih pravila iz prethodnog kolektivnog ugovora jest u tome da se zaštite prava radnika, odnosno da se popune pravne praznine u uređenju međusobnih odnosa radnika i poslodavca, ali samo do trenutka sklapanja novog kolektivnog ugovora. Stoga, kada je kod pravnog prednika tuženika bilo zastupljeno više sindikata te kada su pregovori povodom KU iz 2002. provedeni na zakonom propisan način (sastavljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore), tim novosklopljenim kolektivnim ugovorom popunjene su pravne praznine o uređenju međusobnih prava i obaveza između tužitelja i njegovog poslodavca pa nakon toga nema mjesta produženoj primjeni pravnih pravila KU iz 1999.

Dakle, donošenjem pobijane presude nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP).

I odluka o troškovima postupka je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) odmjerenih troškova, osim u dijelu koji se odnosi na sastav ustavne tužbe. Naime, u ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove postupka, ako Ustavni sud ne odluči drukčije (čl. 22. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu; „Narodne novine“ broj 99/99 i 29/02). Kako u odluci Ustavnog suda (list 102 spisa) o troškovima nije ništa navedeno, proizlazi da trošak sastava ustavne tužbe snosi sâm tuženik. Slijedom navedenog je valjalo, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, osim u dijelu odluke o trošku (na iznos od 6.100,00 kn za sastav ustavne tužbe) koji je na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo preinačiti i tuženikov zahtjev za naknadu tog troška odbiti.

Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen jer sa svojom žalbom nije uspio u pogledu glavnog zahtjeva (čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 35. ZPP-a).

U Zagrebu, 15. ožujka 2011. godine.

S U D A C :

Ines Smoljan, v.r.